Nakon večernje mise koju je u župnoj crkvi predvodio župni vikar Florijan Zagorščak, gostujući je svećenik Benaković, profesor Svetog pisma na KBF-u u Đakovu, molitveno otvorio tribinu „Razumljiviji Isus protiv besmisla kršćanskog života“ s temom o ranjenosti žene. Bibličar je s vjernicima promišljao o emocijama i osjećajima koje ima biblijska/suvremena žena, nižući pastoralne primjere te uputio kako s Isusom – izvorom žive vode, nositi i liječiti (nutarnju) izranjenost, iscijeliti vlastiti besmisao života „kucanjem na Božje srce“, razmatranjem i prihvaćanjem svete Božje riječi po kojoj Isus progovara u nutrini osobe.

„Bez Crkve ne možemo doći do iscjeljenja nutarnje ranjenosti“

Otvarajući biblijski duhovni susret vlč. Benaković predmolio je za žene pojasnivši kako „želimo Bogu, Isusu Kristu prikazati sve izranjene žene, opterećene u svojemu životu i zato motrimo tekst koji govori o Isusu i ženama“ te uvodno napomenuo: „Promatramo biblijsku scenu o ženi, upućenu ženama koje su često slabija bića od nas muškaraca, nisu toliko jake ponekad, nisu zaštićene, krhke su u svojoj slabosti. Zato smo ‘razlomili’ iščitavanje Svetoga pisma u duhovnom ključu za naše živote i čitanje naslovili ‘Susret Isusa i izranjene žene’. Ovakav naslov nećete naći u Svetom pismu već ‘Spasitelj svijeta objavljuje se Samarijancima’ i ovaj tekst iz Ivanova evanđelja, četvrtoga poglavlja, uvijek je u tradiciji Crkve naslovljen ‘Isus i Samarijanka’, Isus i žena iz Samarije. Naš je naslov drukčiji zato što cijeli tekst od početka govori o ženi koja, doista, luta u svome životu, ne može pronaći mira, sukobljiva je i prgava, a zašto, otkriva se na kraju; zato što je u sebi duboko ranjena i duboko podijeljena. Želimo da upravo žene u tom tekstu pronalaze snagu za život. Vi, žene ovdje koje imate blagoslovljen život, ćete Bogu zahvaliti za takav život, a oni koji će se, možda, pronaći u ovomu biblijskomu tekstu neka, doista, iz njega iščitaju snagu i poruku za njihove živote. No ipak koliko god se čini da je život blagoslovljen, to može biti ispunjenije, radosnije. Zašto? Jedino Isus Krist daruje živu vodu od koje čovjek, odnosno ljudska nutrina neće žeđati.“

Nakon zajedničkoga čitanja prvoga dijela odabranog odlomka ( Iv 4, 1-6), bibličar je posvijestio ključne riječi za razumijevanje u Isusovu javnomu djelovanju, primjerice krštenje (iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi učenici) i ljubomoru farizeja na djela koja čini Isus, a ono što promiče u jasnoći njegova poslanja, kazao je vlč. Benaković, je to da su krstili i Isusovi učenici, sudjelujući s Isusom u naviještanju Kraljevstva Božjega. „To je prva poruka za naše živote! I Crkva danas djeluje u ime Isusa Krista. Kako krsti? Preko najvjernijih sinova Katoličke Crkve, svećenika, koji su pomazani svetim uljem opečaćeni snagom Boga živoga, na njih su položene ruke da mogu biti kanali Božje milosti, tješitelji ljudske ranjenosti, ali i oni koji će dovoditi nove ljude snazi osobe Isusa Krista jer tu se nalazi lijek za našu nutarnju ranjenost i za našu ljudsku izgubljenost. Isus i danas preko svojih učenika, kao i onda, ne krsti sam nego to čine njegovi učenici. To je tako potrebno da si mi posvijestimo u našim životima – ne možemo bez službenika koji je posvećen i u Božje ime čini i danas velika djela u ime Crkve, mističnog Tijela Kristovog. Crkva nije ova vanjska tvorevina koju vidimo. Crkva je misterij, nešto daleko dublje i veće jer Isus je svojim životom, svojom krvlju platio veliku cijenu da bi uspostavio to mistično Tijelo – Crkvu. Zato, ne dajte na Crkvu! Koliko god se nekada čini da je i sama Crkva u svome Tijelu ranjena i da je potrebna još više snage Isusa Krista, bez Crkve, dragi prijatelji, ne možemo doći do posvećenja i spasenja, do iscjeljenja naše nutarnje ranjenosti“, istaknuo je vlč. Benaković te tumačio retke pročitanoga u kontekstu povijesnih okolnosti i naracije biblijskoga teksta povezane s kulturom i otvaranjem svevremenske čovjekove nutrine ispunjene emocijama. Novozavjetna scena uz zdenac Jakovljev „razlomljena“ je postupnim čitanjem i razmatranjem četiriju dijelova ulomka (Iv 4, 1-6; 7-10; 11-14; 15-19) uz naglaske na ključne dijelove Isusova dijaloga s izranjenom ženom (npr. Daj mi piti; Kad bi znala dar Božji; on bi ti dao vode žive; A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni) i kroz taj dijalog Samarijanka upoznaje tko je Isus i kako će, razložio je bibličar, „voda živa koju daje Isus Krist biti njezin lijek i čovjekov lijek za nutarnju žeđ i ništa ju na ovomu svijetu ne može utažiti, ispuniti, osim vode žive“.

Starozavjetni Jakovljev zdenac slika ženidbe, novozavjetni žeđi za ljubavlju

Bibličar Benaković podsjetio je na zanimljivu biblijsku semantičku podudarnost o Jakovljevu zdencu, kazavši: „Jakovljev zdenac se prvi put spominje u Knjizi Postanka, u prvoj knjizi Svetoga pisma u 29. poglavlju. Veliki izraelski patrijarh Jakov (osim njega su Abraham i Izak) dolazi u stranu zemlju i do zdenca gdje su bile neke žene, a među njima Rahela. Jakov će joj pomoći izvući vodu iz zdenca, budući je bila krhka i slabija, kako bi mogla piti vodu. Međutim, ona odlazi k ocu i kaže da joj je pomogao čovjek izvući vodu iz zdenca, a otac je rekao da mu dovedu toga čovjeka u kuću. I kazao mu: ‘Ti ćeš oženiti moju kćer.’ Jakovljev zdenac je u Starome zavjetu slika za ženidbu, slika za bračnu vezu između muškarca i žene. Bibličari će reći da je scena na zdencu, na bunaru, doista, ljubavni izričaj Staroga zavjeta. Takve scene su poznate u biblijskoj literaturi kanonskih (priznato 46 spisa SZ koji su ušli u Bibliju) i nekanonskih spisa, a to je da se na zdencu odvija početak ljubavi, ljubavne veze između muškarca i žene. I ljubavni izričaj završava zarukama, bračnim savezom između muškarca i žene. Tako je bilo u Starome zavjetu i to će biti ključ za čitanje ovoga susreta koji slijedi. Isus, u Novome zavjetu, dolazi na zdenac, umoran je, podne je (bila je otprilike šesta ura) sjedio je na zdencu u vrijeme najveće žege. Evanđelist prikazuje Isusa kao čovjeka, a to često zaboravljamo da je kada se rodio, kako ga opisuju evanđelja, bio u potpunosti čovjek. To ne smijemo zaboraviti! Zašto? Ako je Isus čovjek, može razumjeti i ljudsku radost i ljudsku bijedu, tugu i ljudsku izranjenost. Zato jer je čovjek i umoran je, treba mu odmora. U životu treba zastati! I vraćamo se na naš život – i ti se možeš odmoriti od različitih stvarnosti jer ti si samo čovjek. Isus je bio i čovjek i Bog… U sceni na zdencu Isus kaže: ‘Daj mi piti!’ Isus nije tu da bi se oženio, nego je s učenicima u misijskom poslanju, naviješta Kraljevstvo Božje… Samarijanka u tom trenutku u Isusu ne prepoznaje vanrednoga čovjeka, nema raspoznavanja tko je Isus. U biblijskoj naraciji ova priča mora doći do razrješenja, da žena upozna tko je Isus. Drugo bitno je to što Ivan evanđelist ima tehnike pisanja koje su samo za njega tipične jer često koristi rečenice koje nemaju nikakve veze s onim što se odvija. Isus kaže: ‘Daj mi piti!’, a poslije ‘Kad bi ti znala’… Tko je u tekstu onaj koji traži piti? Očito je da u ovom biblijskom tekstu Isusovo susretanje žene na zdencu nije tek susretanje Isusa koji je žedan s osobom koja mu može dati piti! U SZ muškarac je onaj koji je sam išao zagrabiti vodu, Jakov grabi vodu. Ovdje je obrnuto, drukčije jer Isus očituje da duboko prodire u nutrinu ove žene, da vidi tko je ta žena, vidi s čime se ona bori, u čemu je kod nje zapravo riječ. Ona ne dolazi na zdenac samo da bi zagrabila vodu, već kako bi pronašla ljubav, čovjeka s kojim će stupiti u ljubavnu vezu. Isus tu na zdencu susreće njezinu nutarnju želju da bude voljena, ljubljena, a ona se ponaša prgavo i ne može prihvatiti da postoji Isus koji nju može ljubiti više od svih drugih ljudi na svijetu i da joj on, doista, može donijeti vodu živu, ljubav, a ne novu ranjenost.“

Biblijski primjer Samarijanke – ogled suvremenoj izranjenoj ženi

„Voda je ovdje u odlomku (Iv 4, 1-19) simbol utaženja nutarnje žeđi koju ima čovjek kako bi bio ispunjen, cjelovit kao osoba. To često vidim u žena u kojima zbog emotivnosti, veće nego ju imamo mi muškarci, i ranjenosti žena ne može vjerovati da može ponovno naći čovjeka koji će ju utješiti, dati snagu ići dalje u život, a s druge strane ne može oprostiti ono što je sama zgriješila, učinila nešto što je loše, primjerice, to je slučaj u žena koje su učinile preljub, ne mogu si oprostiti i stalno se na to vraćaju. Zašto? Zato što je žena krhkija, labilnija, slabija, teže se nosi s tom stvarnošću. I ovaj tekst prikazuje upravo to – kako nastupa tako izranjena žena: buntovno, ljuta je, ranjena, povrijeđena u dubini sebe. I zato ranjenoj ženi treba pristupiti s prvotnom poniznošću i velikom ljubavlju, s velikim prihvaćanjem kako bi istinski dotaknuli njezinu ranjenost, a ne osuditi ju zbog ovoga ili onoga, nego istinski, zajedno s njom koračati kako bi nadišla svoju povrijeđenost. Temeljno je, otići će na ispovijed, ali neće nikad sebi oprostiti to što je učinila. To se često događa u žena koje kažu: ‘Velečasni, mučim se, ne mogu, depresivna sam, padam, ubit ću se, moj život više nema smisla.’ Kažem: ‘Što ćemo sad!?’, i k tomu još, ako žena ima djecu, tko će se za njih brinuti. Dogodi se pad, ustani! Pridigni se! Bog ne želi da ležiš, Bog te želi iscijeliti, pridići, dati ti ponovno snagu za tvoj život da možeš ići dalje. Bogu se obrati, kucaj na njegovo Srce da ti iscijeli nutrinu, tvoju opterećenost i tvoju ranjenost! To se događa i u ovomu tekstu Ivanova evanđelja“, razložio je vlč. Benaković.

Duhovni je susret, nakon meditacijskoga dijela u šutnji o poslušanoj Riječi, zaključen poticanjem na ponovno iščitavanje odlomka (kod kuće) uz promišljanje o tome kako je u osobnoj, tvojoj i mojoj, nutrini prihvaćen (su)odnos – Ti i Krist koji ti daje piti. U tom smislu, bibličar je uputio na razmatranje, traženje odgovora na pitanja: Isusova žeđ? Kakva je to žeđ?; Isusova komunikacija sa ženama; Žena koja se boji; ‘Kako ti išteš piti od mene, a ti si Židov!?’;Ti bi pio, a nemaš čime ni zagrabiti? Kako će to onda biti?; Voda života – što je to? Isusova osoba!; Nemam muža – ranjenost i tuga žene koja je krhka u svojoj samoći.

Nakon molitve, bibličar je pozvao na diskusiju te izvijestio o mogućnosti uspostavljanja izravne komunikacije putem (platforme Whats’ app) skupine “Biblijska duhovnost – savjeti i razgovori” u kojoj je, uz njegovu dostupnost vjernicima i audio zapis svakog duhovnoga susreta, koji je i na internetskoj stranici osječke župe Uzvišenja sv. Križa.