Katedralni zbor pod ravnanjem maestra Ivana Andrića uz svećenike Matu Gašparovića i Darija Hrgu pjevao je Muku Gospodina Našega Isusa Krista po Ivanu. Nakon službe Riječi predvoditelj obreda je izrekao homiliju. Svoje razmišljanje temeljio je na riječima evanđelista Ivana govoreći o Judinom napuštanju dvorane Posljednje večere. Bila je noć, kojom se ušlo u dramu Velikoga petka, da bi ona kulminirala u riječima Tama nasta po svoj zemlji... u trenucima Kristove muke i umiranja. U tom duhu je istaknuo: „Na Veliki petak je tama još gušća i noć još mrklija. Jer je trpljenju i smrti od nas ljudi bio izložen sam Sin Božji. Kako ipak većina od nas dolazi u ovo zajedništvo vjere opterećeno tjeskobama, krizama, brigama i križevima, lakše nam je nego ikada uspostaviti kontakt s raspetim Bogom i Bogom patnikom, Isusom Kristom.“

Propovjednik je pozvao prisutne da se kao Isusovi učenici prepoznaju u njemu, Raspetome, te nastavio: „Ivanovo izvješće o Isusovoj muci pokazuje i jednu drugu stranu: između svih pukotina tame i noći, prosijava neko svjetlo; tračak svjetla je na pomolu. Nije sve noć. Isusova je smrt zapravo prijelaz u pobjedu, u život. Križ, znak poraza i sramote, postat će nenadano znakom pobjede i uskrsnuća. Moć tame neće biti vječna. Ne bi li stoga, nakon Isusove smrti na križu, naš poklik pred njim trebao glasiti: Vjeruj u Kristovu pobjedu, u život po njemu! Ti koji plačeš, strepiš, koji sve negativno i mračno vidiš, koji si u tjeskobama radi neizvjesnosti svojih situacija: povjeruj, vjeruj Kristu! Vjeruj, ne u sebe, nego u Isusa, raspetoga Bogočovjeka! Takvu vjeru imajmo u sebi. Neka je milost Božja, po Kristovoj ljubavi na križu, u nama umnaža. Za takvu vjeru molimo danas, gledajući Krista Raspetoga! Raspeti Isuse Kriste dođi u našu noć, da ona ne bude više tamna. Ti budi naše Svjetlo i naš Uskrs!, zaključio je župnik Lenić.

Uslijedilo je poklon križu, a potom euharistijska služba. Presveti Oltarski Sakrament je nakon Pričesti svečano u procesiji prenesen kod Božjeg groba gdje se i nakon obreda moglo pokloniti Kristu sve do 21 sat. Tijekom obreda u katedrali su na raspolaganju za ispovijed bili mnogi svećenici te se tijekom obreda, a i nakon njega ispovijedilo mnoštvo Đakovčana ali i mnogih drugih vjernika iz okolnih mjesta.