Središnje misno slavlje predvodio je preč. Mato Gašparović, ravnatelj nadbiskupijske Ustanove za uzdržavanje klera i ekonom Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu. Koncelebrirao je domaći župnik Krunoslav Karas. 

U propovjedi vlč. Gašparović okupljenim je vjernicima posvijestio Božju poruku u povijesti ljudskoga spasenja – a to je poruka Božje blizine, Božje ljubavi i Božjih obećanja. No, već na početku stvaranja, kazao je, rađa se sumnja koju đavao unosi u srca prvih ljudi i dovodi do zablude da pogrešno razumiju Božju ljubav. „Često je čovjek rušio povjereni mu rajski vrt. No, ljudsku povijest ne treba promatrati po iskustvu zla i grijeha jer je sav čovjek i njegova povijest u Božjim rukama. Bog ispravlja krive putove kojima čovjek često izabire hodati. Jer ulazi u ljudsku povijest i preobražava ju, čineći i samoga sebe žrtvom u obnovi saveza s čovječanstvom. Uključuje se onog trenutka kad je po spremnosti Blažene Djevice Marije čuo njezin: ‘Evo me, neka mi bude po riječi Tvojoj!’ Mariju je pitao želi li biti njegova suradnica. Pita danas i mene i tebe. Bog dolazi u ljudsku povijest s ljubavlju i poručuje da želi suradnju sa svakim čovjekom. A jedno je potrebno – naš pristanak. Poput Marijinog – Evo me! Bog svoja obećanja uvijek ispunjava i nikad ne zaboravlja, i poziva nas da se ne bojimo čak ni onda kad ne razumijemo zašto nas zove ili zašto se nešto događa u našim životima“, istaknuo je propovjednik. 

Na kraju je poručio kako su nam potrebna dva zajedništva: s Bogom i s braćom ljudima, dakle jednih s drugima te kako smo pozvani živjeti rasvijetljeni Božjom blizinom i imati više pozornosti za potrebe bližnjega jer ‘kršćanski život nije samo čežnja za nebo, nego nastojanje da Bog bude s nama ovdje na Zemlji’. „Istinska mudrost je živjeti s nogama na zemlji i s pogledom na nebo. Pod Marijinom zaštitom tražimo utočište u nadi da ćemo baštiniti radost i slavu izgubljenog rajskog vrata, u zajedništvu s Njom i s Isusom raspetim i uskrslim, koji živi i vlada zauvijek“, poručio je vlč. Gašparović. 

Misno slavlje je pjevanjem uveličao župni zbor predvođen s. Pavkom Dujmović, članicom služavki Maloga Isusa. Prije središnje blagdanske mise, slavljene su i dvije jutarnje, u 6 sati predvodio je kanonik Đakovačko osječke nadbiskupije mons. Stjepan Belobrajdić, te u 8 sati župnik Karas, koji je prevodio i misu uz blagoslov djece od 17 sati.

Uoči same svetkovine u subotu navečer održana je i misa bdijenja koju je predvodio slavonskobrodski dekan preč. Tomislav Ćurić, župnik Župe Bl. Alojzija Stepinca. „Bit ovoga slavlje jest u tome da se prepoznamo u Gospi – tom divnom Božjem stvorenju. Što se u njoj budemo više prepoznavali, što je budemo više slavili to ćemo se više približiti našem Spasitelju, a to je ono što Gospa želi, na što nas motivira i na osobit način posreduje svoje milosti“, rekao je uz ostalo preč. Ćurić. Poručio je i da od Marije učimo kako živjeti, kako biti predan Bogu, kako računati na Božju providnost, učimo kako doživljavati patnju, bolest, smrt…Nakon mise vjernici su od vanjskog oltara u procesiji hodočastili u župnu crkvu gdje su u tišini obilazili Gospin kip, a na kraju ih je u molitvi preč. Ćurić sve povjerio Gospi.