Govor dekana KBF-a Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Marija Cifraka na završetku 59. teološko-pastoralnog tjedna

Poštovani sudionici 59. teološko-pastoralnog tjedna, naš Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu izvršava svoje proročko poslanje u hrvatskom narodu već 350 godina.

„Uz teologiju je u isusovačkom kolegiju g. 1638. osnovana i filozofija na temelju zaklade prepozita zagrebačkog kaptola Nikole Dijaneševića. Na temelju toga tadašnji rektor zagrebačkog kolegija Filip Kaušić uspio je dobiti od cara Leopolda 23. rujna g. 1669. povelju kojom se zagrebačka isusovačka škola proglašuje akademijom i izjednačuje u pravima i privilegijama s ostalim akademijama i sveučilištima u državi. Tako je zagrebačka visoka škola i formalno postigla ono što je stvarno već bila. Hrvatski sabor tu je povelju priznao i nostrificirao 3. studenoga 1671. g.”, kaže o. Miroslav Vanino, SJ.

A prošlo je i 150 godina od 11. ožujka 1869. kada je je Hrvatski sabor na inicijativu biskupa Josipa Jurja Strossmayera izglasao zakonski članak „ob utemeljenju sveučilišta u glavnom gradu Zagrebu“, kojim se „Vladi zemaljskoj nalaže, da učini shodne korake, da se nadbiskupski licej zagrebački preustroji u fakultet teologijski“.

Proročka uloga KBF, ali i teologije! Ovih dana čitamo tzv. Poslanicu Hebrejima.

Autor upotrebljava sva jezična sredstva u svojem spisu da otvori zajednici, čije pouzdanje je u nestajanju, vjeru u Isusa Krista na novi način. U tu svrhu uvodi čitatelje/slušatelje u novi teološki svijet misli. U tekstu to znači:

Prvi dio spisa (Heb 1,1 – 4,13) prožet je mišlju da Bog „konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu“ i izlaže ovaj događaj u pozadini vjere naslovnika.

Drugi dio (Heb 4,14 – 10,18) traži s umnim teološkim nacrtom da značenje toga događaja nanovo otvori. Služi se pri tome kultno-teološkim predodžbama i slika Krista kao „velikog svećenika po redu Melkisedekovu“ koji je u svom samožrtvovanju izvršio kult pomirenja (okajanja) i sjeo zdesne Bogu kao trajna i djelotvorna „prisutnost“ našega spasenja.

Treći dio (Heb 10,19 – 13,21) upućuje na to da ta velika „riječ (govor)“ koju(i) je Bog rekao na putu svoga Sina traži naš „od-govor“ na putu pouzdanja i uvjerenja.

Knut Bakhaus ta je tri stupnja, preko kojih Poslanica Hebrejima želi voditi svoje čitatelje k novom razumijevanju svoga kršćanskog identiteta, označio s tri uvodna pojma: SLUŠATI – TUMAČITI – DJELOVATI.

Ta struktura pokazuje homiletski program. Pokazuje teologa kojemu je stalo u najširem smislu do onoga što danas nazivamo „praktična teologija“.

Riječ je o teologiji, o izlaganju vjere koja se tiče vjerske nevolje naslovnika. Erich Gräßer formulirao je: „Zaoštreni teološki misaoni napor upotrijebljen je kao oružje protiv crkvenog propadanja. Bolja teologija i ništa osim bolje teologije!”

Zahvaljujem Povjerenstvu TPT-a našega Fakulteta, docentima M. Kutleši i D. Šimuncu, te dr. B. Muriću kao i vanjskim članovima, J. Vodičaru (Ljubljana) i D. Tomaševiću (Sarajevo), studentima i djelatnicima KBF-a, Glasu Koncila, Kršćanskoj sadašnjosti i ostalim suradnicima. Hvala predavačima, moderatorima i diskutantima, predvoditeljima misnih slavlja i Međubiskupijskom sjemeništu na čelu s rektorom M. Pavlakovićem. Hvala svima. Ne zaboravimo početak Poslanice Hebrejima: „Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima (Heb 1,1). Ovim bogoduhim riječima zatvaram 59. teološko-pastoralni tjedan.