U koncelebraciji je bio župnik, mons. Adam Bernatović, svećenik u miru Vladimir Mikrut, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata Domagoj Lacković te župni vikari Blaž Jokić i Ante Lučić.

Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup Đuro je rekao: „Kako nas večeras u ovom sabiranju sve obuzima posebno, sveto i svečano, raspoloženje! Iako u se u svakoj misi sjećamo Isusove posljednje večere, na Veliki četvrtak taj je spomen-čin povezan s časom i danom ustanove euharistije i svećeništva. Ovo činite meni na spomen!“ Podsjetio je kako ovom misom večere Gospodnje započinje i Vazmeno trodnevlje – središte i kulminacija cjelokupne liturgije Crkve.

U svojoj homiliji mons. Hranić pojasnio je kako je posljednju Isusovu Pashalnu večeru s apostolima prije njegova „odlaska Ocu“ obilježio niz simboličkih gesti, koje odražavaju Isusovo božansko veličanstvo i njegovu veliku ljubav te naklonost prema nama ljudima. To što je Isus učinio te večeri za svoje učenike i za sve kroz čitavu povijest sv. Ivan sažeo u nekoliko riječi: Ljubio ih je do kraja.

Misa večere Gospodnje u osječkoj konkatedrali

„Za vrijeme jela, vrlo vjerojatno pri kraju večere, Isus ustanovljuje euharistiju. Unaprijed je u sakramentalnom obliku izvršio ono što će sljedećega dana ostvariti na Kalvariji: prinosi i žrtvuje Ocu sa­moga sebe, svoje tijelo i krv, kao žrtveno janje koje označava novi i konačni Savez između Boga i lju­di, Savez koji će sve osloboditi od ropstva grijehu i smrti“, rekao je nadbiskup te podsjetio da je uz euharistijsko otajstvo, Isus uspostavio i ministerijalno svećeništvo.

Zatim je potaknuo: „Isus nam se daje u euharistiji da bi nas ojačao u našim slabostima, da bi bio s nama u našoj samoći. Euharistija nije nagrada za svece, za savršene, nego u euharistiji se Isus daruje nama slabima, da nas ujedini sa sobom i da nam daruje predokus neba. Ostaje zauvijek s nama stvarno i uistinu prisutan. Isti Isus, koji se nalazio u dvorani Posljednje večere, nalazi se u svetohraništu. One noći učenici su se radovali vidljivoj nazočnosti Isusa, koji se predavao njima i svim ljudima. S tim Isusom susrećemo se i mi ove večeri u euharistijskom otajstvu. On nas vidi i prepoznaje. Možemo mu govo­riti kao što su mu govorili apostoli, pripovijedati mu o svemu što nas oduševljava i brine, zahvaliti mu što je s nama i udružiti se s njim u njegovu velikodušnom predanju iz ljubavi. Isus nas uvijek čeka u svetohraništu. Euharistija je povlašteno mjesto zajedništva Isusovih učenika, zajedništva svih nas koji činimo Crkvu.“

Misa večere Gospodnje u osječkoj konkatedrali

Nadbiskup Hranić zatim je uputio kako Isus ne želi uspostaviti kontakt samo sa svakim pojedinačno, nego sve želi privesti u bratsku zajednicu koja ozbiljno shvaća njegov pri­mjer: Po ovome će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge. Naglasio je: „Ovo je zapovijed moja; ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio. Na taj nam je način Isus poručio da je ljubav put po kojemu ga slijedimo izbli­za i koji nam omogućuje da ga prije susretnemo. Ova ljubav nije rezervirana samo za važne događaje, ona se nadasve iskazuje u redovitim okolnostima svakodnevnog života. Nju pokazujemo na različite načine: srdačnošću, po­štivanjem, riječju podrške, bratskom opomenom kada je potrebna, najobičnijim osmijehom, srdačnošću i dobrim raspoloženjem, malim znacima pažnje, istinskom zabrinutošću za probleme drugih i solidarnošću s njima, malom nepri­mjetnom pomoći…“

Vjernicima je poručio: „Isusu na spomen, dakle, ljubimo jedni druge i Isusu na spomen slavimo euharistiju i blagujemo euharistijske darove kruha i vina po kojima postajemo jedno: bližnji, braća i sestre. Neka nam dobri nebeski Otac dadne snage da budemo i ostanemo dobri izvršitelji Isusove oporuke.” Misno slavlje zaključeno je prijenosom Presvetog Oltarskog Sakramenta na pokrajnji oltar i poklonom u šutnji. Vjernici, zajedno s nadbiskupom i prisutnim svećenicima, ostali su u jednosatnom klanjanju, a potom se razišli svojim kućama.

Misa večere Gospodnje u osječkoj konkatedrali