Uzoriti, preuzvišeni nadbiskupi metropolita i koadjutore, preuzvišeni nadbiskupi i biskupi, dragi monsinjore Ante, dragi svećenici, đakoni, bogoslovi, sjemeništarci, redovnici i redovnice, poštovani predstavnici civilnih vlasi, draga braćo i sestre u Kristu,

Danas se Crkva splitsko-makarska raduje što se jedan od njezinih sinova, mons. Ante Jozić, posvećuje za biskupa. Sveti Otac Franjo ga je 2. veljače 2019. imenovao apostolskim nuncijem u Obali Bjelokosti, dodijelivši mu naslovno sjedište u Cisi, s dostojanstvom nadbiskupa.

Zbog teške prometne nesreće, njegovo je ređenje moralo biti odgođeno, a potom je njegov termin iznova bio pomaknut uslijed trenutne pandemije. U međuvremenu, 3. rujna prošle godine, Papa je poslao mons. Paola Borgiju za Papinskog predstavnika u Abidjan, dok je 21. svibnja 2020. imenovao mons. Antu Jozića apostolskim nuncijem u Bjelorusiji.

Dragi mons. Ante, zahvaljujemo Gospodinu koji te je u trenutku kušnje pohodio svojom utjehom i koji ti danas daje, po biskupskom ređenju, da mu budeš suobličen u najvišem stupnju svećeništva. Dijelimo ovu radost s tvojom obitelji i prijateljima te s biskupijom iz koje potječeš.

Danas imaš još više razloga uzdići svoj hvalospjev Bogu, jer osobno doživljavaš ono što prorok Izaija naviješta: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu puštati potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje“ (Iz 61,1-2a; Lk 4, 18-19).

Isti odlomak koji je Isus pročitao u nazaretskoj sinagogi i koji je bio prigoda za njegovu prvu „homiliju“ – na veliko iznenađenje njegovih sugrađana – svaki biskup treba primijeniti na samoga sebe, svjestan da je dionik – po milosti Božjoj – istoga pomazanja i zadatakâ koje ono neopozivo podrazumijeva.

Ređenje, koje biskupa suobličuje Kristu-Glavi, omogućuje mu i obvezuje ga da vodi povjereni mu Božji narod, da čuva njegovo zajedništvo i da ga brani od svakoga razdjeljenja. Na isti način obvezuje ga da s autoritetom i hrabro naviješta Radosnu Vijest svakome koga susretne, nasljedujući krotkost dobroga pastira i pozornost stražara, koji izdaleka razlikuje tko donosi dobre vijesti, a tko se pokušava ušuljati u stado kako bi ga smeo i rastjerao.

Gospodinova se „godina milosti“ zapravo obnavlja kroz povijest ovim uzvišenim navještajem, koji od apostolskoga vremena odzvanja u svijetu propovijedanjem Evanđelja. Stoga se svaki onaj koji je pozvan u biskupsku službu smješta u neprekinuti niz apostolskog djelovanja. To je veliki dar koji pretpostavlja i veliku odgovornost, za koju će milosrdni Gospodin od nas tražiti račun.

Danas, dakle, dragi mons. Ante, dok budeš primao sveti red biskupstva, ti ćes očitovati pred Crkvom spremnost da preuzmeš obvezu čuvanja pologa vjere čistim i cjelovitim, da izgrađuješ Tijelo Kristovo koje je Crkva, ustrajavajući u njezinom jedinstvu, da vjerno slušaš Papu, da se s očinskom ljubavlju brineš za Božji narod, da uvijek budeš gostoljubiv i milosrdan prema siromašnima i svima onima kojima je potrebna utjeha i pomoć, da tražiš izgubljene ovce kako bi ih vratio natrag u Kristov ovčinjak te da se neumorno moliš Svemogućem Bogu za njegov sveti narod.

Uz ove obveze – svojstvene biskupu – spremaš se preuzeti na sebe prihvatiti i posebne zadaće apostolskoga nuncija, određene Zakonikom kanonskog prava i papinskim učiteljstvom, počevši od apostolskog pisma svetog Pavla VI. Sollicitudo omnium ecclesiarum („Briga za sve Crkve“), pa sve do posljednjih govorâ Svetog Oca Franje, koji je prilikom posljednjeg susreta s Papinskim predstavnicima predložio svojevrsni „Dekalog“ koji se odnosi na život i djelovanje Nuncija.

Papa Franjo tom je prigodom pozvao Papinskog predstavnika da bude Božji čovjek; da bude čovjek Crkve, s neizostavnom poniznošću potrebnom da „predstavlja lice, nauk i stavove Crkve, ostavljajući po strani svoja osobna uvjerenja“; te da bude čovjek pregovaranja, zajedništva, dijaloga i pomirenja, koji će u stalnim razgovorima strpljivo, nepokolebljivo i prilagodljivo svim situacijama širiti po svem svijetu blagotvorni odsjaj Evanđelja te raditi na bratstvu i miru među narodima (vidi „Obraćanje Papinskim predstavnicima“, 13. lipnja 2019.).

Dragi mons. Ante, pozvan si stoga biti Papin glas u državama i Crkvama u koje si poslan, sa zadaćom da objavljuješ, širiš i, ako je to potrebno, braniš Papino učenje i stav Svete Stolice o glavnim pitanjima o kojima se raspravlja u suvremenom svijetu, s posebnom pažnjom prema dostojanstvu ljudske osobe u svim fazama njezina života i prema potrebama najsiromašnijih, dajući onim kategorijama koje nemaju glasa, Papin glas i glas cijele Crkve.

Istodobno, tvoja će briga biti i da izvještavaš Svetu Stolicu o potrebama i problemima, kao i o postignućima i nadanjima pojedinih Crkava i država kojima si poslan, kako bi Papi pružio elemente na uvid i prosudbu, koje su prijeko potrebne za učinkovito vršenje njegove apostolske službe.

Ti si to već činio tijekom svog ne kratkog razdoblja službe u Studijskoj misiji u Hong Kong, u Kini (od 2009. do 2019.), tijekom koje si se, usred mnogih napetih i mučnih situacija, vježbao u strpljenju, u slušanju i u nastojanju da razumiješ stvarnost, u praćenju i hrabrenju, u traženju najprikladnijih rješenja za dobro Crkve, slijedeći smjernice Svetog Oca.

To si pozvan nastaviti činiti i sada, u novom kontekstu, u Bjelorusiji, koja na svom nacionalnom putu prolazi kroz teške trenutke. Moći ćeš računati – osim na Božju pomoć – i na miroljubivi i radišni duh tog ljubljenog naroda, na privrženost katoličkih vjernika svojoj vjeri, pod vodstvom njihovih pastira, u njihovoj želji za uspostavom bratskih odnosa s pravoslavnim kršćanima, na dobronamjernost onih kojima je sudbina zemlje iskreno na srcu, da dijalogom i pomirenjem promiču pravdu, istinu i opće dobro.

Pred tim brojnim i teškim zadaćama i odgovornosti koju one sa sobom nose, čovjek bi se mogao osjetiti gotovo izgubljenim i pomisliti da je tvoje „da“ ,koje se spremaš uskoro izgovoriti, samo izraz jedne želje, zasigurno velikodušne i usmjerene k dobru, ali koju je gotovo nemoguće ili vrlo teško ostvariti.

Doista, kada bi se to „da“ izgovaralo oslanjajući se isključivo na ljudske sile, taj bi rizik zaista postojao. Međutim, tvoj „da“, dragi mons. Ante, ne počiva samo na tvojim snagama, već na djelovanju milosti u tebi i na onoj vjeri koja ti daje da u svakom događaju života s punim povjerenjem i sinovskom predanošću možeš reći: „In Te Domine speravi“ („U Tebe se Gospodine uzdam“). To su riječi tvoga biskupskoga gesla, navedene iz psalma 31. i 71.

Današnja čitanja pritječu nam u pomoć i uče nas kako ostati u ovoj snažnoj milosti koja nas od površnih i rastresenih čini mudrima, od slabih snažnima, od kolebljivih i nesigurnih postojanima i odlučnima.

Osobito nam odlomak iz Evanđelja sv. Ivana koji smo čuli ukazuje na neizostavno sredstvo kojim bismo učvrstili svoj hod te bili u stanju ispuniti svoje obveze, promatrajući nevolje svijeta onom utjehom koja dolazi od Gospodina, uvjereni da dok nailazimo na prepreke i iznenađenja mi nismo sami.

Radi se o tome da ostanemo u Isusovoj ljubavi. I dok sve teče i prolazi, dok ono što je moderno neizbježno postaje zastarjelo, dok mnoge ideje i poimanja koja su smatrana vječnima postaju istrošena, mi trebamo uvijek ostati u Isusovoj ljubavi.

Prijeko je potrebno da nam na putu kojim idemo Isus bude čvrsto uporište te da uvijek imamo pred očima njegov nauk i primjer, da On bude svjetlo našim stopama, da blagoslovi, prati i podrži svaku dobru inicijativu, da nadahnjuje plemenite namjere i podari ustrajnost u vršenju dobra, da nikada ne izblijedi naša ljubav prema Gospodinu, koji nas je prvi ljubio i dao svoj život za nas. Ako se već naša ljubav mijenja, neka se mijenja samo tako da još više raste a nikada da slabi, da bude još jača i nikada se ne ugasi.

Ovo je bitno za mirno i odgovorno preuzimanje zadaće biskupa i nuncija, znajući da je najvažnije predati se sasvim u ruke Gospodnje, dopustiti mu da On oblikuje naš život i odredi mu smisao i poslanje te nam udijeli milost potrebnu da ga se u potpunosti ostvari, kako to poručuje i sv. Pavao u današnjem drugom čitanju: „On … nas je spasio i pozvao pozivom svetim – ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti” (2Tim 1,9a).

Gospodin, koji je započeo svoje djelo u tebi, neka ga i dovrši.

Neka ti sv. Ante, sv. Marko Evanđelist, sv. Jeronim i sv. Dujam pomažu na svakom tvom koraku.

Neka te prati nebeski zagovor Blažene Djevice Marije, Majke Božje i Majke Crkve i neka te podrži u tvome novom poslanju. Tako neka bude. Amen.