Mnogi su članovi po prvi puta vidjeli more uživo, a ljetovanje su organizirale s. Marija Klara Klarić i s. Rastislava Ralbovsky. Organizacija je pripremana cijelu godinu, a ostvarena je osobnim doprinosom pojedinaca, raznim prodajnim akcijama i uz pomoć brojnih dobročinitelja. U skupini od 32 osobe bilo je petnaest osoba s invaliditetom i petnaest pratitelja, najvećim dijelom roditelja. Smještaj je bio osiguran u samostanu sv. Franje kod franjevaca konventualaca. Program ljetovanja osmišljen je duhovno-rekreativnim sadržajem: svagdanjim euharistijskim slavljem, jutarnjom molitvom i gimnastikom, duhovnim radionicama za odrasle i kreativnim radionicama za djecu, odlascima na kupanje i večernjim zabavnim susretima. Sve je odisalo nepatvorenim veseljem od početka puta, pa do povratka.

Na putu prema Cresu vesela družina Terapijske radionice uveseljavala se glazbom, pjesmom i plesom, a u popodnevnim satima – kada su stigli do trajektnog pristaništa na otoku Krku, čekajući na trajekt za Cres, svima koji su se tamo zatekli pokazali su kako se znaju veseliti pjesmom i plesom. Stigavši na Cres Đakovčane je dočekao fra Vitomir Glavaš, gvardijan i njegova subraća, fra Josip Petonjić i fra Ferdinand Ćavar. Već u petak ujutro na misnom slavlju članovi Terapijske radionice animirali su pjevanje. Tijekom programa za roditelje i pratitelje osoba s invaliditetom, s. Rastislava potaknula je na razmišljanje o životnim brigama te je potaknula prisutne da ih na misnom slavlju predaju Gospodinu. Za to vrijeme osobe s invaliditetom imale su tjelesne aktivnosti s volonterima i Silvijom Pejić. Nakon kupanja, ručka i odmora, u popodnevnim satima zajedno su molili krunicu Božjeg milosrđa, a u večernjim satima razgledavali grad.

Subotnji program bio je prilika za pripremu za nedjeljno misno slavlje, ali i za šalu i smijeh zbog uspjelih i manje uspjelih tjelovježbi članova Terapijske radionice. U nedjelju je na rasporedu bila duhovna radionica s temom „Obitelj za stolom“ tijekom koje je prisutnima bila protumačena povezanost euharistijskog stola i obiteljskog stola – kao svetišta kućne crkve. Večernju misu članovi Terapijske radionice sv. Josipa animirali su na način kako se to čini u pokretu Vjera i svjetlo. Pokazali su vjernicima u Cresu kako oni čitaju liturgijska čitanja, molitvu vjernika i posebno kako oživljuju evanđelje, a na kraju su zapjevali svoju himnu „Bog te ljubi“ i pjesmu „Zdravo Kraljice mira“. Poslije večere uslijedila je zabava. Bio je tu razglas i svjetlosni efekti, voditeljica programa bila je Silvija Pejić, kojoj je pomagao Dino Bukvić. Na zabavi se birao mister i miss, a postojao je i žiri, kojega su činile kuharice – s. Marija Klara Klarić, Vesna Borić i Kaja Žalac. Atmosfera je bila napeta. Svi su s nestrpljenjem očekivali da budu proglašeni najboljima u pojedinim kategorijama. Tako je izabrana miss i mister za ples, šarm, osmijeh, frizuru, eleganciju, bučnost, preciznost i točnost. Puno puta natjecatelji su izlazili da bi dobili svoje lente, a kad su svi postali ponosni nositelji svojih titula, uslijedio je ples. Ponedjeljak je protekao u znaku molitve krunice, kupanja i tjelovježbe u moru te zajedničkog sladoleda u večernjim satima, a u utorak je na rasporedu bila radionica za odrasle na temu „Biser“, dok su osobe s invaliditetom imale priliku za kreativan rad, ali i natjecanje. U popodnevnim satima održan je završni susret s osvrtom na sadržaj ljetovanja. Sudionici su izdvojili ono što im se svidjelo te dali prijedloge za buduća ljetovanja. Svi zajedno iskazali su veliku zahvalnost kuharicama te je misno slavlje bilo na njihove nakane, a posljednja večer bila je obilježena plesom.

Posljednjega dana na Cresu, članovi Terapijske radionice sv. Josipa pošli su na misno slavlje kod sestara benediktinki. Nakon mise družili su se sa sestrama i otpjevali im pjesme s gestama, uz svirku. Zahvalili su s. Mariji Klari Klarić i s. Rastislavi, a uz prigodne pjesme, bećarce i poklone uslijedila je i zahvala domaćinima fra Vitomiru i fra Josipu. Zatim su se svi članovi Terapijske radionice ukrcali u autobus i krenuli put Đakova, što je ponovno bila prigoda za uživanje u pjesmi i plesu. Bilo je tako veselo da je vozač autobusa stao na stajalištu prije Đakova kako bi svi putnici zajedno zaigrali nekoliko kola za rastanak.