Ponajprije čestitajući vjernicima Uskrs o 25. obljetnici Požeške biskupije, biskup u poruci kaže: „Molim da uskrsli Gospodin rasvijetli sve naše hrvatske tmine i ispuni nam srca svojim mirom. Neka ga posebno udijeli patničkoj zemlji Ukrajini, razdiranoj ratnim stradanjima i izbjeglištvom nedužnih ljudi. I neka dopre do njih Isusov uskrsni pobjednički pozdrav: ‘Mir vama!’ (Lk 24, 36)“.

Biskup je potom progovorio o  ratu u Ukrajini. „U svojim osvrtima mnogi analitičari ovih dana nazivaju rat u Ukrajini tamom, ističući da se zbog njega smračilo u Europi i svijetu. Posjetivši ovih dana skupinu od četrdesetak ukrajinskih izbjeglica, koji se nalaze u jednom objektu turističke namjene na području Požeške biskupije, mogao sam se i sam uvjeriti o kakvoj je tami riječ“.

U nastavku biskup navodi razmišljanje o svjetlu i tami u našem životu, koji su na svj način povezani s otajstvom uskrsnuća te ističe: „Svjetlost i tama imaju osobito značenje za čovjeka u moralnom pogledu. Zloća, sebičnost i pokvarenost povezani su s iskustvom tame kao duhovnog stanja u kojem se čovjek gubi ili nestaje, na svoj način umire. Dok su plemenitost, ljubav i dobrota poput svjetla, iskustvo života u njegovim najsnažnijim dimenzijama. Svjetlo je stoga jednostavno znak života a tama kao odsutnost svjetla znak je smrti i groba. Sve što je protivno životu i nečovječno – tama je, a ono što služi životu i čovjeku – svjetlost je. U navedenom smislu rat u Ukrajini jest tama, svojevrsna svemirska noć u kojoj umire čovječnost, pate i stradavaju nedužni, uništavaju se dobra koja je čovjek teškom mukom proizveo, razara i sama priroda. Kakvo je svjetlo potrebno u Ukrajini da bi raspršilo tamu nečovječnog i smrtonosnog ratnog stanja?“

Zatim je biskup podsjetio da je Bog svjetlost i da u njemu nema nikakve tame: „U bdijenju Velike subote, našoj vjerničkoj pažnji predložen je na razmatranje i biblijski prikaz stvaranja svijeta kao Božjeg djela koje prethodi njegovim drugim zahvatima, među kojima je najveći pobjeda života nad smrću u Kristovu uskrsnuću. Na samom početku Knjige postanka sveti pisac tvrdi kako je svjetlost prvo stvorenje koje je Bog dozvao u postojanje: ‘I reče Bog: Neka bude svjetlost. I bî svjetlost’. (Post 1,3). Tamu nije Bog stvorio. Ona je stanje koje prethodi stvaranju, kako navodi spomenuta sveta Knjiga: ‘Tama se prostirala bezdanom’ (Post 1,3) te se ona predstavlja kao ništavilo a stvaranje rastavljanje svjetla od tame, razdvajanje bitka od nebitka, života od smrti: ‘I rastavi Bog svjetlost od tame’ (Post 1,4). Odnos između tame i Boga sv. Ivan opisuje tvrdnjom: ‘Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve!’ (1 Iv 1,5).“

Biskup je među ostalim ustvrdio: „Božji zahvat rastavljanja svjetla od tame na prapočecima svijeta dovršen je na Isusovu križu „kad tama nasta po svoj zemlji“ (Lk 23,44), i kad je u njegovu uskrsnuću život pobijedio smrt, svjetlo tamu«, istaknuo je biskup Antun, te je dobila puno značenje njegova izjava: ‘Ja sam svjetlost svijeta’ (Iv 8,12).« Nastavljajući svoju Poruku biskup je istaknuo da smo svi krštenjem postali dionici Isusove pobjede nad smrću i kazao: „Od davnine je krštenje s pravom nazvano ‘prosvjetljenje’, jer svi mi koji smo određeni za smrt postajemo u krstu dionici svjetla, života. Zbog toga u slavlja sakramenta krštenja ima osobito značenje i paljenje svijeće novokrštenika na uskrsnoj svijeći. Naš Gospodin Isus je svjetlost, to jest život, jer je jači od smrti, kao što je svjetlost jača od mraka. Krštenje je najsnažniji Isusov zahvat u naše ljudsko postojanje, u kojem se ostvaruje pashalno otajstvo prijelaza s njime iz tame u svjetlost, iz smrti u život. Tumači nam Apostol narodâ: ‘Bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu’ (Ef 5,8). U krštenju se i na nama ostvarila Isusova riječ: ‘Vi ste svjetlost svijeta!’ (Mt 5,14), postali smo ‘sinovi svjetlosti’ (Iv 12,36), ‘rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu’ (1 Pt 2,9). Stanje u koje nas je uveo Isus Krist po svetom krštenju obvezuje nas da živimo kao djeca svjetla, o čemu smo razmišljali i donosili odluke u sinodskom savjetovanju tijekom minule korizme. Valja nam novom raspoloživošću poslušati poziv sv. Pavla: ‘Odložite dakle djela tame i zaodjenite se oružjem svjetlosti. Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanju, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, nego odjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama’ (Rim 13, 12-14)“.

Zatim biskup Škvorčević piše: „Uskrs o 25-toj obljetnici Požeške biskupije snažno nas potiče da obnovimo svijest kako smo krštenjem ušli u zajedništvo onih koji su svjetlo u Isusu Kristu i koji su s njime prešli iz smrti u život, postali dionici otajstva Crkve, Tijela njegova. Navedena činjenica vjere obvezuje nas u međusobnim odnosima na „krsnu pristojnost“, po kojoj jedni u drugima prepoznajemo Isusovo djelo, i trajno hranjeni euharistijskim kruhom života budemo prepoznatljivi znak i početak kraljevstva nebeskog na zemlji. Upozorava nas Apostol: ‘Kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom? (…) Jer mi smo hram Boga živoga’ (2 Kor 6,14. 16). To je naš identitet tijekom proteklih 25 godina u požeškoj mjesnoj Crkvi, to želimo biti u sadašnjem vremenu i u budućnosti po Kristu Isusu, vođeni našim biskupijskim geslom: ‘Krist danas i uvijeke’. Dok u svojoj Biskupiji nastojimo biti jedni drugima svjetlost u Gospodinu, molimo da kršćani u Rusiji i Ukrajini, koji ispovijedaju istoga Isusa Krista pobjednikom nad smrću, jednako tako budu jedni drugima svjetlost, a pokretači rata da ‘odlože djela tame’ (Rim 13, 12), zaustave ubijanje nedužnih ljudi i val izbjeglica, kako se ne bi svrstali među one na koje se odnosi prijekor sv. Pavla: ‘Jer što potajno čine, sramota je i govoriti’ (Ef 5,12). Zahvaljujem vam za plemenitost koju ste iskazali svojim novčanim darom za stradalnike u Ukrajini na Čistu srijedu ove godine i u drugim prigodama, kao i za suosjećajnost koju svjedočite ukrajinskim izbjeglicama u Hrvatskoj. Uvjerio sam se koliko ste djelo na taj način učinili za njih kad sam posjetio spomenutu skupinu izbjeglica iz Ukrajine na području naše Biskupije, izrazivši im i u vaše ime kršćansku blizinu i poželjevši im sretan Uskrs“, zaključio je biskup Škvorčević.

Nakon toga novinari su biskupu postavili nekoliko pitanja, među kojima je bilo i o valu poskupljenja i poprilično teškoj ekonomskoj situaciji u Hrvatskoj. Biskup je rekao kako bi volio da se o problemima u našem društvu ne razgovora na način da se uzajamno optužujemo za trenutačno stanje, nego jedni drugima budemo potpora, da to budu razgovori ohrabrenja, koji promiču solidarnost s onima koji su u najvećim materijalnim teškoćama. Istaknuo je kako postoje mnoge mogućnosti u Hrvatskoj koje treba iskoristiti, te smo pozvani svatko u svojoj odgovornosti zauzeti se za boljitak svih. Kazao je kako vjeruje da će se to i dogoditi, što je razlog nade u ovo uskrsno vrijeme s Božjim pokrićem.

Na pitanje o mogućnosti pomoći izbjeglicama iz Ukrajine u osiromašenju ljudi u Hrvatskoj, biskup je rekao da nema bojazni s obzirom na to, naglasivši da uvijek pomažu oni koji su manje imućni, jer posjeduju veću osjetljivost za ljude u nevolji, pa tako mnogi pritječu u pomoć i izbjeglicama iz Ukrajine na području Požeške biskupije. Na temelju jučerašnjeg susreta s izbjeglicama u Višnjici kod Slatine, biskup Antun je ustvrdio kako su oni iskazali svojevrsnu nelagodu zbog toga što im ljudi očituju veliku pažnju i donose puno darova, želeći im posvjedočiti konkretnu suosjećajnost. Dodao je da je utješno što u Hrvatskoj ne vlada ravnodušnost prema bližnjima, istaknuvši kako vjeruje da trenutačna raspoloženje mnogih za pomaganje izbjeglicama neće splasnuti s protekom vremena.

Na kraju je biskup Škvorčević uputio čestitku Hrvatima u inozemstvu, kazavši kako u ovom trenutku, zajedno s mnogim ljudima, pa i s Hrvatima u inozemstvu, osjeća tamu koju je stvorio rat u Ukrajini. Navedena tama je na neki način dodatna onoj koju pokatkad stvara inozemstvo svojom daljinom od domovine. Poželio je da za Uskrs do Hrvata diljem svijeta dopre punina svjetla kojim samo uskrsli Krist može ispuniti njihovu dušu. Izrazio je uvjerenje da nitko od njih nije postao biće otpora prema onom što Bog može ostvariti u njima, i da mu otvaraju prostore srca kako bi on pobijedio njihove nemoći. Susret s novinarima završio je prigodnim domjenkom tijekom kojeg se biskup Škvorčević zanimao za njihov rad i životne situacije.