Misa o proslavi Dana Grada Osijeka, blagoslov adventskog vijenca i paljenje prve svijeće

Uslijedio je blagoslov adventskog vijenca ispred osječke konkatedrale uz pjevanje adventskih pjesama koje je animirao Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom Dalibora Ratića te paljenje prve adventske svijeće, koju je uz biskupa zapalio i domaći župnik Matej Glavica. Na misnom slavlju prisutan je bio gradonačelnik grada Osijeka Ivan Radić sa suradnicima.Došašće – odjek proročke dimenzije vjere

„Započinjemo novu liturgijsku godinu, vrijeme došašća, pripravu na radosne božićne blagdane. I vjerujem da smo spremni prihvatiti istinsko, pravo raspoloženje došašća“, rekao je biskup Ivan uvodeći u misno slavlje i podsjećajući kako je došašće vrijeme iščekivanja i vrijeme nade. „Drago nam je da je među nama i gradonačelnik sa svima onima koji su vršitelji različitih službi u našem gradu Osijeku i da svoj život, onaj osobni i društveni, želimo rasvijetliti Onime koji je svijetu, povijesti čovječanstva donio svjetlo – Kristom Gospodinom, poniznim utjelovljenim Bogom, čijem kraljevstvu nema kraja – koji svakom ljuskom srcu donosi spasenje“, rekao je mons. Ćurić. U koncelebraciji je bio domaći župnik Glavica, posluživao je đakon Josip Vuksanović, a u asistenciji su bili bogoslovi đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa i ministranti.

U svojoj homiliji pomoćni biskup istaknuo je kako samo u svjetlu Božje riječi možemo pravo i cjelovito razumjeti „jezik“ naše vjere, koji nam želi što jasnije poručiti i posvjedočiti istinu da: Bog djeluje u našoj stvarnosti, sva povijest  – i moj život ulazi u povijest spasenja, u rast i ostvarenje Božjega kraljevstva u kojem je u središtu Božja ljubav i njegova želja da sve ljude privuče k sebi. Biskup Ivan naglasio je zatim da došašće nema tek spomenički karakter već nam uvijek iznova „dolazi sa snažnim pozivom na obraćenje, na obnovu naše duhovne snage, našeg životnoga puta rasvijetljenoga kršćanskom vjerom. Zato nam u došašću jako snažno odjekuje proročka dimenzija naše vjere – u kojoj svoj sadašnji život gradimo na istini Božjeg utjelovljenja – spominjemo Kristov povijesni dolazak, ali svjesni da našu sadašnjost najjače zahvaća ono prema čemu je usmjeren naš ljudski život i sva ljudska povijest, a to je obećanje Kristova novoga, konačnoga dolaska u slavi i preobrazbe cijele stvarnosti, u kojoj će se potpuno objaviti punina našega spasenja. Upravo iz te svijesti o drugom Kristovu dolasku izranja snaga za naš život i našu vjerničku zauzetost i budnost, pozorni i vjerni Božjem savezu s čovjekom, kad je u pitanju naše zajedničko ili osobno svjedočanstvo vjere“.

Obnova vjernosti i važnost iščekivanja

U nastavku homilije mons. Ćurić podsjetio je na obnoviteljski proces Sinode o sinodalnosti kojom papa Franjo poziva „na obnovu vjernosti izvornom poslanju koje je Krist dao svojim učenicima: da se svima navijesti radost i utjeha spasenja u Sinu Božjemu, u Njegovu djelu otkupljenja, u čudesnim djelima Božje ljubavi koja uvijek iznova podsjećaju i upućuju na Savez zajedništva Boga i čovjeka, na Savez koji u sebi obuhvaća najdublje temelje našeg postojanja, kad nas vodi do istine stvaranja – da smo sazdani „na Božju sliku i priliku“, kad nas, istovremeno, rasvjetljuje da razumijemo i teška iskustva snage zla u ljudskoj povijesti, tolike tragične pobjede grijeha, mržnje i neprijateljstva. No, istodobno nas vodi i do onog najvećeg djela – kad je Bog poslao svoga Sina, rođena od Djevice Marije i uspostavio Novi savez, kad je svojom smrću na križu zauvijek zapečatio svoju ljubav, i uskrsnućem navijestio puninu života – za sve ljude i sve narode.“

Osvrćući se dubinu i važnost adventskog iščekivanja nasuprot površnim i pretjeranim aranžmanima „božićnih bajki“ biskup Ivan je rekao: „Prepoznajmo da smo kršćansko iščekivanje pozvani živjeti s dvije temeljne odrednice: kao iskustvo pouzdanja u Boga – štoviše, rasti u pouzdanju u Božju trajnu i bezgraničnu ljubav; uvijek računati s Božjom vjernošću – On ispunja obećanje spasenja, neće „zakasniti“, neće prevariti …, on daje sigurnost našem zemaljskom hodu i našem vječnom spasenju.“

Istaknuti Osječanin – otvoren trajnoj obnovi Crkve

Upućujući da se u takvom kršćanskom ozračju i ove godine želi obilježiti dan grada Osijeka – spomen 2. prosinca 1786. – dan ujedinjenja triju osječkih jedinica – Tvrđe, Gornjega i Donjega Grada, biskup Ivan posebno se spomenuo jednoga među Osječanima, kardinala Franje Šepera (1905. – 1981.). „Prije 55 godina, 1968. godine, predvodio je u ovoj konkatedrali krsnu molitvu i ispovijed vjere. Zadivljuje njegov put, od rođenja u Osijeku 1905., preko preseljenja u Zagreb, školovanja i djelovanja, najdulje u Rimu, uz bok četvorice papa, a najdulje uz sv. Ivana Pavla II., koji je, opraštajući se od njega 2. siječnja 1982. nad njegovim odrom ovako istaknuo: „Bio je predan Kristu: počevši od svog svećeničkog zvanja što je izraslo u skromnoj krojačkoj obitelji koja je došla iz Osijeka u Zagreb… Neka je hvala Gospodinu koji svojoj Crkvi daje ljude takva kova (…) snažan i nepokolebljiv poput njegove rodne Hrvatske, kojoj je doista bio na čast cijelim svojim životom u službi Krista i Crkve. Spominjemo ga u ovo naše vrijeme kao pastira Crkve, otvorena njezinoj trajnoj obnovi, u ozračju 2. vatikanskoga koncila i sinodskoga hoda, oko kojega se i mi danas želimo svim srcem zauzimati. Dosljedno se trudio živjeti geslo svoje biskupske službe: Veritatem facientes in caritate – Istinujući u ljubavi. To je i za sve nas snažan poziv, za koji Gospodinu upravljamo svoju molitvu: Da u istini živimo, da navješćujemo ime Tvoje i svjedočimo ljubav Tvoju.“

Zajedničko zalaganje u obnovi konkatedrale

Na kraju misnog slavlja prigodnu riječ uputio je i župnik Glavica podsjećajući kako se proslavi obilježavanja 237. rođendana grada Osijeka pridružuje i 15. obljetnica od kako se grad Osijek utkao u naslov Đakovačko-osječke nadbiskupije i metropolije te postao susjedištem nadbiskupa, pa je i ova župna crkva uzdignuta na konkatedralno sjedište. „Htio bih stoga i u ovoj prigodi svima odgovornima, našu konkatedralu staviti na srce. Da zajedničkim doprinosom ona što prije zasja u izvornome sjaju. Ona nas je zakrilila u zajedništvo molitve. Ona je simbol kojim se ponosimo. A ona očekuje i naše zajedničko zalaganje u obnovi koja joj je potrebna. Čestitam Dan grada, uz želju da iz ove euharistije u četvrti i ulice, u domove i obitelji našega grada donosimo gladnome kruha, ojađenome mir, umornome podršku, očajnome nadu, i svakome radost i motivaciju za dobro“, poručio je vlč. Glavica.