Obljetnica posvete đakovačke katedrale

U uvodu u misno slavlje nadbiskup je rekao: „Godišnjica posvete katedrale prigoda je da si posvijestimo  da je i svatko od nas katedrala,  hram posvećen Gospodinu. Po sakramentu krsta i potvrde svi smo mi posvećeni pomazanici Božji, ljubljeni sinovi i kćeri dobroga nebeskoga Oca pozvani u vinograd njegove Crkve.“ Zatim je pozdravio Zajednicu Bogoslovnoga sjemeništa, bogoslove i odgojitelje, studente na KBF-u, članove Prvostolnoga kaptola koji su svojom službom vezani uz katedralu, profesore i svećenike u središnjim nadbiskupijskim ustanovama,  časne sestre i svu braću i sestre, sve vjernike.

Homilija mons. Hranića

Nadbiskup je govorio o prispodobi dvojice sinova koje otac šalje u vinograd: „Ta prispodoba je sasvim jednostavna, uzeta iz svakodnevnoga života no kada ju Isus pripovijeda glavarima svećeničkim i pismoznancima koji uvijek Bogu govore spremno svoj da ta priča postaje oštra jer se odnosi na naš ljudski odnos prema Bogu. Tako je Isus prispodobu usmjerio protiv svojih slušatelja. Usporedio ih je s omraženim carinicima i bludnicama te ih predstavio kao još gore od tih javnih grešnika jer su svojim načinom života postali posve besplodni i vrlo dvolični. Kad su odgovorili Isusu koji je od sinova ispravno postupio izrekli su osudu sami sebi. I tada se još jednom pokazala neočekivana i važna učinkovitost Isusove priče, njezina snage i ljepote njezine poruke. U toj priči grešnik lako prepozna što je ispravno a što je krivo.

To vrijedi i za nas na 141. godišnjicu posvete naše katedrale na koju smo mi danas s pravom ponosni jer ona je uistinu prekrasan, prostran, lijepo organiziran liturgijski prostor koji nas potiče na slušanje Božje riječi i sakramentalni život, ona je biser graditeljstva, umjetnosti i kulture.

Isus i nas danas pita što je s nama, što je s našim da Bogu? U današnjem društvu koje tako često ne mari za religiozni život i za evanđelje svako malo pojavi se netko od obraćenika, netko od tzv. carinika i bludnika koji su se predomislili i koji se na kraju odazivaju pozivu nebeskoga Oca. Životne priče obraćenika svjedoče blizinu kraljevstva Božjega no nasuprot takvima ima mnoga nas vjernika i nas svećenika koji ne prestaju govoriti svoj da Bogu no naš konkretan život i svjedočanstvo su, koji puta u stvarnosti, jedno dvolično ne. Posluh Bogu pojavljuje se na rubu društva daleko od hrama među onima koji su se udaljili od Boga i od Crkve. A ne posluh Bogu, tvrdoća srca se ponekad ustoliče među nama vjernicima usred hrama u nama koji se ovdje okupljamo u ovoj katedrali.

Bez obzira na naše ponašanje Isus nam u svojoj priči poručuje da smo pred njim svi i prije svega njegovi sinovi i kćeri. Bez obzira na naš život, svjedočanstvo i ponašanje mi smo svi sinovi i kćeri i to je dalekosežna poruka svima nama na dan posvete naše katedrale. Poruka za prosudbu i za izgradnju našega kršćanskog životnog svjedočanstva i naših međuljudskih i crkvenih odnosa. Mi smo braća i sestre posvećeni istim krstom i obdareni istom milošću. Bog nas sve smatra svojom djecom bez obzira na naše vrline i mane. Svi smo mi poslušni i neposlušni i prkosni i dobri, plemeniti i pokvareni, svi smo mi njegovi sinovi i kćeri, udovi smo njegove Crkve, jedne, svete, katoličke  i apostolske i svatko od nas onim što je doprinosi i izgrađuje ovu Crkvu. Katedrala je simbol svih nas, žive Crkve, i onim što mi jesmo i kavi smo u sebi time mi danas izgrađujemo Crkvu i time ju predstavljamo u današnjem društvu. Dobrotom, poštenjem, plemenitošću ili dvoličnošću, sebičnošću, pokvarenošću. Isus u evanđelju i jednome i drugome sinu iskazuje svoje povjerenje, šalje ih u svoj vinograd. Tako šalje i sve nas. Sve nas poziva da budemo Crkva, njegovi sinovi i suradnici. A pričom nam pokazuje našu odgovornost za stanje naše Mjesne crkve, biskupije i društva Slavonije u kojoj živimo. Bog nije nepravedan Bog koji bi nas kažnjavao nego je on Bog koji nas ljubi i sve nas prihvaća i sve nas želi kao radnike u svome vinogradu kao svoje suradnike. Mi odlučujemo o tome kako ćemo odgovoriti  na taj Božji poziv.“

Zatim je nadbiskup podsjetio na restauraciju đakovačkih orgulja koje će u petak 6. listopada biti blagoslovljene i kolaudirane te da će i to biti dio obilježavanja posvete katedrale, a homiliju je  zaključio riječima: „Molimo Isusa, danas na obljetnicu posvete, da svakoga od nas očisti i pomaže svojim Svetim Duhom da nas on Ispuni duhom poniznosti i obraćenja, da nas sebi suobliči i ugradi u orgulje svoje svete Crkve, Crkve koja svojim životom svira i pjeva slavu njegova imena i da svatko od nas svojim životom bude Bogu ugodan prinos i da naši životi budu slava Bogu.“

Euharistijsko je slavlje pjevanjem pratio Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem maestra Ivana Andrića i orguljsku pratnju maestra Vinka Sitarića.