Zanimanje za temu višegodišnjeg istraživačkog rada u glazbenim knjižnicama profesorice Ban pokazali su, uz studente i profesore, ljubitelji sakralne glazbe, štovatelji franjevačke baštine i muzikolozi jer je u glazbenoj knjižnici osječkoga Samostana sv. Križa u Tvrđi pronađena autorska muzikalija skladatelja popijevki fra M. Jaića „Tantum ergo“ (Divnoj dakle) nastala 1825. Međutim, otkrivena muzikalija, rečeno je uvodno, sačuvana je u rudimentarnom stanju te se pretpostavlja kako je od šest „izgubljenih“ dionica (1. i 2. violina te dionica Con Organo) dio bio pohranjen u glazbenom arhivu franjevačkog samostana u Slavonskom Brodu ili na drugom mjestu područja nekadašnje Franjevačke provincije Ivana Kapistrana koja je sezala do Budima, izuzev vukovarskoga budući da je na slavonskom području ovaj pomno istražila u doktorskom radu dr. sc. Ban (Arhivska glazbena građa vukovarskog Franjevačkog samostana).

„Fra Marijan Jaić (Slavonski Brod 1795. – Budim 1858.) je skupljao crkvene popijevke, napjeve bilježio po Slavoniji, Bačkoj, Banatu i u Podunavlju kako bi izradio tiskani pjevnik. Postigao je licencijat teologije, bio lektor, profesor provincijal, orguljaš i učitelj pjevanja i orguljanja. Njegovi su učitelji bili fra Marijan Lanosović i fra Grgur Čevapović, a relacija djelovanja pri franjevačkim samostanima u Slavonskom Brodu, Vukovaru i Osijeku. Godine 1807. dolazi u brodski franjevački samostan i počinje privatnu latinsku školu fra Marijana Lanosovića. Bio je kapelan vukovarske župe, knjižničar i orguljaš (1821.), gvardijan i u vukovarskom Franjevačkom samostanu sv. Filipa i Jakova (od 1830. do 1833.) te u Osijeku gvardijan Franjevačkog samostana sv. Križa i ravnatelj Osječke gimnazije (od 1836. do 1845.). Godine 1845. izabran je po drugi puta za provincijala, a 1851. za poglavara samostana. U Budimu uspijeva (1850.) otisnuti pjevnik, crkveni kantual, na hrvatskom jeziku ‘Napivi bogoljubnih cerkvenih pisamah’ u svrhu upoznavanja glazbenih izričaja 19. stoljeća u Slavoniji te čuvanja narodnog, domaćeg pjevanja. Izdao je i pjesmaricu ‘Vienac bogoljubnih crkvenih pisamah’ (1827.) i opsežan crkveni kantual na hrvatskom jeziku. Posljednje godine života boravio je u Vukovaru (od 1855. do 1857.), a u Budimu umire (4. kolovoza 1858.) i tu je pokopan. U Osijeku, u Tvrđi godine 1843., o. Marijan Jaić gradi novu samostansku knjižnicu koja je i danas u uporabi. Ovdje, u glazbenoj knjižnici je pronađena rukopisna muzikalija ‘Tantum ergo’ (Pod signaturom FSO, Fasc. II/48). Naime, Ladislav Šaban i Zdravko Blažeković (1978./1979.) započeli su istraživanja glazbenih zbirki u Slavoniji te su dvije inventarizirane. U popisu muzikalija nalazi se sačuvanih 171 kataloških jedinica muzikalija, 6 knjiga te 19 novijih partitura bez signature. Dio muzikalija skupljen je iz vlasništva pojedinih franjevaca koji su djelovali u osječkom samostanu, primjerice Jaića, Josipa Paviševića, Kamila Kolba, Ivana Nep. Hummela, Josipa Streckenberga“, kazala je Ban te razložila detalje otkrića: „Na naslovnici muzikalije čitamo ‘šest stavaka; 1. Te Deum laudamu, devet dionica, datacija 1825. / O.Marijan Jaich – SS Th. Lect. / Fasc. II/48’. Stavci sadrže: 1. Tantum Ergo; 2. Vocibus: Canto et Alto; 3. Violino Primo con Secundo; 4.Clarineto Primo con Secundo; 5. Corno Primo, Corno Secundo; 6. Con Organo. Danas pronađeno stanje na terenu, muzikalija FSO, Fasc. II/48, ‘Tantum Ergo’, ne odgovara Šabanovom u Popisu muzikalija. Naime, u Šaban- Blažekovićevom popisu navedena je muzikalija koja ima četiri stavka, a isto je zapisano i na njenoj naslovnoj stranici (1. Tantum Ergo / 2. Dionice Vocibus: Canto et Alto / 3. Clarineto Primo con Secundo, Clarinetto secundo; 4 Corno Primo, Corno Secundo). Prema Šaban-Blažekovićevom popisu rukopisi su nepotpuni. Nedostaju dvije dionice (1. Violino Primo con Secundo i 5. Con Organo). U Brodskom samostanu danas, prema istraživanju fra Petra Antuna Kinderića, pronađena je ista skladba Tantum ergo pod istom signaturom (kataloškim brojem FSO, Fasc. II/48, ali pisana za dva glasa vrlo nevješto). Pronađen je rukom pisan Offertori, stavke Sancutus i Agnus Dei. Očito, ovo je područje potpuno neistraženo. Inače, o skladatelju Jaiću monografiju ‘Marijan Jaić – obnovitelj među preporoditeljima’ napisao je 1996. Franjo Emanuel Hoško.“

Zaključivši izlaganje Ban je zahvalila na dobrohotnosti fratarima u osječkom samostanu koji su omogućili istraživanje prebogate glazbene knjižnice u Osijeku. Među slušateljima bio je i fra Ante Perković, gvardijan Franjevačkog samostana sv. Križa.

Dr. sc. Ban i fra Ante Perković