Draga braćo i sestre, dobar dan!

Evanđelje ove nedjelje (usp. Mk 10, 2-16) nudi nam Isusovu riječ o ženidbi. Zgoda započinje provokacijom farizeja koji pitaju Isusa je li mužu dopušteno otpustiti ženu, kao što je predviđeno Mojsijevim zakonom (usp. rr. 2-4). Isus prije svega, mudrošću i vlašću koji su mu dani od Oca, Mojsijev propis smješta u prave okvire i granice riječima: „Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed“ (r. 5). To dopuštenje, naime, služi premošćivanju nedostataka koji su posljedica našega egoizma, ali ne odgovara izvornom Stvoriteljevu naumu.

I ovdje Isus citira Knjigu Postanka: „Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo“ (rr.  6-7). I zaključuje: „Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!“ (9). U izvornom Stvoriteljevu naumu nema muškarca koji se ženi sa ženom i ako to ne ide potjera je od sebe. Ne. Umjesto toga, muškarac i žena su pozvani međusobno se priznavati, međusobno se dopunjavati, jedno drugo pomagati u braku.

Ovo Isusovo učenje vrlo je jasno i štiti dostojanstvo braka, kao zajednice ljubavi koja podrazumijeva vjernost. Ono što omogućava supruzima da ostanu ujedinjeni u braku je ljubav uzajamnog darivanja potpomognutog Kristovom milošću. Ako, naprotiv, kod supruga prevladavaju individualni interes i samozadovoljstvo tada njihova zajednica ne može opstati.

Isti taj tekst iz Evanđelja nas također s velikim realizmom podsjeća da muškarac i žena, pozvani živjeti iskustvo odnosa i ljubavi, mogu nanijeti bol jednom drugom i svojim postupcima dovesti svoj odnos u krizu. Isus ne dopušta bilo što od onoga što može dovesti do bračnog brodoloma. On to čini kako bi potvrdio Božji naum, u kojem istaknuto mjesto imaju snaga i ljepota ljudskih odnosa. Crkva, s jedne strane, neumorno potvrđuje ljepotu obitelji u obliku u kojem nam je predana po Svetom pismu i tradiciji; istodobno se trsi omogućiti onima koji su doživjeli iskustvu prekinutih odnosa ili su ti odnosi za njih izvor trpljenja i boli da osjete njezinu konkretnu majčinsku blizinu.

Božji način djelovanja s njegovim nevjernim narodom – to jest, s nama – uči nas da ranjena ljubav može biti izliječena od Boga milosrđem i oproštenjem. Stoga se u takvim situacijama od Crkve ne traži odmah i samo osuda. Naprotiv, suočena s tolikim bolnim bračnim neuspjesima, osjeća se pozvanom biti prisutna s ljubavlju, dobrohotnošću i milosrđem kako bi vratila Bogu ranjena i izgubljena srca.

Zazovimo Djevicu Mariju da pomogne supruzima živjeti i trajno obnavljati svoju zajednicu polazeći od izvornog Božjeg dara.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre! Danas, na blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice, upućujem poseban pozdrav vjernicima okupljenima u svetištu u Pompejima na tradicionalnoj molitvi koju ovom prigodom predvodi kardinal Mario Zenari, apostolski nuncij u Siriji. Ponavljam poziv svima da u listopadu svaki dan mole krunicu završavajući je antifonom „Pod zaštitu“ i molitvom sv. Mihovilu Arkanđelu, kako bi odbili napade đavla koji žele podijeliti Crkvu.

Sljedeće subote u Rimu će se slaviti Prvi dan katakombi. Mnoga će mjesta biti otvorena za javnost, s edukativnim radionicama i kulturnim događanjima. Zahvaljujem Papinskoj komisiji za svetu arheologiju za tu inicijativu i želim joj svaki uspjeh.