Istina je prava novost.

Molitvena osmina u Osijeku završena kod katolika

Ekumensko zajedništvo tijekom Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana u Osijeku, započelo 18. siječnja kod kalvina večernjim ekumenskim bogoslužjem, završeno je u subotu 25. siječnja na blagdan Obraćenja sv. Pavla u katoličkoj župnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda, slavenskih apostola

Molitveni hod u organizaciji Ekumenske koordinacije osječke regije uz vodstvo Antuna Japundžića na posljednjoj ovogodišnjoj postaji svečano je otvoren ulaznom pjesmom i pastirskom dobrodošlicom župnika Alojza Kovačeka koji je predslavio službu večernje u zajedništvu sa župnim vikarom Domagojem Vidakovićem te je u duhovnom nagovoru Kovaček promišljao o temi „velikodušnosti – primanja i davanja”, potaknut biblijskim tekstovima (Dj 28, 8-10; Mt 10, 7-8) osmoga dana SMO.

Vlč. Alojz Kovaček

„I Pavao je, da bi mogao primiti, morao dati velikodušno svoj život kroz poziv i poslanje: ‘Besplatno primiste, besplatno dajte!’ To je ljubav, ona nas vodi, nadograđuje, ispunjava. Sva naša dobra djela, ako smo nadahnuti Božjom ljubavlju, darom vjere dobivaju novo značenje. Snagom Duha Božjega taj dar vjere i drugi darovi rastu u velikodušnosti… Hodeći u suvremenom životu, noseći svoj križ, prisjećamo se Isusovih riječi – poziva na življenje vjere. Dok molimo u svojim crkvama i zajednici, želimo istinski produbiti svoju vjeru, ne na razini običaja, već molitvom, u životu i volji za zajedništvom s Kristom.  Zaključujem razmišljanjem predloženim u materijalu priprave za osminu: ‘Ova je priča puna davanja i primanja: Pavao je od otočana primio neuobičajenu ljubaznost; Pavao ozdravlja Publijeva oca i druge; izgubivši sve u oluji, njih 276 dobivaju u obilnoj mjeri sve potrepštine kad su odlazili. Kao kršćani pozvani smo na neuobičajenu ljubaznost. Ali da bismo dali, prvo moramo naučiti primati – od Krista i od drugih. Nismo toga svjesni, ali češće smo mi oni koji primaju djela dobrote od ljudi koji se razlikuju od nas. Ta nam djela ukazuju i na velikodušnost i milost ozdravljenja od našeg Gospodina. Mi koji smo izliječeni od Gospodina, odgovorni smo za prenošenje dara kojeg smo primili.’ I na kraju, svi zajedno, molimo“, kazao je Kovaček pozvavši sabrane koji su molili Boga, darivatelja života te zahvalili na daru sućutne ljubavi koja umiruje i ojačava; molili da naše Crkve budu uvijek otvorene za primanje darova jedni od drugih i za dar duha velikodušnosti prema svima, dok zajedno hodimo na putu kršćanskog jedinstva.

Molitveno je zajedništvo proteklo u zajedničkom čitanju i pjevanju himna, pjevanju i čitanju psalama, dok su hvalospjev (Ef 1, 3-10) čitali katolički laici Marko Lukić i Katica Štark. Uz zaziv naroda Božjeg „Gospodine, sjeti se Crkve svoje“, prošnje su govorili predstavnici Srpske pravoslavne Crkve i Katoličke Crkve: jerej Siniša Mićanović (paroh borovonaseljski), preč. Ivan Jurić (dekan Istočnog osječkog dekanata) i vlč. Antun Japundžić (član Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog). Pjevanje je predvodila Anica Horvat uz orguljsku pratnju Stjepana Majdandžića, župljana župe Sv. Ćirila i Metoda. Nakon molitve Ocu nebeskom, pozdravnu riječ izrazio je jerej Mićanović zahvalivši župniku Kovačeku i župljanima na gostoprimstvu te sudjelovateljima Osmine i članovima Ekumenske koordinacije za kršćansko zajedništo izraženo u uzajamnom poštovanju, poručivši: „Neka se i dalje nastavi uzajamno poštovanje vidljivo u pripadnosti Kristu i u njegovom duhu. Kao pripadnici Crkve, slijedimo Gospodina u istini i dobroti. Gospodin blagoslovio sve nas, da nam život bude kršćanski. Želeći vam svako dobro na ovoj posljednjoj večeri sabiranja, želim i nadam se da ćemo i dalje nastaviti surađivati, sabirati se i poštovati u duhu međusobne kršćanske ljubavi.“ Naposljetku je Kovaček zahvalio svima za zajedništvo, osobito sudjelovateljima molitvene osmine koji su iz večeri u večer posjećivali zajednice drugih kršćanskih denominacija te svojom prisutnošću i molitvom svjedočili ukazanoj kršćanskoj gostoljubivosti i kristolikom zajedništvu.