Papa Franjo. Foto: MAX ROSSI/REUTERS/PIXSELL
Vatikan (IKA)
Papin nagovor prije i nakon molitve Anđeo Gospodnji na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca 2018.
Draga braćo i sestre, dobar dan i sretan vam blagdan!
Današnja Božja riječ stavlja pred nas jednu alternativu. U prvom čitanju jedan čovjek u praiskonskim vremenima kaže „ne“ Bogu, a u Evanđelju Marija prilikom naviještenja kaže „da“ Bogu. U oba čitanja Bog traži čovjeka. Ali u prvom slučaju ide Adamu nakon grijeha i pita ga: “Gdje si?” (Post 3, 9), a on odgovara: “sakrio sam se” (usp. r. 10). U drugom slučaju, međutim, ide Mariji, bezgrešnoj, koja odgovara: “Evo službenice Gospodnje” (Lk 1, 38). „Evo me“ suprotno je od ovoga „sakrio sam se“. „Evo me“ otvara Bogu, dok grijeh zatvara, izolira, po njemu ostajemo sami sa sobom.
„Evo me“ je ključna riječ života. Ona označava prijelaz iz jednog horizontalnog života, usredotočenog na sebe i na svoje potrebe, u vertikalni život koji se vinuo Bogu. Evo me znači biti na raspolaganju Gospodinu, to je lijek za sebičnost, to je protuotrov za nezadovoljan život kojem uvijek nešto nedostaje. Evo me lijek je protiv ostarjelosti uslijed grijeha, to je terapija koja pomaže da ostanemo mladi u svom srcu. Evo me znači vjerovati da Bog vrijedi više od mojega “ja”. To znači staviti sve na kocku zbog Gospodina, poučljivi njegovim iznenađenjima. Stoga, reći mu evo me najveća je hvala koju Mu možemo dati.
Zašto ne započeti tako svoje dane, s “evo me, Gospodine”? Bilo bi lijepo svako jutro reći: “Evo me, Gospodine, neka se danas na meni ispuni tvoja volja“. To ćemo reći u molitvi Angelusa, ali možemo to ponoviti već sada, zajedno: „Evo me, Gospodine, neka se danas na meni ispuni tvoja volja!“.
Marija dodaje: “neka mi bude po tvojoj riječi!”. Ona ne kaže: “neka bude po mojoj”, već “po tvojoj volji”. Ne postavlja granice Bogu. Ne misli: “malo ću se posvetiti Njemu, učinit ću to brže-bolje, a zatim ću činiti ono što ja hoću”. Ne, Marija ne ljubi Gospodina kad joj je u životu dobro, s vremena na vrijeme. Ona se u životu uzda u Boga u svemu i za sve. Eto tajne života. Sve može onaj koji u svemu svoje pouzdanje stavlja u Boga. Ali Gospodin, draga braćo i sestre, trpi kad mu odgovorimo poput Adama: “pobojah se… pa se sakrih”. Bog je Otac, najnježniji otac, i želi da mu njegova djeca vjeruju.
Koliko puta, međutim, sumnjamo u Njega, sumnjamo u Boga! Mislimo da nam može poslati neke kušnje, oduzeti nam slobodu i napustiti nas. Ali to je velika obmana, to je iskušenje prisutno još od praiskonskih vremena, iskušenje đavla: uliti nepovjerenje u Boga. Marija pobjeđuje tu prvu kušnju svojim „evo me“. Danas gledamo ljepotu Majke Božje, koja je rođena i živjela bez grijeha, uvijek poučljiva i otvorena Bogu.
To ne znači da joj je život bio lak, to ne. Ako si s Bogom to ne znači da će problemi kao nekom čarolijom nestati. Zaključak današnjega Evanđelja podsjeća na to: “I anđeo otiđe od nje” (r. 38). Otiđe: to je snažan glagol. Anđeo ostavlja Djevicu samu u teškoj situaciji. Ona je znala je kako će na jedan poseban način postati Majkom Božjom – rekao joj je to anđeo – ali anđeo to nije objasnio drugima, samo njoj. I problemi su počeli odmah: pomislimo samo na neredovitu situaciju prema zakonu, Josipovih muka i borbi, životnih planova kojih se mogla odreži, što će ljudi reći… Ali Marija stavlja pouzdanje u Boga ispred problema. Anđeo je ostavlja, ali vjeruje da je s njom, u njoj, ostao Bog. I vjeruje. Vjeruje Bogu. Sigurna je da će s Gospodinom, premda na neočekivan način, na kraju sve dobro ispasti. Eto mudrog stava: ne smijemo živjeti oviseći o problemima – jer netom nestane jedan, odmah se javi drugi! – već uzdajući se u Boga i uzdajući se svaki dan: evo me! “Evo me” je riječ. “Evo me” je molitva. Molimo Bezgrešnu za milost da živimo tako.
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre,
u svetištu Notre-Dame de Santa Cruz u Oranu, Alžiru, danas su blaženima proglašeni biskup Petar Claverie i osamnaest drugova redovnika i redovnica, ubijenih iz mržnje prema vjeri. 19 novih blaženika! Ovi mučenici našeg vremena bili su vjerni navjestitelji Evanđelja, ponizni graditelji mira i herojski svjedoci kršćanske ljubavi: biskup, svećenici, redovnice, redovnici i vjernici laici. Njihovo hrabro svjedočanstvo je izvor nade za alžirsku katoličku zajednicu i sjeme dijaloga za čitavo društvo. Neka ova beatifikacija bude za sve poticaj da izgrađujemo svijet bratstva i solidarnosti. Pozdravimo svi zajedno nove blaženike pljeskom.
Svakako ću se u svojim molitvama spomenuti djece i majke koji su poginuli ove noći u diskoteci u Corinaldu, kod Ancora, kao i za brojne ozlijeđene. Molim za sve zagovor Majke Božje.