Predvoditelj duhovne obnove bio je župnik Župe Rođenja Blažene Djevice Marije iz Subotice Szilárd Balcsák koji je govorio o temi “Molitva i žrtva”. Osvrnuo se na nekoliko važnih točki kada su u pitanju molitva i žrtva u vjerničkom životu, a osobito u životu svećenika. U odnosu na Isusovu molitvu i žrtvu mi trebamo Isusu zavapiti, priznati njegovu vlast, ne smijemo dopustiti da nas netko obeshrabruje, trebamo čuti Isusov poziv, trebamo s nadom ustati, s Isusom razgovarati, po molitvi prošnje slavimo i štujemo Boga, što ako nas Bog ne posluša, istaknuo je između ostaloga vlč. Balcsák.

Kakav je odnos između molitva i žrtve. Kad promatramo svejedno koji odnos u osobnom životu, za sve je potrebna žrtva, ili kako to u duhovnosti nazivamo askeza. Molitva ne može postojati izvan tijela, ni kod početnika, dapače ni kod onih naprednijih. Tjelesni i duhovni rad idu uvijek skupa. Mogli bi smo i tako kazati, da askeza i kontemplacija idu uvijek skupa. Kako kaže sveti Antun pustinjski, Duh Sveti obuzima tijelo i duh. Svi udovi sudjeluju na tome od glave do pete. „Daj svoju krv i primi Duha“ ponavljali su crkveni oci. Jedna te ista dinamika na djelu je u molitvi, kao i u askezi. Kad jedno izostavimo iz našeg svećeničkog života gubimo ne samo autentičnost, već i smisao našega poslanja. Moliti znači ljubiti do kraja, istaknuo je vlč. Balcsák te u kratkim crtama tumačio klasične elemente tehnike kršćanske molitve: samoću, šutnju, i bdjenje. 

Duhovna obnova zaključena je euharistijskim klanjanjem u šutnji, te molitvom Anđeo Gospodnji.