Govoriti o gradu Osijeku i župi sv. Mihaela može se samo, ako se govori o onima koji čine grad. Pojedinci teže zajedničkomu određenju pa ih zaokuplja želja za osvješćivanjem vlastitoga identiteta te identiteta zajednice. Osječki Nutarnji grad-Tvrđa pamti i odjekuje glasovima povijesnih zbivanja. U njemu su ljudi crtali kartu vlastita položaja, oblikovali su sliku grada koristeći se komponentom duhovnosti. Stoga je ova knjiga spomenar vremena i brige kako se ne bi zaboravili stanovnici-građani osječkoga Nutarnjeg grada, kazao je dr. Mesić, kojemu je to prva samostalna knjiga.

Nastala je na temelju doktorske disertacije (2017.) Pamćenje grada i dokument u digitalno doba: baštinska građa Župe sv. Mihaela arkanđela u Osijeku, kojom je obuhvatio korpus arhivske građe župe (spomenicu, osmrtnice, fotografsku građu, arhivske dokumente) nastale od 1893. do 1934. godine. Tijekom večernjeg predstavljanja tiskovine mnogobrojnoj je publici pokazano kako je arhiv župe sv. Mihaela baštinska institucija – vrelo kulturološkog pamćenja prostora te čuvar osobnog i kolektivnog identiteta, a vjerodostojnu vrijednost opsežnog, minucioznoga istraživačkoga rada, uz projekciju pomno odabrane foto-dokumentarne građe, potvrdili su predstavljači: domaći župnik preč. Ivan Vidaković, recenzentice knjige doc. dr. sc. Marijana Tomić i prof. dr. sc. Helena Sablić Tomić (dekanica Akademije za umjetnost i kulturu te mentorica), i urednica izv. prof. dr. sc. Nives Tomašević (komentorica), koja je vodila svečanost upoznavajući publiku sa životopisom autora, predstavljajući govornike i glazbenike.

„Četvrtina knjige posvećena je župi sv. Mihaela na čiji sam crkveni god, 29. rujna, na svim svetim misama rekao da župa u Tvrđi slavi 332 godina, a time slavi i grad Osijek koji je toga dana 1687. oslobođen od Turaka. Započeo je tada crkveni, kršćanski, kulturni i gospodarski život… (Isusovci su na dijelu temelja Kasim-pašine džamije postavili kamen temeljac 31. srpnja 1725. g. za gradnju crkve posvećene 1750. sv. Mihaelu, branitelju i pobjedniku Crkve; glavni oltar čini oltarna pala koja prikazuje sv. Mihaela ark. u odori rimskog vojnika kako pomaže kršćanima u bitci kod Osijeka protiv Turaka Osmanlija, s vedutom osječke Tvrđe u pozadini; rad Franza Xavera Wagenschöna; a poslije ukidanja družbe Isusove od 1733. do danas župa ima 13 župnika).

Na slavlju mlade mise Većeslava Tumira godine 2001. podsjetio sam da su u ovu crkvu ulazile slavne povijesne ličnosti – ban Jelačić, biskup Strossmayer, a vjernici  su, Tvrđavčani, padajući na koljena slavili Boga, zahvaljivali, molili, kao i u obližnjoj franjevačkoj crkvi Sv. Križa. Veliki doprinos duhovnom, materijalnom i kulturnom u Osijeku daje naša Tvrđa, župa i ova knjiga Hrvoja Mesića, autora Tvrđavčanina koji je od svoje sedme godine bio i ostao ministrant u župi. Ako netko nedjeljom nije na misi vidio Hrvoja, odmah pita za njega. I kada idemo u blagoslov obitelji, pitaju koji je ono čovjek što ide uz Hrvoja, eto koliko ga poznaju. Hrvoje, hvala ti. Profesore doktore Hrvoje Mesiću čestitam ti i zahvaljujem, nastavi ovako i dalje“, kazao je ponosni župnik Vidaković.

„Ova izuzetna knjiga oslikava i teorijske spoznaje o gradu, pamćenju, kulturi i identitetu, ali i, što je još vrjednije, ostvaruje sve preduvjete za očuvanjem identiteta svoga grada. Doista je važna zbog više segmenata, prije svega jer snažnom teorijskom podlogom brani ulogu baštine i baštinskih ustanova u kulturi i identitetu grada… Grad promatra i kao središte crkvenog života, mjesto kršćanske vjere. Autor u središte monografije stavlja istraživanje prostora grada u svrhu spoznavanja kulture života stanovnika određenog područja/vremena, i to na temelju relevantnih, a često slabo korištenih povijesnih izvora. Riječ je o footgrafijama i dokumentima pohranjenim u Arhivu župe sv. Mihaela arkanđela u Osijeku, i to su: spomenice, osmrtnice, fotografska građa i arhivski dokumenti, listom stvarani od godine 1893. do 1934. To je gradivo obuhvaćeno i digitalizacijom i istraživanjem predstavljenim u izuzetno vrijednoj monografiji. Arhiv postaje ishodište kulturološkog pamćenja prostora te čuvar osobnog i kolektivnog identiteta Nutarnjeg grada na prijelazu iu 19. te u prvoj polovici 20. stoljeća“, kazala je recenzentica Tomić, razloživši kako je monografija rezultat temeljitog opisa i digitalizacije arhivskog gradiva te njome višestruko pridonosi poznavanju povijesti Osijeka i Tvrđe, a što je ključno, autor kulturnoj baštini priznaje važnu ulogu u preživljavanju identiteta te „minucioznim istraživanjem i obradom podataka pronađenim u arhivu omogućuje identitetu grada Osijeka da preživi“, zaključujući: „Vrijedno arhivsko gradivo više nije skrivena zbirka nego je postalo izvorište kulture i identiteta župe i grada.“

Na predstavljanju se čulo kako je iznimna vrijednost tiskovine u tome što su arhivski dokumenti župe digitalizirani, predstavljeni i analizirani, te ne bilježe samo vjerski, već i građanski život Osijeka u razdoblju prije i za vrijeme Prvoga svjetskog rata do raspada Austro-Ugarske Monarhije, stvaranja Kraljevine Jugoslavije i atentata na kralja Aleksandra I. Karađorđevića u Marseilleu 1934. godine. Recenzentica Sablić Tomić uvodno je istaknula kako mnogobrojnost publike na predstavljanju svjedoči o iznimnom događaju na početku Mjeseca hrvatske knjige, o zanimljivoj temi i autoru koji je imao ‘petlju’ napraviti neviđeno istraživanje netaknutoga arhiva župe i župne crkve Sv. Mihaela (4. poglavlje) i suvremenim tehnologijama uspio pokazati na koji je način grad postao sustav značenja, razloživši kako „dokument služi kao opreka zaboravu“ i pred čitateljem je „knjiga složena kronološki, pisana jasnim, znanstveno-argumentiranim stilom te zrcali metodološke mijene koje se tijekom zadanog razdoblja susreću u kulturološkoj, povijesnoj i antropološkoj teoriji i znanosti“.

„Arhiv župe sv. Mihaela arkanđela u osječkoj Tvrđi kao prenositelj kulturnog identiteta hotimice se zaboravlja (negirani prostor). No, on je mjesto sjećanja  u kojem se predodžbe o povijesti, prošlosti ili tradiciji materijaliziraju i pohranjuju. Arhivska građa župe prvorazredni je povijesni izvor za razumijevanje građanskog i vjerskog života grada te stvaranja kulturološke slike prostora  na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće i prvoj polovici 20. stoljeća“, kazao je Mesić te naposljetku svima zahvalio, a ponajprije obitelji kojoj je posvetio knjigu – majci Bernadi, ocu Miroslavu i bratu Vedranu.

Prigodni umjetnički program izveli su studenti akademijina Odsjeka za instrumentalne studije, dok je Luka Vondrak, student 2. godine diplomskog studija Kazališna umjetnost (smjer gluma i lutkarstvo) čitao ulomke iz knjige. Predstavljanje je organizirala Naklada Ljevak i osječka Akademija za umjetnost i kulturu, a financijski je poduprlo Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Na naslovnici je dokumentarna fotografija rekvizicije zvona (najstarije) župne crkve Sv. Mihaela, ark. u osječkoj Tvrđi (10. rujna 1916.).