U prvom dijelu seminara voditeljica je predstavila činjenice o komunikaciji. Više od 90% poruka prenosi se nesvjesnim putem, glasom, mimikom, gestom ili okolinom. Također, komunikacija se ne može izbjeći i njome se ne može u potpunosti ovladati. Budući smo svi različiti, različito i komuniciramo. Netko samo govori, dok netko više voli slušati. U tim situacijama treba paziti na krajnosti tj. da se činimo samo jedno od toga, naglasila je psihologinja Ećimović i uputila da u razgovorima treba izbjegavati prenositi poruke za koje se sumnja da su istinite ili za koje nema dovoljno informacija. Kad svjesno prihvatimo svoju ograničenost i drugi će to prepoznati, bit ćemo više autentični u svome življenju, naglasila je.

U drugom, praktičnom dijelu seminara, kroz nekoliko radionica voditeljica je pojasnila okupljenima kako nastaju ogovaranja i kako se šire, koje informacije slušatelj najviše prenosi te kako dati empatiju ljudima u raznim životnim situacijama i stavovima, pogotovo onima s kojima se ne slažemo. Cilj radionica bio je da studenti više upoznaju sebe, svoj način komuniciranja te osvijeste zašto se ponekad uključuju u neku raspravu, a ponekad postoji nešto što ih ograničava; u konačnici da dođu do istine o sebi i budu svjesni kako na tome mogu raditi.

Seminar je teološkim pogledom na temu komunikacije zaključio sveučilišni kapelan doc. dr. Davor Vuković. Na svoje životne situacije ne možemo i ne smijemo gledati samo s psihološke strane. Čovjek vjernik svoju snagu za rad na sebi, svojoj autentičnosti, posebno u komunikaciji, crpi iz vjere u Boga. Sami ne možemo u tome ustrajati. Empatija je pak Božje ime za milosrđe. Kako je Gospodin strpljiv i pun ljubavi prema nama i s nama te u našim slabostima, tako i mi, pružajući drugima utjehu i ljubav, premda se ne slažemo uvijek s njihovim stavovima, pokazujemo i svjedočimo to isto lice Boga, milosrdnog Oca, poručio je sveučilišni kapelan okupljenim studentima.