Uvodeći u euharistijsko slavlje nadbiskup  je rekao da je „naš život i sve ono što imamo i što jesmo, Božji dar. I svaki dan u našem životu, u minuloj godini koju ispraćamo, sve naše radosti, sva postignuća, sve je to Božji dar. I večeras smo ovdje okupljeni u zahvalnosti našega srca pred Gospodinom obnavljajući, kako nas poziva i Jubilejska godina, stavljajući sve u Božje ruke, s punim povjerenjem u njega, stavljajući svoju nadu i pouzdanje u njega svjesni da on vodi naš život i vjerujući da će nas on i u ovoj godini koja je pred nama i dalje voditi.“

Misnu je homiliju izrekao župnik moderator đakovačke Župe Svih svetih vlč. Ivan Lenić u kojoj je promišljao o naviještenom proslovu Ivanova evanđelja u ozračju proslave Kristova rođenja i početka Jubileja 2025 godina.

„Osjetimo kako ista Riječ dodiruje dubinu Božje objave i naše ljudskosti, Božjega i našega postojanja i zajedništva. Kako je veliko otajstvo Božića da u njegovu svjetlu možemo gledati vlastito življenje u godini na zalazu, a kojem baš to Otajstvo daje smisao, puninu i milost!“, rekao je vlč. Lenić.

Potom je u daljnjem osvrtu pozvao da „Božić i svoj život u ovoj godini promotrimo kao očitovanje hrabrosti, odvažnosti. I u perspektivi nade, u kojoj nas želi obnoviti Jubilejska godina, da se osjetimo pozvanima na još veću hrabrost i odvažnost“.

Istaknuo je ponajprije Božju hrabrost i odvažnosti prema ljudima i za ljude očitovane u utjelovljenju, a potom muci, smrti i uskrsnuću svoga Sina. „On je srce povijesti, korijen naših života. Ta istina izvire iz iščitavanja Ivanova proslova; tu istinu pred nas stavlja milosno doba Svete godine!“ U tom smislu govorio je i o ljudskoj hrabrosti pred Božjim dolaskom, pred tajnom Božića. „Božićni dani su dani kada Bog traži da ga mir prihvatimo, a ne samo on nas, naše tjeskobe i molbe. Ova večer, kada naša molitva postaje zahvalom za njegovu prisutnost, ali i molbom da imamo hrabrosti iz nutarnjosti svoga života usmjeriti pogled prema Bogu; iz napora, razočaranja, dojma da se ništa ne popravlja odvažnije gledati i ići naprijed, vođeni svjetlom i milošću iste Očeve Riječi“, kazao je.

“Potrebna nam je hrabrost, otvorenost srca da bismo bili pravi Kristovi sljedbenici u svojim obiteljima i ovom gradu, te hrvatskom društvu. Ne da se tek prigodno izjasnimo katolicima, nego iz srca izričemo pristanak Bogu na evanđeoski hod, koji je uvijek zahtjevan, izložen podmetanju, izrugivanju i poniženju.“

Naglasio je propovjednik da je potrebna „otvorenost srca, hrabrost da bi se voljelo i ovo vrijeme, današnji svijet i ljude, svoje obitelji, svoju Crkvu i narod, te život s njegovim radostima i križevima“. Uslijedilo je iznošenje i zahvaljivanje za konkretna vidljiva očitovanja hrabrosti i otvorenosti u životu katedralne župe u Đakovu kroz blizinu i povezanost s prvim pastirima Đakovačko-osječke nadbiskupije: nadbiskupom Hranićem, pomoćnim biskupom Ćurićem i umirovljenim nadbiskupom Srakićem, prisutnost i doprinos svih nadbiskupijskih ustanova i provincijalnoga središta Sestara sv. Križa životu i izgradnji pojedinaca, obitelji i cijele župe i grada.

„Hrabrost međusobnoga darivanja u ljubavi, u bračnom zajedništvu, kroz sklapanja sakramenta doživotne, vjerne ljubavi očitovalo je u našoj župi i katedralnom hramu 66 parova. Slavljeno je 66 vjenčanja. Kod prošloga blagoslova obitelji i domova pohodili smo 2.740 domova… Hrabrost opredjeljenja za život, otvorenost novom životu-djetetu, te hrabrost opredjeljenja za Krista u slavlju krštenja 129-ero djece. Hrabrost priznanja vlastitih granica, propusta i grijeha. Pokazana je kod vjernika svih uzrasta koji su pristupali sv. ispovijedi. Hrabrost povezivanja sa živim Kristom, koji nas okuplja oko sebe i hrani Kruhom života očitovana je kod 106-ero djece-prvopričesnika.

Hrabrost prijateljevanja s Kristom, kroz pričešćivanje njegovim sv. Tijelom, kao popudbinom koja hrani našu odvažnost za život očitovana je u pristupanju sv. pričesti i podijeljenih 218.245 sv. pričesti na području župe. Hrabrost otvaranja Duhu Svetom i njegovim darovima u sakramentu potvrde bila je pokazana kod 107 krizmenika. Hrabrost za dijeljenje patnje, samoće, starosti, bolesti, te drugih tjelesnih i duševnih teškoća. Svjedočena je kroz 260 pohoda starima i bolesnima u njihovim kućama o blagdanima, te zajedničkom primanju u župnim okupljanjima, pastoralnoj skrbi u Domu umirovljenika i privatnim domovima. Hrabrost i spremnost za susret s Gospodinom na završetku zemaljskoga života i prijelazu u Očev dom kod 198 preminulih i kršćanski ispraćenih. Hrabrost sudjelovanja u župnom životu pokazuju brojni među nama kao svećenici, redovnice i zauzeti vjernici svih dobi i uzrasta kao tihi vrijedni suradnici, zatim u župnim vijećima, različitim zajednicama i skupinama, susretima i događanjima.“

Potom je vlč. Lenić svima zahvalio „što gaje, doprinose i ugrađuju same sebe u župu“. Zahvalio je poimence svećenicima u pastoralu župe, te župljanima za redovitu brigu oko njezina uzdržavanja, zatim darivanja za misije kroz Misijski centar i karitativne potrebe kroz župni Caritas, udrugu sv. Vinka i ustanove pri Samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa.

Zaključujući homiliju naglasio je da „hrabrost o kojoj je govorio treba i ubuduće snažnije očitovati te da je prevažno da budemo hrabri, odvažni otvoreni. Da nadiđemo sadašnje umore i tromosti, koji su nas zahvatili, negdje i paralizirali, te nam ne daju pomaknuti se naprijed, iskoraknuti bliže Bogu, jedni drugima, rješenju kriza, novim pothvatima“. „Gospodine, na pragu novoga ljeta obraduj nas darom nade i nove hrabrosti; sveta Marijo, odvažna Majko, nauči nas smisleno živjeti, budi nam trajnom učiteljicom i pomoćnicom“, rekao je.

Zahvalnost Nebeskom Ocu izrečena je i u Molitvi vjernika u kojoj se molilo za dar vjere; za papu, biskupe i svećenike; obitelji i župnu zajednicu, za mlade obitelji; za sve krštene, prvopričesnike i krizmanike; za sva zvanja i zanimanja; za stare i bolesne te preminule kao i za blagopokojnog papu Benedikta XVI. o drugoj godišnjici njegove smrti. Narod je na svaki zaziv odgovarao: Hvalimo te Gospodine!

Zahvala Bogu izrečena je i svečanim pjevanjem himna Tebe Boga hvalimo.

Na kraju misnoga slavlja i nadbiskup Hranić je zahvalio župnicima Leniću i Kunčeviću, Katedralnom i svim drugim zborovima u župi, župnim suradnicima te svima koji na bilo koji način pridonose životu župe, sestrama sakristankama katedrale i drugim redovnicama i svećenicima prisutnima u životu katedralne župe.