Na početku misnog slavlja biskup je pozvao hodočasnike da svoj pogled vjere usmjere na lik Majke Božje, i da se svojim pozdravom Isusovoj Majci u liku Gospe Kloštarske sjedine sa svim onim vjernicima koji su je ovdje štovali stoljećima prije njih, te da se po njima večeras poveže prošlost pobožnosti, vjere, nade i ljubavi s onim što mi danas nosimo u svojim srcima. Pozdravljajući svećenike, bogoslove i sve nazočne, biskup je rekao kako zna da su u svojim srcima na ovo hodočašće donijeli duboku odanost, zahvalnost i poštovanje prema Isusovoj Majci. Naglasio je da je ovo dragocjen trenutak, jer smo s Onom koja nas nije napustila ni u jednoj našoj osobnoj obiteljskoj ili narodnoj nevolji, nego ih sjedinjuje s Isusovom patničkom ljubavlju na križu, i na taj način one nisu prepuštene besmislu. Kazao je da nam Marija preobražena i uznesena u Isusovu punu pobjedu neprestano svijetli na životnom putu kao znak nade u našim nevoljama. To je naše raspoloženje vjere, kojim je večeras želimo slaviti, hvaliti, blagoslivljati i zahvaljivati joj. Pozvao je hodočasnike da u pokajničkim činu to svoje srce pročiste od možebitne zloće i sebičnosti, da po Božjem milosrđu dišu večeras na njegovim bistrinama s Marijom, Isusovom Majkom.

U homiliji biskup je s hodočasnicima zapodjenuo razgovor o tome kako podnose vrućinu, ustvrdivši da je ona vanjska okolnost, koja nas sve podjednako pogađa. Međutim, naglasio je kako se naša sudbina u konačnici ne kroji po nečem izvanjskom, nego po onome nutarnjem u nama. Kazao je kako volimo govoriti o Božjoj prisutnosti među nama u Crkvi, istaknuvši da nije beznačajno što sv. Ivan u svom Evanđelju kad tumači utjelovljenje Sina Božjega, veli da je je Riječ tijelom postala, i nastanila se u nama. Produbljujući taj izazovni evanđeoski izričaj o Božjoj prisutnosti u nama, biskup je ustvrdio kako mi ljudi uistinu živimo od onih prisutnosti koje postoje u nama. Tvrdnju je potkrijepio životnim iskustvom, kako u nama može biti prisutan najveći mrak koji se zove zlo i negativnost, koje nas iznutra razora i gomila u nama iskustvo smrti, te je u tom slučaju od male ili nikakve koristi ako oko nas sja sunce.

Međutim, kad je u nama prisutnost Božja, ona je naše svjetlo u kojem vidimo sebe oslobođene od privezanosti na prolaznost i raspadljivost, o kojoj govori sv. Pavao u ulomku drugog čitanja iz Prve poslanice Korinćanima, i stječemo iskustvo pobjede života nad prolaznošću i smrću, iskustvo preobrazbe, ustvrdio je biskup. Kazao je kako je uvjeren da sudionici slavlja shvaćaju zašto u ulomku prvog čitanja iz Prve knjige Ljetopisa kralj David posvećuje veliku pozornost upravo Božjoj prisutnosti u svom narodu, dajući središnje mjesto Kovčegu saveza. U tom, naime, Kovčegu nalazile su se kamene ploče na kojima je bilo uklesano Deset Božjih zapovijedi, koje su bile znak da je Bog prisutan u svakome onome koji vrši njegove zapovijedi.

Isus u današnjem evanđeoskom ulomku na usklik jedne žene koja proglašava blaženom Mariju koja ga je u svom tijelu nosila, dodaje da su još blaženiji oni u kojima je prisutna Božja riječ, i po njoj njegova blizina. Ponirući u smisao toga evanđeoskog ulomka, biskup je ustvrdio da je upravo u Blaženoj Djevici Mariji po otajstvu utjelovljenja bila prisutna Božja Riječ, Božja blizina u mnogo većoj mjeri nego po Kovčegu saveza u Starom zavjetu. Ona se ostvarila po Sinu Očevu odvjeka, po njegovoj ljubavi kojom je htio postati jednim od nas, da bi po svojoj ljubavi s križa bio u nama moćniji od naše nemoći, prolaznosti i smrtnosti, i poveo nas putem preobrazbe koja se u punini ostvarila u Mariji.

Navodeći misao sv. Augustina da je Marija začela Isusa najprije svojom vjerom, a potom svojim tijelom, biskup je pozvao sudionike slavlja neka ne dopuste da se u njihovoj duši i savjesti, u njihovoj jedinstvenoj i neponovljivoj osobi, nastani mrak sebičnosti i zloće po kojem postaju gubitnici, nego da se poput Marije u dubini svoga bića otvore prisutnosti Božjeg blagoslova i njegove pobjede, te on bude njihova sadašnjost i budućnost. Ako se u nama nastani još više mraka i sebičnosti, znajmo da se tu rađa i živi nemoćna Hrvatska. Ona ne postaje moćna onda kad imamo puno novca, nego Božja prisutnost živi u njezinim stanovnicima, te oni hode putem preobrazbe za život vječni, upozorio je biskup. Nastavio je tvrdnjom da je stoga na mjestu pitanje što mi zapravo hoćemo kao pojedinci i svi zajedno u Hrvatskoj. Hoćemo li Božju prisutnost staviti u stranu, a na prvom mjestu u imati u svojim srcima zavist i zloću, mržnju i pohlepu koja ne može drugoga podnijeti? Ako tako činimo, svrstavamo se na stranu gubitničke Hrvatske. Kazao je da se na hodočašćima, osobito u marijanska svetišta stoljećima pročišćavala naša hrvatska duša, preporađala se u ispovjedaonici Božjim milosrđem i po svetoj pričesti napunjala njegovom prisutnošću, nebeskim mirom. Pozvao je sudionike slavlja da po Marijinu primjeru i zagovoru čeznu za tim da se Bog dublje nastani u našim srcima i obiteljima, u politici, gospodarstvu i školstvu, na svim razinama našeg života.

Podsjetivši da Bog nije naš protivnik, nego dobrotvor i prijatelj, koji nas tijekom trinaest stoljeća nije napustio ni u jednoj našoj hrvatskoj nemoći tame, nego je uvijek bio s nama kao Bog saveznik, biskup je ustvrdio da u Hrvatskoj nije sve zlo, negativno i neuspjelo, kako neki govore, želeći nam omraziti domovinu i nas same jedne drugima, učiniti nas bezbožnima. Pozvao je sudionike slavlja da Bogu na ovom hodočašću s Marijom, Isusovom Majkom kažu: „Bože, naše hrvatsko povijesno iskustvo govori nam da smo pobjeđivali kadgod smo bili s tobom. Kad god smo se odrekli tebe, bili smo prepušteni zlu u nama, u našim obiteljima i na nacionalnoj razini. Zato želimo u savezništvu s tobom ustrajati osobno, obiteljski i narodno. U tom je naša čvrstina i naša pobjeda, i to ne samo ona koja se može izvanjski postići, nego ona koja se događa u našim srcima i savjestima. Zamolio je Mariju da posreduje kako nikada u nama ne bi nestalo Božje prisutnosti, jer od nje istinski živimo.

Nakon popričesne molitve uslijedila je zavjetna procesija s likom Gospe Kloštarske kojoj su hodočasnici s upaljenim svijećama u rukama uz pjesmu izricali hvalbene poklike i upućivali molitvene zazive za naše obitelji, oblikovane na temelju Pobudnice pape Franje Amoris laetitia. Na svršetku misnog slavlja biskup Škvorčević poručio je hodočasnicima da su upaljene svijeće u njihovim rukama znak kako je u njihovim srcima zasvijetlila Božja prisutnost, snaga Isusova životvornog Duha po kojoj je Marija bila preobražena i uznesena na nebo. Poželio je da se ta prisutnost u njima nikada ne ugasi, i da ih Isusova Majka svojom ljubavlju i zagovorom prati na povratku u njihove domove i na njihovu putu prema vječnosti. Zahvalio im je za vjerom raspoloženo i ljubavlju ispunjeno srce prema Isusovoj Majci, koje su na tom hodočašću očitovali. Uslijedilo je molitveno bdjenje koje su u svetišnoj crkvi predvodile „kruničarke“ iz Slavonskog Kobaša.