Riječ pozdrava svim uzvanicima, a napose učenicima koji će od jeseni krenuti u prvi razred i njihovim roditeljima, uputio je ravnatelj Krunoslav Juraković. U kratkim crtama prikazao je djelovanje škole u protekloj školskoj godini te je zaslužnim djelatnicima uručio prigodne poklone. Biskupu Škvorčeviću čestitao je imendan sa zahvalnošću za brigu koju iskazuje za ovu školu, kao i za druge katoličke škole u Požeškoj biskupiji te mu je uručio dar.

Djeca su sviranjem, pjevanjem, recitacijama i glumom ulomka iz Šume Striborove Ivane Brlić Mažuranić očitovala svoju kreativnost i uživljenost u svoj svijet.

Na svršetku priredbe u prigodnoj riječi biskup Antun je podsjetio nazočne da zapravo odrasli trebaju ići u školu jednako kao i djeca. Kazao je kako iz dana u dan primjećujemo koliko smo mi odrasli zakomplicirali svijet, da to očituje i današnji susret američkog i ruskog predsjednika u Ženevi, koji će razgovarati o pitanjima i ozbiljnim problemima suvremenog svijeta, ali da se neće uspjeti dogovoriti kako ih riješiti. Ustvrdio je da su, za razliku od njih, ova djeca u svojoj spontanosti i jednostavnosti posvjedočila kako je njihov svijet drugačiji i primjereniji čovjeku, jer očituje osjetljivost i zadivljenost pred naoko malim i nevažnim stvarnostima, pred listom koji teče u vodi, i medom koji se u šumi budi, i sve ono drugo što je o šumi Striborovoj rečeno. To je svijet u kojem ova djeca žive i koji je za njih stvaran u nekim dimenzijama koje su odrasli izgubili. Ustvrdio je kako nas Isus poziva “Ako ne budete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko”, i na neki način potiče da se vratimo u djetinjstvo i izgrađujemo svijet poput djece: spontano, slobodno, prirodno i bez zlobe.

Zahvalio je roditeljima koji vole život i ne boje se imati djecu, koji se ne daju zarobiti pričama kako su ona teret, nego znaju s njima ući u one dimenzije ljudskog postojanja koje se drugim putem i na druge načine ne mogu dohvatiti. Djeci je pak čestitao što su uspješno završila školsku godinu, zapodjenuvši s njima razgovor o ocjenama koje su dobili. Njihovim učiteljicama i učiteljima te cijelom školskom kolektivu na čelu s ravnateljem čestitao je što su bili strpljivi s djecom i jedni s drugima.

Učenicima koji su završili četvrti razred čestitao je na svemu što su postigli u razrednoj nastavi, uvjeravajući ih da će im i u predmetnoj nastavi biti lijepo i da će sve što pritom bude potrebno moći ostvariti uz pomoć svojih nastavnika i roditelja. Naglasio je kako su roditelji važni za svaku školu, osobito za katoličku, i to zato što u toj školi djeca odraslima na svoj način između ostalog svjedoče da postoji Bog, osjećajući to spontano i prirodno. Katolička škola je dragocjena što nastoji djeci pomoći da se razvijaju u duhovnoj dimenziji svoga bića. I roditeljima i djeci poželio je neka bude blagoslovljeno sve što će u uzajamnosti škole i roditelja nastojati činiti. Istaknuo je da neka škola nije velika po broju učenika ili zgradi u kojoj se odvija nastava, ili zbog nečega drugog materijalnog, nego zbog veličine srca koje imaju učitelji i učenici jedni za druge te je poželio da uz Božju pomoć upravo takva bude Katolička osnovna škola u Novskoj.

Biskup je na kraju izrekao Bogu molitvu zahvalnosti za sve dobro koje je udijelio učenicima i djelatnicima škole u minuloj školskoj godini te je na sve nazočne zazvao Božji blagoslov.

Susret je završio prigodnim druženjem djelatnika škole u obližnjim prostorima Centra za mlade Novska.

Završetak školske godine u Katoličkoj osnovnoj školi u Novskoj