Istodobno se obilježavao Dan sjećanja na progonstvo i povratak u Aljmaš, sjećanje na pogibiju redarstvenika PP Dalj i Dan početka gradnje (2001.) te posvete nove (2004.) župne i hodočasničke crkve Đakovačko-osječke nadbiskupije. Misu je predvodio upravitelj aljmaškog Svetišta i župnik preč. Ante Markić, dok je liturgijskim pjevanjem župnoga zbora ravnala i orguljski pratila s. Dominika Jozić, redovnica Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice u Aljmašu.

Nakon mise, održana je komemoracija uz spomen-obilježje na obali Dunava gdje je molitvu predvodio župnik Markić, a župni zbor marijanskim pjesmama  uveličao svečanost praćenu polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća u znak sjećanja na žrtve Domovinskog rata. Program je nastavljen premijerom dokumentarnoga filma „Aljmaški šlep“, snimatelja Žarka Kaića (HRT-ovog snimatelja poginulog ’91. u Osijeku) i novinara Žarka Plevnika, te završen koncertom tamburaške glazbe „Aljmaški šlep – 30 godina“ održanim kraj Svetišta (Trg braće Radića).

Ovogodišnji četverodijelni „program sjećanja“ je obogaćen dokumentarno-koncertnim sadržajem zahvaljujući Zajednici povratnika Osječko-baranjske županije uz vodstvo Branka Peka koji je organizirao obilježavanje 30. godišnjice „Aljmaškog šlepa“, ujedno sjećanja na progonstvo mještana Aljmaša i župljana filijale Dalj-planina, Erduta i Dalja 1. kolovoza 1991. godine. Program je održan uz pokroviteljstvo Ministarstva hrvatskih branitelja, Osječko-baranjske županije i Općine Erdut te potporu upravitelja Svetišta.

Preč. Ante Markić: Punih sedam godina bili smo beskućnici, bez svoga doma, naše crkve i našega zajedništva

„Okupili smo se danas 1. kolovoza na ovom svetom mjestu u crkvi kako bismo se prisjetili tri važna događaja: našega progonstva i povratka, pogibije naših mučenika u Policijskoj postaji Dalj –  stradanja 20 policajaca, 25 gardista i četvero civila te brojnih poginulih i preminulih, te posvete naše župne crkve. Tri su, dakle, događaja, kojih se želimo u ovomu misnom slavlju prisjetiti i zahvaliti Bogu na svemu čime nas je obdario“, uvodno je kazao predslavitelj Markić te pozdravio sabrane na misnom slavlju, posebice predstavnike Zajednice povratnika RH i izaslanstva Ministarstva hrvatskih branitelja, Vlade RH, Općine Erdut i  akademika Josipa Miličevića.

Propovjednik je u homiliji naglasio: “Prisjećamo se našega progonstva, koje se dogodilo na današnji dan ’91. i našega povratka nakon sedam godina, isto na današnji dan ’98., a 1991. bio je jedan od najtežih i najtragičnijih dana u povijesti ovog istočnog dijela Lijepe naše, mjesta Aljmaša, naših planina, Erduta i Dalja. U ranim jutarnjim satima bili smo napadnuti od tzv. JNA, rezervista, domaćih izdajica, četnika, raznih paravojnih formacija. Kako nam je bilo bolno pri srcu kada smo ušli u onaj šlep za rasute terete i gledali na naše domove, crkvu i selo, a onda smo se raspršili diljem drage domovine i svijeta. Punih sedam godina bili smo beskućnici, bez svoga doma, naše crkve i našega zajedništva. I dočekali smo kraj tog zla i mraka”.

“Uslijedio je naš povratak na taj, za nas znakoviti datum, 1. kolovoza. Najzaslužniji, iza Gospodina Boga, da smo oslobodili Domovinu jesu naši branitelji, počev od stradalnika u PP Dalj pa do posljednjeg koji je položio život na oltar domovine. Danas na poseban način upućujemo svoje molitve Bogu za njihove duše, iskazujući im naše divljenje, poštovanje, a istovremeno vjeru u naše zajedništvo u vječnosti”.

Uspoređujući biblijske događaje progonstava Božjega naroda s progonstvom u Domovinskomu ratu, Markić je zaključio propovijed ističući primjer iz starozavjetne Ezrine knjige (Ezr 3, 1-13) o povratku i gradnji doma Božjeg: „Slični osjećaji budili su se i u nama, kao i u Židova koji su se vraćali u svoj zavičaj nakon 70-godišnjeg ropstva i odmah se daju u obnovu porušenih i opljačkanih domova i svoga hrama: ‘Plakahu iza glasa, a mnogi opet snažno klicahu od radosti. I tako nitko nije mogao razlikovati radosno klicanje od plača u narodu; jer je narod glasno klicao i vika se čula vrlo daleko.’ Kad’ smo se vratili u naše selo, na ušće Drave u Dunav, i u nas je bilo s jedne strane radost i klicanje zbog povratka, a i uzdasi i plač dok smo gledali tužne ostatke našega hrama, crkve koju su sravnili sa zemljom. Od srušenog jeruzalemskog hrama ostao je samo jedan zid koji i danas stoji – Zid plača. Od naše crkve ostao je samo jedan ugao zida! No, uz obnovu domova, mislili smo i na naš zajednički dom, na našu dragu crkvu i da taj ugao zida ne ostane za nas zid plača, već zid vjere u novi obnovljeni, radosni život! Naše suze žalosnice ubrzo su postale suze radosnice. I mi smo danas u novoizgrađenom hramu, četvrtoj crkvi u povijesti Svetišta crkvi čija je trogodišnja gradnja počela 2001. godine te smo ju posvetili 2004. na 300-godišnjicu Gospina svetišta.“

30-godišnjica aljmaškog šlepa oživljena filmom i koncertom pomirnicom 

Nakon duhovnog programa uz spomen-obilježje s imenima stradalnika (poginuli: Mladen Palinkaš, Željko Svalina, Slavko Frangeš, Ilija Galić, Ivo Jelić i Olga Svalina; nestali: Marijan Podgajac, Matija Hum, Stjepan Matoković, Marko Hercegovac, Josip Halt, Josip Paloš i Ivan Verner), prikazan je dokumentarni zapis “Aljmaški šlep“. U 21 sat na središnjem aljmaškom trgu marijanskim je pjesmama (Gospa Aljmaška, Rajska Djevo) počeo koncert tamburaške glazbe uz pratnju osječkog Tamburaškog orkestra „Batorek“ i tamburaškog solista Antuna Nikolića Tuce. Repertoar su, unatoč kiši, na otvorenom „pod lipama“ izveli: Viktorija Kulišić Đenka, Blanka Došen, Šima Jovanovac i Stjepan Jeršek Štef, a program su vodili novinar Davor Lončarić i Tatjana Grganović. Snimka koncerta bit će prikazana 6. kolovoza na lokalnom STV-u.

„Ovogodišnjim programom drukčijim nego prijašnjih godina odajemo počast poginulima i stradalima. Koncertnim događajem želimo poslati poruku pomirnicu svima koji nisu činili dobro, opraštanje unatoč brojnim zlodjelima počinjenim tijekom agresije i okupacije od 1991. do 1998. godine. Pjesmom zahvaljujemo aljmaškoj Gospi od Utočišta koja nas je čuvala u progonstvu, braniteljima pomagala u obrani ognjišta i domovine te se veličanstveno vratila u svoje aljmaško Svetište. U filmu je prikazan prvi od triju šlepova kojim se iz Aljmaša, Dunavom i Dravom, stizalo u Osijeku 1. kolovoza 1991.. Na žalost, do danas nismo zahvalili neimenovanom kapetanu šlepa „Kumanovo“ koji je otkačio teret sa šlepa i prevezao brojne ljude spašavajući im život, ali molitvom smo zahvalili i njemu“, rekao je u ime organizatora Branko Pek. I vjernici iz Osijeka sudjelovali su na misi s Aljmašanima zahvalno se prisjećajući 15-godišnjice završetka novosagrađenog križnog puta „Kalvarija“, kojeg je 1. kolovoza 2006. blagoslovio đakovačko-osječki nadbiskup u miru mons. Marin Srakić, a izgradila katolička udruga „S tobom u zajedništvu“.