Pozdravljajući biskupa, okupljene svećenike i vjernike župnik Jozo Zorić ukratko je prikazao povijest Župe u Čagliću od njezine utemeljenja 1813. godine, izgradnje župne crkve 1869. godine, preko nesretnih zbivanja u Domovinskom ratu početkom devedesetih godina prošlog stoljeća do izgradnje nove župne crkve. Rekao je da se najtužniji događaj u povijesti župe dogodio 1. listopada 1991. godine, kada su srpski pobunjenici ubili trinaestero župljana, potpuno razorili župnu crkvu, a župnu kuću opljačkali i srušili. Nakon oslobođenja Čaglića u vojno-redarstvenoj akciji „Bljesak“ početkom svibnja 1995. godine, na temeljima srušene župne crkve ondašnje su vlasti izgradile privremeni liturgijski prostor, a župnici Josip Klarić, Josip Firšt i Ivan Bošnjak, uz veliko zauzimanje u izgradnji župne crkve u Lipiku, ulagali su napore i za izgradnju čaglićke župne crkve.

Po nacrtu srušene crkve projektnu dokumentaciju za novu crkvu izradio je godine 2007. arhitekt iz Daruvara Nenad Šironja. Gradnja nove crkve započeta je 2018. godine zemljanim i armirano-betonskim radovima, koje je izvelo poduzeće Trim-projekt d.o.o. iz Pakraca, a trenutačno su u tijeku zidarski, izolaterski, tesarski i krovopokrivački radovi koje izvodi poduzeće Lonja-Strug d. d. iz Kutine. Zahvalio je biskupu Škvorčeviću za pastirsku brigu koju je od početka iskazivao za gradnju čaglićke župne crkve, kao i za novčanu potporu Požeške biskupije. Također je zahvalio Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije, napose nazočnom pomoćniku ministrice Davoru Huški za njegov doprinos što je izgradnja čaglićke župne crkve uvrštena u program obnove. Zahvalio je čelnicima Grada Lipika i Požeško-slavonske županije, te svim mještanima koji su se uključili u njezinu obnovu i izgradnju. Potom su riječ pozdrava biskupu Škvorčeviću uputile vjeroučenice Patricija Gamberger i Tara Matijević, te mu u znak dobrodošlice uručile cvijeće.

Pozdravljajući vjernike, osobito župljane čaglićke župe, biskup Škvorčević rekao je da je taj dan radostan zbog toga što su oni svojim dolaskom na ovo slavlje posvjedočili kako žele biti graditelji, ne samo crkve kao zgrade, nego kao živoga Božjeg hrama, organizma Crkve u koji ih je ugradio Isus Krist po svetom krštenju. Rekao je da se raduje izgradnji njihove župne crkve, ali još više njihovoj duhovnoj izgradnji. Naglasio je kako je znakovito da se ovo slavlje događa dan nakon što smo se spomenuli 28. obljetnice početka Domovinskog rata u Pakracu, i u molitvi Bogu povjerili sve ono što još uvijek nosimo kao ratne rane. Također je rekao da je znakovito što čaglićku župnu crkvu ponovno gradimo u godini kad se navršava 150. obljetnica od njezine prve izgradnje (1869.). Poželio je da nova crkva bude mjesto na kojem će župljani otvarati svoja srca Bogu, da on u njima bude prisutan kao snaga, ljepota i nada koja će pobijediti i obnoviti sve ono što je rat razorio u njihovim srcima.

Pridružio se zahvalama pojedincima i zajednicama koje je župnik Jozo Zorić spomenuo u svom pozdravnom govoru, te je dodao svoju zahvalu njemu osobno za sve ono što je kao župnik učinio na liječenju duhovnih rana svojih župljana, te za izgradnju kapelu u Dobrovcu, a sada i župne crkve u Čagliću. Zamolio je Boga da svojim blagoslovom pomogne izgradnju nove crkve. Potom je Ivan Popić, kancelar Biskupskog ordinarijata u Požegi, pročitao Povelju, u kojoj se između ostalog kaže da će po novoj crkvi župa sv. Jurja Mučenika u Čagliću biti ponovno uspostavljena u svom dostojanstvu, i podignut spomen svim njezinim nedužno ubijenim župljanima u tijeku Domovinskog rata te hrvatskim braniteljima koji su položili živote za našu slobodu. Nakon što je biskup stavio Povelju u kamen temeljac, zazvao je na nj Božji blagoslov te ga postavio na njegovo mjesto u zidu nove crkve.

U homiliji biskup je rekao da je na početku slavlja pozdravio vjernike čaglićke župe, a da sada želi na poseban način pozdraviti vjernike iz Lipika na čelu s gradonačelnikom Vinkom Kasanom, podsjetivši da su Čaglić i Lipik zajedno proživljavali i lijepe i teške dane, te je izrazio radost što su i danas zajedno na ovom događaju. Pozdravio je nazočne predstavnike javnog života na čelu s pomoćnikom ministrice regionalnog razvoja i fondova Europske unije Davorom Huškom, sa zahvalnošću za sve dobro što nastoji činiti u svojoj službi. Podsjetivši sudionike slavlja da je kamen temeljac njihove župne crkve znak onoga Isusa Krista na kojem grade i s kim računaju u svom životu, biskup ih je pozvao da na temelju naviještene Božje riječi svoja srca ispune pravim osjećajima koje je potrebno imati u trenutku dok se spominju zla koje im je naneseno. Rekao je kako sveti pisci u misnim čitanjima govore o tri čovjekove čudesne sposobnosti ili moći, a to su: moć jezika, odnosno govor; moć oka, odnosno pogled i moć srca. Kad zlo i zloća zahvate ljudski jezik, oko i srce, onda te tri ljudske moći postaju izvor nemoći, ustvrdio je biskup. Zato nas starozavjetni mudrac Sirah u prvom čitanju uvjerava da je potrebno voditi brigu o jeziku i paziti što govorimo, kako dar govora koji smo od Boga primili ne bismo zloupotrijebili za iznošenje onoga što je u našem srcu možda mračno, ružno i zločesto.

Biskup je pojasnio da se spomenuta briga o jeziku ovdje ne odnosi na lingvističku čistoću našega hrvatskog književnog jezika o kojoj trebaju voditi brigu mjerodavni u odgojno-obrazovnim ustanovama i drugim institucijama, te je dobro da se u okviru kurikularne reforme u Hrvatskoj trenutačno vodi javna rasprava o nekim prijepornim pitanjima s tim u svezi, nego na moralnu čistoću našega hrvatskog srca iz kojeg će onda izlaziti najljepše hrvatske riječi. Ustvrdio je da jedino ljubav može učiniti naš hrvatski govor lijepim, i da nam takvu ljubav jedino može Bog darovati. I dok se, nakon nemoći koju su u našim srcima ostavila ratna stradanja, pitamo s kime možemo biti moćni i u konačnici pobijediti zlo, uvjerava nas apostol Pavao u drugom čitanju da je Bog u uskrsnuću svoga Sina Isusa Krista pobijedio našu smrt i našoj ljudskoj raspadljivosti zajamčio neraspadljivost.

Biskup je pozvao nazočne da za pobjedu u Domovinskom ratu najprije zahvale Bogu, a onda da zahvale hrvatskim braniteljima i nedužnim civilima koji su položili svoje živote za tu pobjedu. Poručio je prisutnima da naša pobjeda u Domovinskom ratu ima svoj pravi i puni smisao kad je ugrađena u Isusovu konačnu pobjedu nad zlom i smrću. Naglasio je da im je upravo zato potrebna crkva u Čagliću kako bi u njoj po slušanju Božje riječi i po slavljenju sakramenata, osobito euharistije, liječili svoja grijehom ranjena srca, jezik i oči, i na taj način sve više postajali dionicima Isusove konačne pobjede nad zlom i smrću. Zamolio je Isusa da svojom ljubavlju oprosti i izbriše sve što je slabo, nemoćno i zločesto u onima koji su u Domovinskom ratu nanosili nama zlo, ali i onima kojima smo možda mi nanijeli zlo. Zaštitnika pak njihove Župe i župne crkve sv. Jurja mučenika zamolio je da po njegovu zagovoru u svima župljanima na kraju pobijedi Isusova neraspadljivost.

Na kraju mise biskup je poručio vjernicima kako je ovo slavlje bilo lijepo jer je među njima bio prisutan Gospodin Isus, i jer su mu oni posvjedočili da žele s njime biti pobjednici. Zahvalio im je što su sudjelovanjem na ovom slavlju također očitovali da ovdje u Čagliću i Lipiku postoji živa Crkva, te je još jednom naglasio kako je ona pravi razlog i smisao zbog kojeg se gradi crkva građevina. Pozvao ih je neka se na svim razinama zauzimaju kako se u Hrvatskoj ne bi kroz zakone ili na bilo koje druge načine promicalo ono što razara čovjeka, nego samo ono što izgrađuje u skladu s Božjim naumom. Na daljnju gradnju župne crkve u Čagliću i na sve župljane zazvao je Božji blagoslov.