Župa sv. Ivana Bosca, Zagreb
31. siječnja 2026. u 18.30

Čitanja: 2 Sam 12,1–7.10–17; Mk 4,35–41

 Draga braćo i sestre, dragi mladi!

S velikom radošću i zahvalnošću okupili smo se večeras na blagdan svetoga Ivana Bosca, velikog sveca Crkve, neumornog odgojitelja mladih i oca salezijanske obitelji. Srdačno pozdravljam don Mladena Delića, ravnatelja zajednice i odgojitelja, župnika don Tunja, svu salezijansku braću, suradnike, animatore, katehete i roditelje, a na poseban način vas, mlade, koji ste srce ove župe.

Iskrena hvala na pozivu i na lijepoj prigodi da s vama mogu slaviti ovaj blagdan vjere, radosti i nade. Ova je večer ujedno lijep izraz bratstva i povezanosti, jer nas povezuju ista vjera i isti svetac koji je znao govoriti ljudima svih naroda.

Značenje blagdana sv. Ivana Bosca

Blagdan sv. Ivana Bosca podsjeća nas da je odgoj jedno od najvažnijih i najzahtjevnijih poslanja Crkve i društva. Don Bosco je duboko vjerovao da se budućnost svijeta i Crkve odlučuje upravo u srcima mladih. Nikada ih nije smatrao problemom, nego darom i obećanjem koje treba strpljivo pratiti. Njegov preventivni odgojni sustav temelji se na tri čvrsta stupa: razum, vjera i ljubaznost.

Za njega odgoj nije bio samo prenošenje znanja ili postavljanje pravila, nego čin ljubavi i blizine. Poznate su njegove riječi: „Da bi se mlade odgajalo, treba ih najprije ljubiti.“ I još dublje: „Nije dovoljno da budu ljubljeni – mladi moraju osjetiti da su ljubljeni.“ Upravo je u tome tajna njegove iznimne odgojne snage: mladima nije stajao nad glavom, nego uz njih.

Don Bosco je znao povezati vjeru i radost. Nije se bojao igre, smijeha, prijateljstva i glazbe. Rado je naglašavao: „Svetost nije tužna stvar.“ Radost je za njega značila unutarnju slobodu srca koje zna da je ljubljeno od Boga. Odgoj bez radosti postaje teret, a vjera bez radosti teško privlači mlade.

Papa Leon XIV. nas je biskupe u Rimu, na susretu prigodom pohoda ad limina apostolorum u siječnju ove godine, potaknuo da u naviještanju evanđelja ne zaboravimo evanđeosku radost, koja treba biti vidljiva u našim zajednicama i među nama, pastirima — jer ćemo tako lakše otvoriti srca ljudi za Krista i potaknuti nova duhovna zvanja.

Božja riječ: kratak pogled

Današnje prvo čitanje iz Druge knjige o Samuelu prikazuje nam kralja Davida nakon teškog pada. Kad ga prorok Natan suoči s istinom, David ne bježi, ne traži izgovore, nego iskreno priznaje: „Sagriješio sam protiv Gospodina.“ Ta rečenica nije znak poraza, nego početak puta ozdravljenja i novoga početka.

U Evanđelju po Marku pratimo učenike u lađi usred silne oluje. Isus spava, a oni su prestravljeni. Kad ga probude, Isus stišava vjetar i more te ih pita: „Zašto ste tako plašljivi? Kako to da nemate vjere?“ A učenici se pitaju: „Tko je zapravo ovaj?“

Pasti i ustati – poruka čitanja

Davidova priča je priča svakoga čovjeka. Lako je pasti, teško je priznati grijeh, a još teže ustati. No upravo je u tome srž biblijske vjere: Bog ne traži savršene ljude, nego iskrena i ponizna srca. David postaje velik ne zato što nije pao, nego zato što se znao otvoriti Božjem milosrđu.

To je iznimno važna poruka za današnje vrijeme, osobito za mlade. Društvo često stvara pritisak savršenstva i uspjeha bez pogrešaka. Evanđelje, međutim, poručuje: ako padneš, ustani, priznaj istinu i kreni dalje. Don Bosco je to vrlo dobro razumio. Nikada nije odustao od mladog čovjeka, čak ni kad je zalutao. Često je govorio da u svakom mladom srcu postoji barem jedna točka dobra na koju treba pokucati.

Evanđelje: vjera usred oluje

Isus u Evanđelju kaže: „Prijeđimo na drugu obalu.“ To znači napustiti sigurnost obale i zakoračiti u nepoznato. Isusov učenik je onaj koji mu vjeruje i onda kada dođe oluja.

Učenici se boje, a Isus ih uči da vjera nije odsutnost straha. Vjera je povjerenje usred straha. I kada Isus spava, on je prisutan. I kada šuti, nije odsutan. To je vjera koja se ne temelji na osjećajima, nego na odnosu. „Prijeći na drugu obalu“ danas znači imati hrabrosti za istinu, za odgovornost, za vjernost vrijednostima, i onda kada je to teško i nepopularno.

Sv. Ivan Bosco – otac i prijatelj mladih

Sv. Ivan Bosco bio je prisutan odgojitelj. S mladima je dijelio svakodnevicu: rad, igru, razgovor i molitvu. Zato je mogao reći: „Dovoljno je da ste mladi da vas volim.“ Ta rečenica otkriva srce njegove odgojne metode.

Vjera za njega nije bila teret, nego izvor radosti i smisla. Često je naglašavao: „Bezgranično se uzdajte u Božju providnost, ali Bog želi da mu pomažemo svojim trudom.“ To znači: molitva i rad, vjera i odgovornost, snovi i ustrajnost. Don Bosco je mladima pomagao rasti tako što im je povjeravao zadatke i uključivao ih u zajedničku odgovornost.

Danas, kada su mnogi mladi ranjeni usamljenošću, nedostatkom pažnje i jasnih vrijednosti, don Boskov je primjer iznimno aktualan. Uči nas da je odgoj evanđelje u praksi: neka bude strpljiv, ustrajan i pun nade. Ako želimo pomoći mladima da „prijeđu na drugu obalu“, moramo najprije sjediti s njima u istoj lađi, slušati ih i stajati uz njih.

Zaključak

Draga braćo i sestre, dragi mladi! Neka nas blagdan sv. Ivana Bosca ojača u vjeri i hrabrosti da i danas, usred oluja našega vremena, vjerujemo Isusu i hodimo zajedno s mladima. Neka ova župa bude prostor doma, radosti, rasta i žive vjere.

Sv. Ivane Bosco, moli za nas! Amen.