Obilježavanje je započelo misom za poginule, ubijene i nestale mještane, koju je u crkvi Svetog Leopolda Mandića predvodio pomoćni biskup đakovačko-osječki mons. Ivan Ćurić. U koncelebraciji su bili: fra Ivica Jagodić, dekan Vukovarskog dekanata, zatim vlč. Mato Martinković i domaći župnik vlč. Zvonimir Martinović. Na misi su sudjelovali predstavnici svih razina civilne vlasti, mještani Bogdanovaca i gosti iz svih krajeva Hrvatske, a pjevao je domaći zbor.

Istaknuvši na početku svoje homilije kao misao vodilju riječi iz biblijske Knjige Sirahove: Blago čovjeku koga ne optužuje vlastita savjest i koji se nije odrekao nade. (Sir 14,2) mons. Ćurić je rekao: „S dubokim se osjećajima spominjemo današnjega dana 1991. godine kad je, ovdje nadomak grada Vukovara, nakon 3 mjeseca otpora i 40 dana potpunoga okruženja slomljena obrana ovoga mjesta – obrana na „prvoj crti“ koja se nije nalazila negdje daleko, već na pragovima vlastitih domova, u kojoj su izgubljena 133 života, najviše samih Bogdanovčana, njih 89-ero. Među braniteljskim žrtvama je i 9 dragovoljaca iz albanskih obitelji. A još uvijek se 24 žrtve vode kao nastale, nepronađene – još uvijek bez obilježena spomena i svoga počivališta, gdje mi ljudi svojim bližnjima i dragima dolazimo očitovati ljubav i iskazati zahvalnost; sjetiti se životnoga zajedništva s njima, pa i požaliti se što nam je to zajedništvo nasilno prekinuto, a ponajviše moliti – za njihov vječni mir i njihovo uskrsnuće.“

Biskup je nadalje u svjetlu dubokoga iskustva vjere i navještaja Božje riječi razlagao izazove i teške prilike ratnih stradanja, kad „u tim teškim iskustvima patnje i stradanja nije bilo jednostavno slušati Isusove riječi i njegov poziv što smo ga čuli u današnjem ulomku Evanđelja: Ostanite u mojoj ljubavi!, zajedno s Njegovom zapovijedi ljubavi, i to prema svakom čovjeku. Ali u krilu zajednice Kristove Crkve na to nas je na početku ratnih izazova pripravljao i snažno pozivao sluga Božji kardinal Franjo Kuharić, kad je te 1991. godine naše misli, savjesti i srca uvijek iznova upućivao na Kristov nauk, na navještaj Evanđelja koje je, kako je isticao Kardinal, ‘možda teško razumljivo pogaženom i poniženom čovjeku, pogaženom i poniženom narodu, ali to je Evanđelje zalog pobjede. To moraju biti naša načela (…) i naši postupci’.“

S istim duhovnim nadahnućem prisjetio se biskup Ćurić molitvenoga pouzdanja na početku Domovinskoga rata, navodeći da je „iskustvo rata pred nas stavljalo nemali broj pitanja“, no „nije posustala molitva za snagu da mognemo izvršiti Kristovu zapovijed ljubavi, koliko je moguće više, i prema braći, i prema neprijateljima“, rekao je biskup, nadodavši da „bismo nizati stotine i stotine teških i tragičnih iskustava, među njima – sasvim konkretnih vaših patnji i žalosti, dragi Bogdanovčani, duboko urezanih u vaša srca“. „I svoj današnji spomen u Bogdanovcima mi Bogu prikazujemo kao molitvu za mir. I danas želimo posvjedočiti kako samo iz osjećaja duboke i čvrste vjere izrasta snaga istinskih graditelja mira među osobama i narodima“ – poručio je biskup Ćurić, pozivajući i na kraju misnoga slavlja Bogdanovčane da uvijek nose ponos na hrabrost i čvrstinu koja ih je resila u obrani svoga mjesta, na koju su u vremenu rata znali upozoravati čak i pripadnici neprijateljske vojske.

Biskup Ćurić je spomenuo i umjetničku crtu Bogdanovaca, najčešće nadahnutu razmatranjem likom Krista, raspetoga i uskrsloga, prepoznatljivu u kiparskim djelima jednoga od bogdanovačkih branitelja, Ivana Matkovića Laste.

Nakon mise uslijedilo je polaganje vijenaca u centru Bogdanovaca, u podnožju spomenika Uskrslom Isusu, gdje su pročitana sva uklesana imena poginulih i nestalih. Ondje su i učenici bogdanovačke Osnovne škole održali prigodne recitacije. Po završetku svečanosti polaganja vijenaca, biskup Ćurić je pred okupljenim uzvanicima i sudionicima obilježavanja izmolio molitvu za sve poginule i nestale, a održani su i govori predstavnika državne vlasti i sudionika obrane Bogdanovaca.