Preč. Gašparović na početku susreta razmatrao je o Marti i Mariji iz Lukina evanđelja.

„Tu je Marta, koja je bila gospodarica kuće, i starija sestra te Marija, njezina sestra, također prisutna u kući kad Isus dolazi, koja sjeda do nogu Gospodinovih i sluša riječ njegovu, a ne pomaže sestri. Zato Marta, obuzeta uzrujanošću, govori što bi trebala raditi Marija, što bi trebao reći Isus, pokazujući zapravo svoju ranjivost“, rekao je preč. Gašparović.

Nadalje je razjasnio kako „nema suprotstavljanja između molitve i služenja. Boga ljubi svim srcem, a bližnjega kao samoga sebe. To znači da iz služenja Gospodinu i slušanja njegove riječi, kao prisnog odnosa s Bogom, proizlazi služenje u djelima ljubavi. Moramo samo paziti da u svojoj brižljivosti i nastojanjima, kao Marta, ne zaboravimo najvažniju stvar, to jest nazočnost gosta, u ovom slučaju Isusa. A gosta ne treba samo poslužiti, nahraniti i ugoditi mu na svaki način. Gosta u prvom redu treba slušati. Tu su i tri lijepe kreposti kod Marte koja je postala svetica i koju molimo da nas nauči: raditi zdušno ono što radimo, rješavati naše sukobe s drugima pred Isusom i ne obeshrabriti se zbog opomena i kritika“, istaknuo je preč. Gašparović.

Foto: Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije

Na početku pokorničkog bogoslužja predvoditelj je na temelju priče o farizeju i cariniku koji su „uzišli u Hram na molitvu“ potaknuo okupljene da budu kao carinik koji u poniznosti odlaže svoj teret i „odlazi opravdan tj. olakšan svojoj kući“.

„Carinik ne nabraja čak ni svoje grijehe, nego jednostavno priznaje da je grešnik. Pred Boga ne nosi nešto, nego sebe. To je tajna svake ispovijedi: kad predamo svoje grijehe Božjem milosrđu, onda s našeg srca pada veliki kamen, a Isus skida s naših leđa teret krivnje i prikiva ga na svoj križ“, naglasio je preč. Gašparović.

Nakon pokorničkog bogoslužja i ispita savjesti, okupljeni su imali priliku pristupiti sakramentu pomirenja. Uslijedio je središnji dio susreta, misno slavlje koje je predvodio preč. Gašparović, uz koncelebraciju vicerektora Bogoslovnog sjemeništa vlč. Krešimira Čuture.

Foto: Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije

U homliji je propovjednik tumačio retke Matejeva evanđelja gdje sv. Ivan Krstitelj po svojim učenicima pita „Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?“.

„Zato je došašće vrijeme u kojemu razmišljamo ozbiljno i iskreno, duboko i dosljedno o svojoj osobnoj vjeri i osobnom životnom odnosu prema Isusu Kristu koji to pitanje potiče. Isus nas pak poziva na nasljedovanje sv. Ivana Krstitelja, čineći od nas ljude koji nisu trstika koju vjetar ljulja, niti mekušci koji traže komoditet i žive od luksuza, želeći nas pretvoriti u svoje glasnike i proroke. Slijedimo i put koji je sveti Ivan Krstitelj naznačio svojim učenicima. Vidjeti što Isus čini: da slijepi vide, hromi hodaju, gubavi se čiste, a siromasima bude navješteno Evanđelje. To je drugim riječima poziv i za mene kao Kristovog učenika da u konkretnim djelima ljubavi drugi vide da sam upoznao i da slijedim Isusa Krista“, zaključio je preč. Gašparović.

Zajedništvo je nastavljeno i oko zajedničkoga stola, gdje se okupljenima pridružio i nadbiskup Đuro Hranić, upućujući im božićnu čestitku i zahvalu za sva njihova nastojanja i doprinos za dobro đakovačko-osječke Crkve. Susret je završen molitvom i razmjenom darova.

Foto: Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije