Od srca zahvaljujem mnogo poštovanom Dekanu ovog fakulteta, prof. dr. Mariju Cifraku, na pozivu za sudjelovanjem na ovom uvodnom zasjedanju šezdesetog Teološko – pastoralnog tjedna. Srdačan pozdrav upućujem i svim uglednim gostima, profesorima, svećenicima, redovnicama, redovnicima i studentima.

Posebno me raduje što je u razdoblju u kojem Hrvatska predsjeda Vijećem Europske Unije, za ovaj simpozij odabrana tema: “Naviještanje Evanđelja u suvremenoj Europi”. Kada sam pročitao pozivnicu s programom, prisjetio sam se misli iz pisma hrvatskih biskupa povodom pristupnih pregovora za ulazak Republike Hrvatske u Europsku Uniju u kojem je pisalo: „Nakon čudesnog događaja, pada Berlinskog zida, i održavanja Prve Sinode o Europi, europski biskupi su očitovali želju i spremnost u dijalogu i srdačnoj suradnji s braćom i sestrama ponuditi svoj prinos izgradnji nove Europe” (br. 14).

Crkva u Europi i u Hrvatskoj, ima vrlo važnu misiju koje se ne može odreći, štoviše, treba jačati tražeći nove putove promicanja onih vrijednosti u koje vjerujemo i koje su nam na srcu: ljudsko dostojanstvo, sloboda vjere i savjesti, poštivanje života, braka i obitelji, zalaganje za opće dobro na raznim područjima: gospodarskom, političkom, društvenom, kulturnom, obrazovnom, akademskom. Ovo se može dogoditi samo ako će Crkva biti bogata svjedocima „stručnjacima u humanosti” jer, kako je napisao Sveti Pavao VI. u enciklici Populorum progressio (br. 13), „Dijeleći najplemenitije težnje ljudi i pateći kada nisu ostvarene, želi im pomoći da dožive svoj puni procvat i s tim ciljem nudi im ono što posjeduje kao vlastito: globalnu viziju čovjeka i čovječanstva“.

Želio bih, na kraju, ponoviti ono što sam rekao u božićnoj poruci: „Često govorimo o kršćanskim korijenima Europe koji su vidljivi u umjetnosti, književnosti, slikarstvu, arhitekturi, filozofiji, pravu i na mnogim drugim poljima, no bit, svojstvena evanđelju i koja je plod ovih korijena, je “kultura opraštanja”. Samo se opraštanjem zacjeljuju rane prošlosti i izgrađuje mirna budućnost na ovom svijetu punom izazova“.

Naviještanje Evanđelja u suvremenoj Europi može biti samo naviještanje Evanđelja opraštanja, milosrđa.
Želeći i moleći da ovaj studijski tjedan donese obilne plodove za Crkvu u Hrvatskoj i za hrvatske zajednice izvan domovine koje su ovdje zastupljene, zaključujem riječima koje je Sveti Otac Franjo izgovorio prigodom primanja Nagrade Karlo Veliki koja mu je dodijeljena 6. svibnja 2016:

“Crkva može i mora dati doprinos ponovnom rođenju Europe umorne, ali još uvijek pune energije i potencijala. Ta zadaća se podudara s njezinom misijom: naviještanje Evanđelja, što se danas više nego ikada prije pretvara u susret s čovjekovim ranama, donoseći mu snažnu i jednostavnu Isusovu prisutnost, njegovo utješno i ohrabrujuće milosrđe (…) Samo Crkva bogata svjedocima može vratiti čistu vodu Evanđelja korijenima Europe “.