Naime, aktivna medijska publika, odgovorni kršćanin će medije motriti kroz dokumente Crkve (Inter mirifica, Communio et progressio, Aetatis novae, Etika u obavijesnim sredstvima, Kompendij) jer: „mediji su sredstva koja omogućuju međusobno povezivanje s drugim ljudima i događajima, razmjenjujući i oblikujući vlastita mišljenja i vrijednosti, a kao takvi, pružaju mogućnost da čovjek postane bolji, duhovno zreliji, svjesniji vlastitog dostojanstva, odgovorniji, otvoreniji“.

Predavač je napomenuo kako i papa Franjo promišlja o biti medijske problematike, razloživši: „Ipak, jer mediji jesu sredstva, sve mogućnosti koje pružaju u neposrednoj su povezanosti s ljudskom slobodom, a na nama je hoćemo li se po njima dovesti u komunikacijski kolaps – novi Babilon ili izgraditi kao solidarna zajednica koja traga za zajedničkim dobrom – Duhovi. U korištenju njima uvijek se mora voditi s dva temeljna moralna načela – osoba i ljudska zajednica svrha su i mjera njihove upotrebe te dobro osoba ne može se ostvarivati neovisno o općem dobru! No, nama se danas događaju lažne vijesti (fake news) koje možemo teološko-etički analizirati (s uporištem u dokumentima (Etika u obavijesnim sredstvima, Gaudete et exsultate – Poruke pape Franje za svjetski dan medija 2018. i 2019.). Što je lažno u ‘lažnim vijestima’? One oponašaju stvarne vijesti i zavodljive su (privlačeći pozornost onih kojima su namijenjene, koristeći se raširenim stereotipima i predrasudama) te iskorištavaju emocije, poput tjeskobe, prezira, ljutnje i frustracije. Uzroci brzine širenja i nezaustavljivosti su u nezasitnoj pohlepi koju je lako pobuditi kod čovjeka, žeđ i želja za moći, posjedovanjem i uživanjem. Lažne su vijesti postale način zabave. Uzroci brzine širenja i nezaustavljivosti dovode do pretvaranja društvenih mreža u mreže izoliranih pojedinaca – virtualnih nomada/virtualnih pustinjaka. Riječ je o zajedništvu temeljenom na pojedincima, a ne osobama. Na skupinama pojedinaca koji se međusobno prepoznaju kroz zajedničke interese ili zabrinutosti. To su izrazito homogena okružja u koja teško ili nikako prodiru različita mišljenja. Možemo čak govoriti o virtualnim/kvazi narodima. Pri svemu tome sami članovi postaju aktivni širitelji dezinformiranja, dok personalizirani mediji potiču društvenu izolaciju. Naime, prestaju biti areopag u okviru kojega se komuniciraju društveno relevantne informacije koje se tiču svih i pretvaraju se u puno malih getoiziranih areopaga tzv. mikrosvjetova.“

Govoreći o posljedicama lažnih vijesti, Jakobfi je razložio kako je „lukava zmija” (Post 3, 1-15) bila tvorcem prve „fake news”, a to je pak dovelo do tragičnih posljedica grijeha, počevši od prvog bratoubojstva do bezbrojnih drugih vrsta zala počinjenih protiv Boga, bližnjega, društva i prirode.

„Ne postoje bezopasne dezinformacije. Stvaranje i širenje lažnih vijesti vodi jedino prema širenju arogancije i mržnje, a vjerovanje u njih ima kobne posljedice jer čak i blago iskrivljavanje istine može imati opasne učinke.

Stalno trovanje lažima završava potamnjivanjem našeg unutarnjeg života koje se prelijeva na naš odnos prema Bogu, bližnjima, društvu i prirodi. Ogovaranje i kleveta su teroristički čini; baci se bomba koja eksplodira i razori sve oko sebe, a napadač mirno i zadovoljno ode, što je nešto sasvim drugo od onoga kada se drugome pristupi licem u lice, iskreno i otvoreno, vođeno istinskom brigom za njegovu dobrobit. Mediji postaju sredstvo ropstva, nasuprot slobode, laži koje vode u ropstvo lažima, razarajući povjerenje i zajedništvo, umjesto da ih njeguju“, istaknuo je Jakobfi.

Otkrio je i rješenja citirajući: „Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima (Ef 4,25)“. Konkretno, rješenja su da „svi moramo poraditi na ostvarenju čovjeka kao komunikacijskog bića, razlikovati pojedinca od osobe jer osobe smo samo onda, ukoliko smo i koliko smo u odnosu prema drugima, a svoj smo identitet u stanju pronaći jedino u drugome, te tako život naš postaje čovječniji u onoj mjeri koliko se okrećemo prema drugima“.

„Želimo li graditi istinoljubivo društvo, moramo graditi zajedništvo! Iz naravne potrebe zajedništva proizlazi dužnost govorenja/življenja istine jer se ona temelji i objavljuje samo u zajedništvu i jer su s druge strane laži sebično odbijanje činjenice da smo članovi jednog tijela.

Zato u traganju za rješenjem strategije i zakoni, premda nužni, ni u kom slučaju nisu dovoljni, već su potrebne osobe/osobno obraćenje. Osobe koje su oslobođene od pohlepe (neće biti ‘Eve’), osobe spremne slušati i za iskreni su dijalog da bi na svjetlo dana izišla istina, osobe koje privlači dobrota, odgovorno se služe riječima i radikalno/beskompromisno spremne su na istinu, podršku, postojanost i povjerenje i takve će osobe znati razotkriti ‘zmijske taktike’. Moramo se čuvati oholog, neljudskog i hladnog savršenstva. Besprijekorni argument može se temeljiti na neospornim činjenicama, ali ako se koristi zato da se povrijedi drugoga ili da se tu osobu diskreditira u očima drugih, koliko god izgledao ispravno, nije istinit.“

Na tribini je naglašena važnost odgoja za medije koji uključuje dužnosti i prava, a Jakobfi je zaključio: „Jer mediji su sredstva njihova je upotreba povezana sa slobodom te zbog toga svi imaju dužnost trajnog odgoja za njihovo korištenje. Mi, vjernici, imamo pravo zahtijevati medijski odgoj na razini župa i vjerničkih udruga i to takav da odgojne inicijative i obrazovni programi imaju za cilj: pomoći vjernicima u tumačenju i vrednovanju informacija koje pružaju mediji te poučavati vjernike kako ne bi postali nesvjesni širitelji dezinformacija nego protagonisti razotkrivanja laži i graditelji solidarnoga zajedništva. Sadržaj se odnosi na: poučavanje u istinoljubivosti (kako razlučiti, procijeniti i razumjeti naše najdublje želje i sklonosti, da ne bismo izgubili iz vida što je dobro podliježući svakoj napasti), poučavanje u zauzimanju kritičkog stava o medijima i sadržaju koji komuniciraju (kako procijeniti i utvrditi istinitost da bi mogli ispravno izabrati) i poučavanje o obilježjima aktivne medijske publike (kako svojim ponašanjem/korištenjem medija autentično svjedočiti kršćanski identitet i kako biti odgovoran sukreator medijskog sadržaja koji doprinosi izgradnji solidarnog zajedništva).

Prikladno je u zaključku govoriti o Isusu kao uzoru djelatnika društvenih obavijesnih sredstava. On je u ophođenju pokazivao poštovanje prema svojim slušateljima, suosjećanje za njihove prilike i potrebe, sućut za njihove patnje i odrješitu odlučnost da im kaže ono što su trebali čuti… (Etika u obavijesnim sredstvima br. 32). Isus je naučavao ‘za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi kažu dat će račun na Dan sudnji’…

Na uvredu nije uzvraćao uvredom i mučen nije prijetio, prepuštajući to Sucu pravednom. Zahtijevao je od drugih da budu jasni i istiniti, osuđujući licemjerstvo, nepoštenje i svaki oblik lažne i izopačene komunikacije.“