Ispitno povjerenstvo, osim mentora, sačinjavali su profesori: kao predsjednik komisije prof. dr. Paul Oberholzer, DI, te u svojstvu cenzora prof. dr. Massimiliano Valente. Obrana doktorske disertacije je bila, s obzirom na epidemiološku situaciju, organizirana virtualno.

Disertacija je podijeljena na četiri poglavlja. Prvo predstavlja prošireni i nadopunjeni rad s licencijata te daje kratki prikaz povijesti Đakovačko-osječke nadbiskupije te tranziciju prema suvremenom dobu za vrijeme biskupa J. J. Strossmayera. Drugo se bavi sadržajnim razdobljem nastanka Hrvatskoga katoličkog pokreta, Prvoga svjetskog rata, nestanka Habsburške Monarhije i nastanka prve južnoslavenske države. Treće donosi pregled prvog desetljeća Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1918.-1929.) dok četvrto obrađuje period Kraljevine Jugoslavije (1929.-1941.)

Rad je izrađen na temelju brojne bibliografije i periodike (suvremene i starijeg datuma) te prije svega arhivske građe i dokumenata iz 10 arhiva: Nadbiskupskih u Đakovu, Zagrebu i Sarajevu, Državnih u Osijeku i Zagrebu, Arhivu Jugoslavije u Beogradu, dva arhiva u Beču (Glavni Državni/ Haus-, Hof- und Staatsarchiv, te za povijest vjerskih zajednica/Allgemeines Verwaltungsarchiv – Finanz- und Hofkammerarchiv) te Apostolskog (Archivio Apostolico Vaticano) i Državnog Tajništva za odnose s državama (Archivio Storico della Segreteria di Stato, Sezione per i Rapporti con gli Stati,) arhivâ koji su pod ingerencijom Svete Stolice.

Đakovo je u ovom razdoblju imalo veliku ulogu. Sama prisutnost mnogobrojnih udruga na teritoriju tadašnje biskupije, kao što su Hrvatski orlovski savez, Veliko križarsko bratstvo, Hrvatski katolički narodni savez te druga dobrotvorna, akademska i đačka društva potvrđuju ovu tvrdnju. Isto tako, iz dokumenta vidi se ogroman utjecaj koji su u Hrvatskom katoličkom pokretu imali protagonisti iz Đakova poput tadašnjeg biskupa Antuna Akšamovića, Andrije Živkovića, Josipa Gunčevića, Augustina Wolfa, Andrije Spiletka, Zvonimira Markovića, Ilije Anakovića i dr.

Ivan Zubac iz Osijeka, rođen je 15. travnja 1982. u Sarajevu. Osnovnu školu polazio je u Sarajevu, Makarskoj i Podgori (1988.-1996.), a srednjoškolsko obrazovanje stekao u II. Gimnaziji Osijek, maturiravši 2000. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Osijeku diplomirao na dvopredmetnom studiju engleskog jezika i književnosti i povijesti 2008. Od listopada 2009. godine student je na poslijediplomskom studiju iz crkvene povijesti na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Magistrirao je s temom „Povijest Đakovačko-osječke nadbiskupije u međuratnom razdoblju (1918.-1941.)“ kod prof. dr. Jana Mikruta 2012. godine.

U međuvremenu je radio kao nastavnik engleskog jezika u OŠ Tordinci, Isusovačkoj klasičnoj gimnaziji u Osijeku te kao nastavnik povijesti u Obrtničkoj školi u Osijeku. Povremeno je obavljao i poslove u sektoru stručnog prevođenja za razne škole stranih jezika na području grada Osijeka. Položio je državni stručni ispit 2014.godine.

Od zimskog semestra akademske godine 2017./2018., kao naslovni asistent, potom kao asistent, sudjeluje u izvođenju nastave Odsjeka za filozofiju i povijest pri Katedri crkvene povijesti i patrologije đakovačkog KBF-a.