Hodočašće je započelo okupljanjem na Prebendi iznad voćinskog svetišta, mjestu teškog stradanja. Ondje je požeški biskup Antun Škvorčević, pozdravljajući nazočne rekao: „Petak je – i još k tome 13. u mjesecu! Kažu neki: nesretan dan!

Bio je nesretan onaj petak, 13. prosinca 1991. godina kada je mržnja poubijala više od četrdeset nevinih voćinskih ljudi i razorila svetište Gospe Voćinske.

Današnji petak, 13. prosinca sretan je dan, jer ste se na ovom mjestu stradanja okupili vi, dragi hrvatski branitelji i drugi cijenjeni hodočasnici, koji ste u svojim srcima donijeli ljubav, poštovanje i zahvalnost prema svim voćinskim žrtvama, onima koji su za našu slobodu život dali i prema onima koji su Voćin oslobodili.

Svojim hodočašćem i velikim zavjetnim svijećama koje ste donijeli želite Gospi Voćinskoj povjeriti sve ono što nosite u svojim srcima, radost i ponos zbog obranjene hrvatske slobode, ali i terete što ih je u vama ostavio rat, moliti za pobjedu mira i dobra u svojoj hrvatskoj domovini. U  molitvu želimo uključiti i prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana o dvadesetoj godišnjici njegove smrti.“

Biskup je potom kazao okupljenim hrvatskim braniteljima, predstavnicima vojske i policije: „U vama je trajno živ spomen na najteža mjesta hrvatskog stradanja, među kojima je – nakon Vukovara i Škabrnje – Voćin. Požeška biskupija od svog utemeljenja 1997. nastoji svake godine hodočašćem u Voćin na današnji dan iskazivati ovdašnjim žrtvama poštovanje i zahvalnost. U tom pobožnom činu jedanaestu godinu za redom pridružujete joj se i vi, hrvatski branitelji, vojnici i policajci. Od srca vam zahvaljujem za to plemenito djelo.“  Dodao je kako okupljeni oko prostrijeljenog križa na Prebendi u molitvu sabiremo sve suze i boli, patnje i jauke, nedužnu smrt ubijenih i povjeravamo ih Isusovoj ljubavi jačoj od smrti kako bi u njoj prepoznali smisao njihove žrtve, praštanjem ostvarili nutarnju slobodu te im u čistoći pamćenja iskazali poštovanje i zahvalnost. Još je dodao:

„Moliti želimo i za sve one koji su nam nanosili zlo, da se i njima Bog smiluje.“

Obraćajući se posebno hrvatskim braniteljima, vojnicima i policajcima istaknuo je: „U molitvu uključujemo i vas nazočne i sve druge hrvatske branitelje, vojnike i  policajce, napose one koji su zbog ratnih posljedica u teškim duhovnim, zdravstvenim ili materijalnim nevoljama, da svjetlom i snagom Božjom u duši budu izliječeni od nutarnjih rana.“

Nakon molitve krenula je pokornička procesija prema svetištu na čelu s križem, zavjetnim svijećama koje su nosili branitelji te brojnim zastavama braniteljskih udruga. Povorka se zaustavila pokraj crkve ispred Memorijala u čast voćinskim žrtvama »U Majčinu naručju« gdje je biskup Antun podsjetio kako taj spomenik svjedoči da o nama i našoj nedavnoj prošlosti nema zadnju riječ razorna mržnja, nego ljubav graditeljica, te izrazio uvjerenje da je Marija svojim suosjećajnim srcem primila u svoje naručje i nedužne voćinske žrtve kao i sve poginule u Domovinskom ratu, združila ih s patnjama svoga Sina, povjerila ih pobjedničkoj snazi njegove ljubavi koja je moćna darovati im puninu života i mir u Božjoj vječnosti. Zatim su u prigodnom recitalu «Da mi je usnuti u srcu koje me voli…«, autora stalnog đakona Zdravka Ticla spomenuta sva 47 imena ubijenih voćinskih stradalnika. Voćinska djeca postavila su oko Memorijala jednako toliko upaljenih lampiona, a biskup Antun položio vijenac. Zazvonila su sva zvona voćinskog svetišta u počast žrtvama, a  nazočni krenuli u crkvu gdje je biskup predvodio euharistijsko slavlje za duše ubijenih, uputivši na početku pred likom Gospe Voćonske tri hodočasnička poklika Isusovoj Majci, nakon kojih su svi hodočasnici odgovarali pjevajući »Blažena ti što povjerova«.

U homiliji biskup je rekao kako bi želio ući u srca branitelja, u dubinu njihova bića da bi dohvatio ono što u ovom trenutku nose u sebi, izražavajući uvjerenje kako je u njima na svoj način upisan njihov braniteljski ratni put. Kazao je: „To je bio put snažne međusobne povezanosti, ne samo vas hrvatskih branitelja, nego i svih onih koji su vas pratili na tom putu. On se zove ratni put, ali je častan jer je bio put obrane domovine, njezine slobode i dostojanstva naših obitelji“, ustvrdio je biskup. Podsjetio je kako u prvom čitanju prorok Izaija govorio također o ratnom putu svojega naroda i gubitništvu koje je završilo babilonskim sužanjstvom. Postavio je pitanje, kako to da je ratni put hrvatskih branitelja bio pobjednički. Na tragu prorokova tumačenja objasnio je da se izraelski narod našao u ropstvu zato što nije slijedio ono što ga je učio Gospodin, vodeći ga putem kojim se pobjeđuje. O da si pazio na zapovjedi moje kao rijeka sreća bi tvoja bila, a pravda tvoja ko morski valovi, citirao je biskup proroka, rekavši da se taj neposluh Bogu odrazio na njihovo potomstvu koje je u babilonskom sužanjstvu postalo jako skromno: da ste išli mojim putem bilo bi ga kao pijeska na obali morskoj, kao zrnaca njegovih – nikad ti se ime ne bi zatrlo. Imajući pred očima hrvatsku situaciju, biskup je rekao kako postoje ljudska savezništva koja su važna i treba im se radovati. Putem svjetskih savezništva kao što je NATO ili Europska unija Hrvatska je postala snažnija u rješavanju mnogih životnih pitanja svojih građana. No, istaknuo, je da  daljnje hrvatske pobjede ne ovise samo o navedenim ljudskim savezništvima, nego o tome koliko ćemo na svim razinama našega života biti u savezništvu s Bogom.

Biskup je izrazio uvjerenje kako su hrvatski branitelji u vrijeme Domovinskog rata bili ne samo dobri međusobni ratni saveznici, nego su najvećim dijelom po časnim opredjeljenjima  svoje savjesti prvenstveno bili saveznici s Bogom. „Bila bi šteta da to vaše i naše savezništvo s Bogom, s tijekom vremena postaje sve tanje i slabije“, kazao je biskup i dodao. „Uvjeren sam da ste upravo zato došli i na ovo voćinsko hodočašće da biste provjerili kako je s vašim savezništvom s Bogom.“ Protumačio je kako ih je u Voćinu dočekala Isusova Majka, pokazujući im na rukama svojega sina Isusa Krista, koji je – polažući svoj život na križu – rekao svojim najbližima kako prolijevanjem svoje krvi za sve ljude sklapa novi i vječni savez, te nas u njegovoj muci i smrti na križu u našim prolaznostima, krhkostima, lomnostima i umiranjima zahvaća Božja moćna pobjednička ljubav, jača od smrti.  „To vam je izazov onih koji razmišljaju o pobjedama, osobito vas hrvatskih branitelja,  ponosnih na pobjede koje ste izvojevali tijekom devedesetih godina. Ali sada ostaje pitanje drugih naših hrvatskih pobjeda. Mogu li se one postići samo kroz naša ljudska savezništva ili je uistinu važno savezništvo s Bogom?“

Pozvao je branitelje da u Hrvatskoj budu predvodnici savezništva s Bogom iz uvjerenja da se samo tim putem, unatoč poniženjima koja se neprestano događaju zbog naše ranjenosti zlom, grijehom i smrću može postići konačna pobjeda.

Svratio se potom na evanđelje u kojem Isus svojim sunarodnjacima pokušava govoriti što je to Bog naumio sklapajući i ostvarujući svoj vječni savez s njima u krvi njegovoj, ali je naišao na nerazumijevanje i odbijanje. Isus stoga prispodobljuje svoj naraštaj djeci koja sjede na ulici te jedni dovikuju drugima da ne žele s njima pjevati, a ovi pak uzvraćaju da oni ne žele s njima kukati. Oni ne žele jedni druge čuti, međusobno se isključuju, ne povezuju se da bi zajednički djelovali. Isus je spomenuo kako su takav stav njegovi suvremenici očitovali prema Ivanu Krstitelju, koji ih je pozivao na obraćenje, a oni ga prozvaše da ima Đavla, kao i prema njemu koji jede i pije, nazvavši ga izjelicom i vinopijom, prijateljem carinika i grešnika. Biskup je upozorio na Isusov zaključak kako je mudrost opravdanje njegova djelovanja. Ona ne dijeli ljude, nikoga ne prezire, stvara međusobne povezanosti i razumijevanja te ostvaruje savezništvo s Bogom iz kojeg proizlazi zajedništvo i sloga, istinske ljudske pobjede. Spomenuo je kako u Hrvatskoj ima onih koji se bave samo negativnostima drugih, ne zapažaju plemenitost, zauzetost i žrtvu brojnih takozvanih malih ljudi od kojih živi današnja Hrvatska. To su saveznici s Bogom koji svojim obiteljskim i drugim žrtvama našu Hrvatsku čine pobjedničkom zemljom.

Biskup je potaknuo voćinske hodočasnike neka mole kako u Hrvatskoj ne bismo trošili snage uzalud, ulagali sebe u negativno, jedni druge prezirali, ocrnjivali i ponižavali na političkoj i drugim razinama, u uvjerenju da ćemo tim putem nešto postići. Pozvao ih je da „na ovom hodočašću obnove istinu Božjeg puta o nama i savezništva s njime, pa u toj uvjerenosti nastoje, najprije hrvatski branitelji u svojoj sredini, a onda i šire, budu proroci, promatrajući sebe i Hrvatsku Božjim pogledom, otkrivajući ono što Bog ostvaruje među nama“. Dodao je kako je plemenita i vrijedna zadaća koju nam daje Bog, da svoju domovinu koja je lijepa po svojoj prirodi i drugim bogatstvima, učinimo lijepom i po našim hrvatskim plemenitim srcima, po našim mislima, govoru jednih o drugima, a onda i po našem djelovanju. Rekao je kako su voćinski hodočasnici tijekom stoljeća odlazili iz ovog svetišta  punija srca, snažnije savjesti, opredijeljeni za častan i pošten život, čvršće savezništvo s Bogom, nastavljajući živjeti u svojim okolnostima nerijetko mučeničku vjernost Bogu i čovjeku, čuvajući nam tako Hrvatsku lijepom i blagoslovljenom zemljom. Pozvao je na koncu hrvatske branitelje da svatko sebe povjeri Isusovoj Majci te u svom srcu odluči ne trošiti svoje snage u negativno, nego u ono što je dobro, plemenito, lijepo i veliko i tako živjeti smisao svoga postojanja, zračiti oko sebe Božjim energijama, kojima se napunjaju napose nedjeljnim svetim misama i u svakodnevnoj molitvi. Zazvao je Mariju, Isusovu Majku, Gospu Voćinsku da im bude na pomoć u hodu tim putem.

Na svršetku misnog slavlja biskup je pred likom Gospe Voćinske u ime prisutnih predvodio molitvu Isusovoj Majci za Domovinu. Kazao je potom kako je bilo lijepo biti danas u Voćinu, izrazivši uvjerenje da je po njima bilo lijepo i onima čije se žrtve spominjemo.

Dodao je kako je ljepoti molitvenog zajedništva pridonijela i predsjednica Republike Hrvatske  Kolinda Grabar-Kitarović, zahvalivši joj što je svojim dolaskom na ovo slavlje očitovala duhovnu solidarnosti sa svima onima koji vole Boga i Isusovu Majku u voćinskom svetištu.

Još se obratio braniteljima i kazao im kako su Gospi Voćinskoj donijeli zavjetne svijeće koje ostaju plamtjeti u Voćinskom svetištu,  te je istaknuo koliko je važno da se u njima ne ugasi žar one topline srca kojom su krenuli u obranu domovine i njezine slobode. Podsjetio ih je na značenje savezništva s Bogom kao polazišta njihova istinskog ljudskog dostojanstva i jamstvo smisla njihova postojanja, pozvavši ih da se ne odreknu tog dostojanstva i smisla, zapuštajući sebe u navedenom savezništvu. Izrazio je zahvalnost organizatorima hodočašća na čelu s Nenadom Križićem i Matom Bubašem, a na poseban način je očitovao blizinu najbližima poginulih branitelja – majkama i drugim članovima obitelji. Pozivajući ih da Isusovoj Majci povjere sve svoje nutarnje duhovne rane, zazvao je na sve Božji blagoslov. Uz branitelje s područja Požeške biskupije, na hodočašću su sudjelovali branitelji iz Vukovara, Osijeka, Đakova, Slavonskog Broda, Koprivnice, Križevaca, Bjelovara, Zaboka, Krapine, Varaždina, Čakovca, Petrinje, Kutine, Grada Zagreba i Zagrebačke županije, Kaštela, Grobnika, Rijeke i Kastva te pripadnici Hrvatskog vijeća obrane iz susjedne Bosne i Hercegovine od Orašja, Odžaka, Bosanskog Broda i Dervente do Usore, Maglaja, Žepča i Stoca.
Među nazočnim javnim dužnosnicima bio je Igor Andrović, virovitičko-podravski župan i izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića; Dinko Tandara, pomoćnik ministra hrvatskih branitelja, izaslanik ministra Tome Medveda; pukovnik Robert Poljak, izaslanik ministra obrane Damira Krstičevića i načelnika glavnog stožera oružanih snaga RH Mirka Šundova, te nekoliko gradonačelnika i načelnika općina, među kojima i Predrag Filić, načelnik Općine Voćin. Na svetu misu stigla je i Kolinda Grabar Kitarović, predsjednica Republike Hrvatske.