Tijekom izlaganja s. Marjolein prikazala je film pod naslovom „Ballerina“ tematiziran trgovinom ljudima, a zatim je ovo moderno ropstvo ocrtala u brojkama, navela uzroke i vrste trgovine ljudima te se osvrnula na iskorištavanje na poslu (dužničko ropstvo i prisilni rad u poljoprivredi, ugostiteljstvu, građevinarstvu, ribarstvu); dječje ropstvo (vojačenje djece, prisilni brakovi, robovi u roditeljskom domu), zločinačko iskorištavanje (prosjačenje, trgovina organima, surogatstvo, nogomet) te seksualno iskorištavanje. „Trgovanje ljudima može se definirati kao regrutiranje, premještanje, primanje te smještanje osoba uz uporabu sile (u širem smislu) radi iskorištavanja pojedinih osoba. Može se dogoditi na bilo kojem mjestu, a nalazimo ga u školi, na radnom mjestu ili u najbližem susjedstvu. To je u biti jedan dobro skriveni problem. Same žrtve dosta često nisu ni svjesne da su žrtve trgovanja ljudima te se često ni ne usuđuju potražiti pomoć. To je jedan od razloga zašto taj problem nije tako vidljiv. Točan broj žrtava trgovanja ljudima nepoznat je, djelomično zbog navedenih razloga”, istaknula je s. Marjolein te navedeno potkrijepila potresnim primjerima. U većini slučajeva moderno ropstvo uopće nije prepoznato kao takvo i teško mu se ulazi u trag, naglasila je i nastavila: „Žrtve ga dosta često ni ne prijavljuju jer su u strahu, osjećaju se nesigurno te izbjegavaju kontakt s policijom ili zato što se boje deportacije, osvete ili žive u uvjerenju da zaslužuju neku vrstu kazne. Zbog prethodnih iskustava koje sa sobom donose iz matičnih država žrtve dosta često nemaju povjerenje u policiju.” Sudionici su tijekom diskusije imali priliku postaviti pitanja te se osvrnuti na izneseno predavanje.

Moderatori drugog dijela znanstveno projektne konferencije bili su doc. dr. Davor Vuković s KBF-a u Đakovu te Ivana Žavcar, predstavnica Studentskog zbora KBF-a u Đakovu. Uslijedilo je izlaganje prof. dr. Marija Vinkovića s Pravnog fakulteta – Osijek na temu „Pravno-socijalni aspekti trgovanja ljudima“. Predavač se složio da je trgovanje ljudima, uključujući posebno ranjive skupine – žene i djecu, nedvojbeno oblik suvremenoga ropstva i kazneno djelo organiziranoga transnacionalnoga kriminaliteta, identificirano u međunarodnim i europskim pravnim izvorima te istaknuo: „Međutim, unatoč recentnim istraživanjima, ono se još uvijek dominanto promatra kao sigurnosno pitanje i problem organiziranoga transnacionalnoga kriminaliteta, no jedan od najgorih oblika kršenja ljudskih prava i prava djece. Socijalna dimenzija trgovanja ljudima, koja u središte pozornosti stavlja socijalne rizike i društvene probleme koji mu pogoduju: političke i društvene tranzicije, siromaštvo, nisku stopu zaposlenosti, konflikte, migrantsku krizu, ali i pravodobni socijalni tretman žrtava i potencijalnih žrtva, prilično je zapostavljeno područje istraživanja koje traži interdisciplinaran pristup.“

Tema izlaganja izv. prof. dr. Vladimira Dugalića, dekana KBF-a u Đakovu te doc. dr. Martine s. Ane Begić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu bila je „Pitanje savjesti kod trgovaca ljudima. Psihijatrijsko-moralni aspekti”. „Klinička psihijatrija govori nam da je kod takvih osoba riječ o poremećaju u samoj strukturi osobe, jer se u njima isprepliće poremećaj sociopata i psihopata koji utječe na ne/oblikovanje savjesti. Za njih je osoba objekt, a ne ljudsko biće, te sve doživljavaju kao svaki drugi posao radi stjecanja zarade. Takve su osobe sebične i samo gledaju kako što bolje iskoristiti drugu osobu za svoje dobro“, razložila je s. Ana. Prof. dr. Dugalić pojasnio je kako je s moralnoga aspekta riječ o činovima koji su objektivno uvijek u sebi zli, jer sedma zapovijed zabranjuje činove ili pothvate koji, iz bilo kojega razloga, sebičnoga ili ideološkoga, trgovačkoga ili totalitarnoga, vode k zarobljavanju ljudskih bića, nepriznavanju njihova dostojanstva, njihovoj prodaji ili zamjeni kao da su trgovačka roba. „Sa subjektivne strane riječ je o intencionalnom činu koji se sastoji u usmjerenju prema objektu u kojem se prevladavaju granice objektivne spoznaje dobra i zla. Ostaje samo htjenje u kojem se pristaje na ono što osoba subjektivno hoće, a to je zarada. Stoga, s moralnoga aspekta, teško je uvijek prosuditi težinu subjektivne moralne odgovornosti jer su zbog psihičke bolesti i lošega utjecaja sredine i odgoja umanjene mogućnosti objektivne spoznaje dobra i zla, a time i slobodnoga pristanka na zlo”, rekao je predavač te uputio da to ipak ne oslobađa pravno-kaznene odgovornosti jer „takve osobe unatoč unutarnjem poremećaju djeluju slobodno te društvo ima obvezu spriječiti ih u njihovu djelovanju koje je težak zločin protiv dostojanstva ljudske osobe”, osigurati psihijatrijsko liječenje i rehabilitaciju.

O „Oblicima iskorištavanja žrtava trgovanja ljudima” izlaganje je održala prodekanica KBF-a u Đakovu izv. prof. dr. Suzana Vuletić. Pojasnila je da se trgovina ljudima smatra najunosnijim ilegalnim poduzećem transnacionalnih zločinačkih organizacija i time predstavlja ozbiljan društveni moralno-bioetički problem socijalne patologije modernoga ropstva jer pogađa gotovo sve zemlje svijeta i nanosi ozbiljnu psihološku i emotivnu štetu žrtvama trgovine ljudima. „Vodeće svjetske organizacije iznose alarmantne statističke činjenice o višemilijunskim brojkama godišnjih nestanaka, otmica i krijumčarenja ljudi izrazito vulnerabilnih skupina društva, namijenjenih za razne oblike ekonomskih iskorištavanja… Pritom se trgovci ljudima koriste organiziranim kriminalnim mrežama, različitim predatorskim modelima otmice, subordiniranja i kontroliranja svojih žrtava, manipulativnim lažima, varljivim obećanjima, prisilnim djelima, prijetnjama, zastrašivanjima, nasiljem, dužničkim obveznicama i drugim oblicima zlostavljanja, kojima izlažu svoje žrtve teškim fizičkim i psihičkim oblicima nasilja”, naglasila je S. Vuletić. Istaknula je da taj „globalni problem predstavlja zahtijevan zadatak humanističkoga buđenja društvene svijesti javnosti udruženom sinergijom profesionalne uključenosti i osobne odgovornosti u prepoznavanju i izradi interdisciplinarne strategije za olakšavanje međunarodne suradnje u istraživanju i procesuiranju takve trgovine radi uspostavljanja učinkovitoga mehanizma kontrole, sprečavanja i sankcioniranja toga teškoga kaznenoga zločina kršenja neotuđivih ljudskih prava te naglašavanja distributivne pravde, socijalne jednakosti i neotuđiva dostojanstva svakoga čovjeka.”

Posljednje predavanje održao je prof. dr. Davor Derenčinović, predstojnik Katedre za kazneno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te predsjednik Skupine stručnjaka Vijeća Europe za borbu protiv trgovanja ljudima – GRETA. Prof. dr. Derenčinović svoje bogato iskustvo iznio je pod naslovom „Međunarodni pravni standardi za suzbijanje trgovanja ljudima”. „Trgovanje ljudima može biti transnacionalno kazneno djelo, pri čemu valja razlikovati državu podrijetla, tranzita i odredišta, ali je ono ponekad ograničeno i na područje jedne države”, uputio je predavač i nastavio: „Riječ je o unosnom pojavnom obliku organiziranoga kriminala, zato je iznimno važna suradnja između nadležnih tijela različitih država, razmjena dokaza, financijske istrage i oduzimanje imovinske koristi počiniteljima.” Naglasio je potom kako su međunarodni pravni standardi za suzbijanje trgovanja ljudima prvi puta jasno utvrđeni u Konvenciji protiv transnacionalnog organiziranog kriminala (Protokol o suzbijanju trgovanja ljudima, osobito ženama i djecom), potom u Konvenciji Vijeća Europe o akciji protiv trgovanja ljudima pa, konačno, i u direktivi EU-a o suzbijanju trgovanja ljudima. Protokol iz Palerma prvi je međunarodni pravno obvezujući instrument koji regulira pojam trgovanja ljudima uz obvezu inkriminiranja u nacionalnim pravnim sustavima. „Konvencija Vijeća Europe ide i korak dalje, kriminalizirajući tzv. interni trafficking i uspostavljajući obvezu država stranaka na osmišljavanje i provedbu mjera usmjerenih na prevenciju trgovanja ljudima te pomoć i zaštitu žrtava. Tom je konvencijom uspostavljen i sustav evaluacije odnosno monitoringa i osnovana posebna Skupina stručnjaka za borbu protiv trgovanja ljudima (GRETA). Europski sud za ljudska prava u više je presuda utvrdio da je propust države spriječiti na odgovarajući način viktimizaciju povreda pozitivne obveze po članku 4. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda”, istaknuo je, između ostaloga, predavač Derenčinović.

Nositelj organizacije ove znanstveno-projektne konferencije je Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku u suradnji s Đakovačko-osječkom nadbiskupijom, Upravnim odjelom za zdravstvo i socijalnu skrb Osječko-baranjske županije, Upravnim odjelom za sport, mlade i demografiju Vukovarsko-srijemske županije, Gradom Đakovom, Hrvatskim Crvenim križem – Gradskim društvom Crvenog križa Osijek, Centrom za nestalu i zlostavljanu djecu, Caritasom Đakovačko-osječke nadbiskupije i Studentskim zborom Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku i Đakovu.

Drugoga dana, u subotu, 18. siječnja program će započeti misom u kapeli sv. Roka uz Nadbiskupski vikarijat u Osijeku u 8 sati tijekom koje će se moliti za nestale i žrtve trgovanja ljudima. Zatim će uslijediti šeste predavanja, radionice sudionika, prezentiranje rezultata radionica i zaključak skupa.