Draga braćo i sestre, dobar dan!

Prošle nedjelje u liturgiji smo slušali o događaju iz nazaretske sinagoge, gdje Isus čita odlomak iz proroka Izaije i na kraju otkriva da su te riječi ispunjene „danas“ na Njemu. Isus se predstavlja kao onaj na kojem počiva Duh Gospodnji, Duh Sveti koji ga je posvetio i poslao da ispuni poslanje spasenja čovječanstva. Današnje Evanđelje (usp. Lk 4, 21-30) donosi nastavak te zgode i pokazuje nam čuđenje njegovih sumještana kad su vidjeli da jedan iz njihova kraja, „sin Josipov“ (r. 22), govori za sebe da je Krist, poslan od Oca.

Isus, svojom sposobnošću da prodre u umove i srca, odmah razumije što misle njegovi sugrađani. Oni drže da, budući da je On jedan od njih, mora dokazati tu čudnu „tvrdnju“ tako da izvede čuda ondje, u Nazaretu, kao što je to činio u susjednim mjestima (usp. r. 23). Ali Isus ne želi i ne može prihvatiti tu logiku, jer ne odgovara Božjem planu:

Bog želi vjeru, oni žele čuda, znakove; Bog želi spasiti sve, a oni žele Mesiju u svoju korist.

Da bi objasnio Božju logiku, Isus donosi primjer dvojice velikih drevnih proroka: Ilije i Elizeja, koje je Bog poslao da liječe i spašavaju osobe koje nisu bile iz židovskog naroda, već su pripadali drugim narodima, ali koji su povjerovali u njegovu riječ.

Suočeni s ovim pozivom da otvore svoja srca besplatnosti i univerzalnosti spasenja, građani Nazareta se bune, pa čak i zauzimaju agresivan stav, idu tako daleko da „ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave“ (r. 29). Prvotno divljenje pretvorilo se u agresiju, pobunu protiv Njega.

I ovo Evanđelje nam pokazuje da javna Isusova služba počinje odbacivanjem i prijetnjom smrću, i to – ma koliko to zvučalo paradoksalno – od strane njegovih sugrađana. Isus, živeći poslanje koje mu je povjerio Otac, zna da se mora suočiti s umorom, odbacivanjem, progonom i porazom.

To je cijena koju je, nekoć kao i danas, autentično proroštvo pozvano platiti.

Oštro odbacivanje, međutim, ne obeshrabruje Isusa, niti zaustavlja put i plodnost njegovog proročkog djelovanja. On ide dalje svojim putem (usp. r. 30), uzdajući se u Očevu ljubav.

I danas svijet treba vidjeti u Gospodinovim učenicima proroke, odnosno hrabre i ustrajne osobe u odgovaranju na kršćanski poziv. Osobe koje slijede „poticaj“ Duha Svetoga, koji ih šalje da naviještaju nadu i spasenje siromašnima i isključenima; osobe koje slijede logiku vjere, a ne logiku čarobništva; osobe posvećene služenju svima, bez povlastica i isključenja. Ukratko: osobe koje su otvorene prihvatiti u sebi volju Oca i predano rade na tome da je vjerno svjedoče drugima.

Molimo se Presvetoj Mariji da možemo rasti i hoditi u istom onom apostolskom žaru za Kraljevstvo Božje koji je Isusa nosilo u njegovu poslanju.

Nakon Angelusa,

Draga braćo i sestre,

s velikom zabrinutošću pratim humanitarnu krizu u Jemenu. Stanovništvo je iscrpljeno dugotrajnim sukobom i mnoga djeca trpe zbog gladi i nemaju pristupa zalihama hrane.

Draga braćo i sestre, vapaj ove djece i njihovih roditelja uzdiže se k Bogu. Apeliram na sukobljene strane i međunarodnu zajednicu da se hitno promiče poštivanje postignutih dogovora, da se osigura podjela hrane i radi za dobrobit pučanstva.

Pozivam sve na molitvu na našu braću u Jemenu: „Zdravo Marijo…“. Uzdignimo Bogu svoju snažnu molitvu jer djeca gladuju, žeđaju, nemaju lijekove i izložena su prijetnji smrti. Ponesimo sa sobom ovu misao svojim kućama.

Danas se u Italiji slavi Dan za život, koji ima za temu „Život je budućnost“. Pridružujem se poruci biskupâ i izražavam ohrabrenje crkvenim zajednicama koje na mnogo načina promiču i podupiru život.

Sve je nužnije konkretno opredjeljenje za promicanje rađanja novih života, u koje će se uključiti institucije i različite kulturne i društvene stvarnosti, prepoznajući obitelj kao plodno krilo društva.

Dana 5. veljače, na Dalekom istoku i u raznim dijelovima svijeta, milijuni muškaraca i žena proslavit će lunarnu novu godinu. Sve ih srdačno pozdravljam uz želju da se u njihovim obiteljima prakticiraju one vrline koje nam pomažu živjeti u miru sa samima sobom, s drugima i sa stvorenim svijetom. Pozivam na molitvu za dar mira, čijem prihvaćanju i njegovanju svi moraju pridonijeti.

Pozdravljam sve vas, vjernike grada Rima i hodočasnike. Posebno vjernike iz Hrvatske i Poljske; Leccea, Potenze, Cerignole, San Benedetto del Tronta i Castellirija. Pozdravljam redovnice družbe Pobožne učenice Božanskog Učitelja i članove župnog zbora iz Clauta (Pordenone).

S velikom ljubavlju pozdravljam dječake i djevojčice iz Katoličke akcije Rimske biskupije. Draga djeco, drago mi je da vas mogu pozdraviti, zajedno s kardinalom vikarom, svećenicima koji su u vašoj pratnji, vašim roditeljima i odgajateljima, na kraju „Karavane mira“. Ovom inicijativom otvaraju se proslave 150. obljetnice utemeljenja Katoličke akcije u Rimu i 50. obljetnica osnutka ACR-a. Želim vam da budete radosni svjedoci mira i bratstva. Poslušajmo sada zajedno poruku koju će vaši prijatelji, koji su ovdje pored mene, pročitati.

[čitanje poruke]

A sada će se vinuti u zrak baloni, simbol naših molitava za mir u svijetu.

[puštanje balona]

Za manje od sat vremena poći ću na kratko, ali važno putovanje u Ujedinjene Arapske Emirate. Molim vas, pratite me molitvom.

Svima želim ugodnu nedjelju. Dobar tek i do viđenja!