Eminence,
Predsjedniče Senata, Gospođo ministrice,
Vaše ekselencije, Oče rektore,
Poštovani veleposlanici i predstavnici civilnih vlasti,
Poštovani profesori, dame i gospodo,

Zahvaljujem rektoru Sveučilišta Gregoriana, ocu Nunu da Silvi Gonçalves i predstavnici mladih za njihove ljubazne i zanimljive riječi uvoda u naš susret. Zahvaljujem svima vama na vašoj prisutnosti jutros te što ste me obavijestili o rezultatima vašeg rada. Prije svega zahvaljujem što dijelite zabrinutost i predanost zajedničkom rješavanju novog i vrlo ozbiljnog problema našeg vremena u korist djece širom svijeta. Problem je to koji još nije bio proučavan i raspravljen od strane širokog spektra stručnjaka uz doprinos različitih disciplina i područja odgovornosti, kao što ste vi to činili proteklih dana: problem učinkovite zaštite dostojanstva djeteta u digitalnom svijetu.

Priznanje i zaštita dostojanstva ljudske osobe izvor je i temelj svakoga pravednog društvenog i političkog poretka, a Crkva je prepoznala Opću deklaraciju o ljudskim pravima (1948.) kao „pravu prekretnicu na putu moralnog napretka čovječanstva“ (v. Govori Ivana Pavla II. u UN-u 1979. i 1995.). U skladu s tim, svjesna da su djeca među prvima kojima je potrebna briga i zaštita, Sveta Stolica je podržala Deklaraciju o pravima djeteta (1959.) i pridružila se Konvenciji (1990.) i dvjema neobvezujućim protokolima (2001). Dostojanstvo i prava djece moraju biti zaštićeni pravnim sustavima kao neprocjenjiva dobra za cijelu ljudsku obitelj (usp. Kompendij socijalnog nauka Crkve, br. 244-245).

Dok se u potpunosti i čvrsto slažemo s tim načelima, moramo zajednički raditi na njihovim temeljima. Moramo to učiniti odlučno i s istinskom strašću, razmatrajući s nježnom naklonošću svu djecu koja dolaze na ovaj svijet, svakog dana, na svakom mjestu. Ona su, prije svega, potrebna našeg poštovanja, ali i brige i ljubavi, kako bi mogla rasti i postići svoj puni potencijal.

Pismo nam govori o ljudskoj osobi koju je Bog stvorio na svoju sliku. Što se snažnije može reći u vezi našeg ljudskog dostojanstva? Evanđelje nam govori o naklonosti s kojom Isus prilazi djeci koju uzima u naručje i blagoslivlja (usp. Mk 10,16), „jer takvih je kraljevstvo nebesko“ (Mt 19,14). A najoštrije riječi Isus upućuje onima po kojima najmanjima dolazi sablazan: „Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku“ (Mt 18, 6). Stoga se moramo posvetiti zaštiti djetetova dostojanstva nježnošću, ali i velikom odlučnošću, suprotstavljajući se svom snagom kulturi odbacivanja koja se danas na mnogo načina očituje na štetu najslabijih i najugroženijih, kao što su djeca.

Živimo u novom svijetu koji, kad smo bili mladi, nismo mogli ni zamisliti. Definiramo ga s dvije jednostavne riječi – „digitalni svijet“ – ali to je rezultat izvanrednih postignuća znanosti i tehnologije. U samo nekoliko desetljeća taj svijet je promijenio naš način življenja i komuniciranja, pa u određenom smislu mijenja i naš način razmišljanja i bivanja, duboko utječući na shvaćanje naših mogućnosti i identiteta.

S jedne strane to u nama izaziva divljenje jer nam se otvaraju novi obzori, a s druge stanovitu zabrinutost, čak i bojazan, zbog brzine razvoja te novih nepredviđenih problema, kao i negativnih posljedica koje sa sobom povlače. S pravom se pitamo jesmo li sposobni usmjeravati procese koje smo sami pokrenuli, bilo da nadilaze naša shvaćanja, bilo da radimo dovoljno da ih držimo pod kontrolom.

Ovo je veliko egzistencijalno pitanje s kojim se čovječanstvo danas susreće u svjetlu različitih aspekata svjetske krize koja je ujedno i ekološka, socijalna, gospodarska, politička, moralna i duhovna.

Kao predstavnici različitih znanstvenih disciplina, različitih područja digitalnih komunikacija, zakonodavnog i političkog života, okupili ste se jer ste svjesni ozbiljnosti ovih izazova povezanih sa znanstvenim i tehnološkim napretkom. Uz veliku predostrožnost, svoju pažnju usmjerili ste na taj izazov koji je vjerojatno najvažniji od svih za budućnost ljudske obitelji: zaštita dostojanstva djece, njihov zdrav razvoj, njihovu radost i nadu.

Znamo da djeca trenutno čine više od četvrtine korisnika interneta, od njih ukupno tri milijarde; to znači da preko 800 milijuna djece koristi internet. Znamo da će samo u Indiji preko 500 milijuna ljudi imati pristup internetu tijekom iduće dvije godine, a polovica njih će biti djeca. Što ona nalaze na internetu? A kako na njih gledaju oni koji na različite načine imaju moć nad Internetom?

Moramo imati otvorene oči i ne skrivati istinu koja je neugodna i koju radije ne bismo željeli vidjeti. Osim toga, nismo li shvatili proteklih godina da je skrivanje stvarnosti seksualnog zlostavljanja vrlo ozbiljna greška i izvor tolikog zla? Dakle, sagledajmo stvarnost, kao što ste vi to činili ovih dana. Na internetu pronalazimo mnoge ekstremno zabrinjavajuće stvari, uključujući širenje sve ekstremnijih pornografskih sadržaja jer se ovisnošću podiže prag stimulacije; rastući fenomen sextinga među mladićima i djevojkama koji koriste društvene medije; porast elektroničkog nasilja, stvaran oblik moralnog i fizičkog nasilja protiv dostojanstva drugih mladih. Ovome se može dodati sextortion; podvođenje djece u svrhu seksualnog iskorištavanja, o kojemu se često izvještava u medijima; a da ne govorimo o teškim i groznim zločinima internetske trgovine ljudima, prostitucije, pa čak i naručivanja i gledanja uživo djela silovanja i nasilja protiv djece u drugim dijelovima svijeta. Internet ima svoja tamna područja (dark net) gdje zlo pronalazi uvijek nove i učinkovitije načine za djelovanje i širenje. Raširenost tiskane pornografije u prošlosti bila je relativno mala pojava u usporedbi s njenim ubrzanim širenjem putem interneta. O svemu ovome jasno ste govorili, dokumentirano i iscrpno, na čemu smo vam zahvalni.

Suočeni s ovim činjenicama, prirodno smo uznemireni. Ali nažalost ostajemo i zbunjeni. Kao što dobro znate i podučavate, karakteristika Internet je njegova globalna priroda: on prekriva cijeli svijet, dokida sve granice, prožima sve, dopire svugdje do svakog korisnika, uključujući djecu, putem mobilnih uređaja koji postaju sve manji i lakši za korištenje. Tako se danas nitko u svijetu, ni jedno nacionalno tijelo, ne osjeća sposobnim adekvatno nadzirati i kontrolirati veličinu i razvoj tih pojava, koje se isprepliću i povezuju s drugim dramatičnim problemima povezanima s internetom, poput nezakonite trgovine, gospodarskog i financijskog kriminala i međunarodnog terorizma. S obrazovne strane također ostajemo zbunjeni jer je brzina rasta interneta ostavila stariju generaciju po strani, a međugeneracijski dijalog i prijenos pravila i mudrosti stečenih dugogodišnjim životnim iskustvom je otežan, ako ne i onemogućen.

No ne smijemo dopustiti da nas nadvlada strah koji je uvijek loš savjetnik, niti da nas paralizira osjećaj bespomoćnosti koji nas preplavi kada smo suočeni s teškim zadacima koji su pred nama, nego smo pozvani udružiti snage, shvaćajući da smo potrebni jedni drugima kako bismo pronašli odgovarajuća sredstva i pristupe koji su potrebni za djelotvorne odgovore. Moramo imati povjerenja da je „moguće ponovno proširiti svoj pogled, a ljudska sloboda sposobna ograničiti tehnologiju, preusmjeravati je i staviti je u službu druge vrste napretka: zdravijeg, čovječnijeg, društvenijeg i cjelovitijeg“ (Laudato si’, 112).

Kako bi takva mobilizacija bila učinkovita, potičem vas da se odlučno suprotstavimo određenim potencijalno pogrešnim pristupima. Ograničit ću se na tri.

Prvo je podcjenjivanje štete koju ti fenomeni čine mladima. Poteškoća da im se suprotstavimo može nas dovesti u iskušenje da kažemo: „Uostalom, situacija nije tako ozbiljna…“ Ali, napredak neurobiologije, psihologije i psihijatrije otkrio je duboki utjecaj nasilnih i seksualnih slika na osjetljiv um djece, psihološke probleme koji se pojavljuju u rastu i razvoju djece, ovisnička ponašanja i situacije, te stvarno ropstvo proizašlo iz zlouporabe konzumacije provokativnih ili nasilnih slika. Riječ je o poremećajima koji će ozbiljno utjecati na čitav život današnje djece.

Neka mi bude dopušteno izreći jedno opažanje. S pravom inzistiramo na ozbiljnosti ovih problema za maloljetnike. Ali možemo također podcijeniti ili previdjeti u kojoj mjeri su oni i problemi odraslih. Utvrđivanje dobi maloljetnih i punoljetnih osoba važno je za pravne sustave, ali to nije dovoljno za nošenje s drugim izazovima. Širenje sve ekstremnije pornografije i drugih neprimjerenih upotreba interneta, ne samo da uzrokuje poremećaje, ovisnosti i velike štete kod odraslih, već ima i stvaran utjecaj na način na koji gledamo ljubav i odnose među spolovima. Bili bismo u ozbiljnoj zabludi kada bismo mislili da je društvo, u kojem postoji nenormalna konzumacija internetskog seksa, sposobno učinkovito zaštititi maloljetnike.

Drugi pogrešan pristup bio bi smatrati da su tehnička rješenja, kao što su filteri koje su osmislili profinjeni algoritmi kako bi identificirali i blokirali širenje pogrdnih i štetnih slika, dovoljna za borbu protiv tih problema. Svakako, takve mjere su potrebne. Svakako, tvrtke koje povezuju milijune ljudi preko društvenih medija i sve snažnijim, bržim i sveprisutnim softverima morali bi ulagati u to područje određeni dio svojih velikih dobiti. Ali također postoji hitna potreba, kao dio samorastućega tehnološkog procesa, da svi uključeni prepoznaju i riješe etičke probleme koje taj rast izaziva, u svojoj širini i različitim posljedicama.

Ovdje se moramo suočiti s trećim potencijalno pogrešnim pristupom koji se sastoji u ideološkoj i mitološkoj viziji interneta kao carstva neograničene slobode. Sasvim točno, vaš susret uključuje predstavnike zakonodavaca i agencija za provođenje zakona čiji je zadatak osigurati i zaštititi opće dobro i dobro pojedinaca. Mreža je otvorila golem novi forum za slobodno izražavanje i razmjenu ideja i informacija. Ovo je svakako korisno, ali kao što smo vidjeli, ponudila je i nova sredstva za bavljenje strašnim, nezakonitim aktivnostima, kao i na području s kojim se bavimo, za zloupotrebu i kršenje dostojanstva maloljetnika, za uništavanje njihova uma i za nasilje nad njihovim tijelima. Ovdje se ne radi o slobodi, već o zločinima, protiv kojih se moramo nastaviti boriti inteligentno i odlučno, proširujući suradnju među vladama i agencijama za provođenje zakona na svjetskoj razini, jer je sama mreža postala globalna.

Raspravljali ste o svim tim stvarima, a u Deklaraciji koju ste mi predstavili, istaknuli ste različite načine za promicanje konkretne suradnje svih zainteresiranih strana koje sudjeluju u borbi protiv velikog izazova zaštite dostojanstva maloljetnika u digitalnom svijetu. Čvrsto i oduševljeno podržavam preuzete obveze.

To uključuje: podizanje svijesti o ozbiljnosti problema, donošenju odgovarajućih zakona, nadzor nad razvojem tehnologije, identificiranje žrtava i procesuiranje onih koji su krivi za zločine, pomaganja rehabilitacijom djeci koja su pogođena, pomoć odgajateljima i obiteljima te pronalaženje kreativnih načina za obrazovanje mladih za odgovorno korištenje interneta – što je zdravo za njih i druge maloljetnike; razvijanje osjetljivosti i moralnog učenja, nastavljanje znanstvenog istraživanja na svim poljima povezanima s ovim izazovom.

S pravom izražavate nadu da i vjerski vođe i zajednice vjernika sudjeluju u ovim zajedničkim naporima, ulažući sva svoja iskustva, svoj autoritet i resurse u obrazovanje te moralnu i duhovnu formaciju. Doista, samo svjetlost i snaga koji dolaze od Boga mogu nam omogućiti da se suočimo s ovim novim izazovima. Što se tiče Katoličke Crkve, želim vas uvjeriti u njezinu predanost i spremnost da pomogne. Kao što svi znamo, posljednjih godina Crkva je prepoznala vlastite nedostatke u pružanju zaštite djece: iskrsnule su izuzetno teške činjenice, za koje moramo prihvatiti svoju odgovornost pred Bogom, pred žrtvama i pred javnim mnijenjem. Upravo iz tog razloga, a kao rezultat ovih bolnih iskustava i iskustava stečenih u procesu obraćenja i čišćenja, Crkva se danas osjeća osobito obveznom raditi ozbiljno i dalekovidno s ciljem zaštite maloljetnika i njihovog dostojanstva, ne samo unutar svojih redova, već i u društvu i širom svijeta. Ne pokušava to učiniti sama – jer to očito nije dovoljno – ali nudi svoju učinkovitu i spremnu suradnju svim pojedincima i grupama u društvu koji su predani istom cilju. U tom smislu Crkva se pridržava cilja dokidanja „zlostavljanja, iskorištavanja, trgovine i svih oblicima nasilja i mučenja djece“ a što su si ga i postavili Ujedinjeni narodi u Agendi za održivi razvoj 2030. (Cilj 16.2).

U mnogim prilikama i u mnogim zemljama moje oči susreću dječje oči, oči djece koja su siromašna i bogata, zdrava i bolesna, radosna i ona koja pate. Vidjeti djecu koja nas gledaju u oči je iskustvo koje svi znamo, koje nam dotiče srca i koje nas prisiljava da ispitujemo sebe. Što činimo da nas ta djeca mogu nastaviti gledati nasmiješena i da mogu zadržati jasan pogled, pun povjerenja i nade? Što činimo da im ovo svjetlo ne bude ukradeno, kako se te oči ne bi uznemirile i pokvarile pred onim što će naći na internetu, što će biti sastavni i vrlo važan dio njihova životnog okruženja?

Stoga, radimo zajedno kako bi mogli uvijek imati pravo, hrabrost i radost gledati djeci svijeta u oči. Hvala.