Na pozornici Božićnoga „Otajstva spasenja“ [Mysterium salutis], a i „otajstva bezakonja“ [mysterium iniquitatis: 2 Sol 2,7], pred našim su očima tri naraštaja raznih povijesnih osoba s biblijskih stranica: djece, mladih i starih.

1. – Djeca. Najprije navještenje čudesna začeća i rođenja maloga Ivana u judejskom Ain Karimu (Lk 1,5). Čudesno začet u vremenu kada žena po svojim naravnim zakonima ne može začeti. Čudesno rođen bez iskonskoga grijeha, nakon susreta Marije s Elizabetom, majkom njegovom, pa mu se zato i može slaviti rođenje, i to na svetkovinski način. Ivan će postati velik propovjednik, prorok, pravednik, Kristov Krstitelj.

– Zatim navještenje čudesna začeća i rođenja Isusa Krista, Druge Božanske Osobe – Sina Božjega, koji je začet po Duhu Svetom i rođen od Djevice Marije. Imao je on svoju Zvijezdu (Mt 2,2) sastavljenu od mnoštva šiljatih križeva počevši od negostoljubiva Betlehema pa progona u Egipat i povratka u Zemlju izraelsku. Na njega je usredotočena sva naša pozornost dok druge pratimo u njihovim riječima i djelima.

– Konačno, tu je i skupina dječaka u dobi ispod dvije godine u judejskom Betlehemu, koje su Herodovi krvnici pobili još u kolijevci (Mt 2,16). Njih možda 30-ak, čija smrt razotkriva namisli ljudskih srdaca, te suludi strah krvnika vlastodršca pred bezazlenim Dječakom rođenim izvan Betlehema u pastirskoj štalici, povijenim i položenim u jasle.

2. – Mladi. U naraštaju mladih najprije uočavamo Blaženu Djevicu Mariju u galilejskom Nazaretu, kojoj je moglo biti oko 20 godina. Njoj se ukazao anđeo Gospodnji, izložio joj Božji plan s Djetetom, „Sinom Svevišnjega“, očekujući od nje vjernost i vjeru. Na sve je odgovorila s punim predanjem i poniznošću: „Neka mi bude po tvojoj riječi“ (Lk 1,32.38). Najpozitivnija ljudska osoba ne samo na ovoj Božićnoj pozornici nego i uopće u povijesti čovječanstva.

– Zatim njezin zaručnik Josip, podrijetlom iz Betlehema a nastanjen u Nazaretu, koji je vjerojatno bio koju godinu stariji od Marije, a po Božjoj naredbi stavio se u službu maloga Isusa kao pravi duhovni otac i životni zaštitnik (Mt 1,18-21).

– Tu je i skupina pastira koji su na betlehemskim poljanama pazili na stada ovaca, vjerojatno vlasništvo svećenikâ iz Jeruzalema. Ti su mladi pastiri i pastirice, po Božjem nadahnuću i anđelovu navještenju, pohodili mladu Svetu Obitelj, a osobito su se obradovali Spasitelju i Razveselitelju svijeta, malomu Isusu koji leži u jaslicama (Lk 2,8-18).

– Suprot ovima, Matej evanđelist prikazuje djecoubojice, tj. one koje je kralj poslao da poubijaju betlehemsku mušku djecu (Mt 2,13). Vjerojatno su i ti krvnici bili mlađe dobi u službi zloglasnoga krvnika Heroda “Velikoga”, Edomca.

3. – Stari. U ove ubrajamo Elizabetu (Lk 1,39-44), poodmaklu u godinama, koja po prirodnom zakonu nije mogla ni začeti ni roditi, a ona i začela i rodila, i to rodila onoga od kojega nema većega rođena od žene, kako veli Gospodin (Mt 11,11), Ivana Krstitelja.

– Zaharija kao starozavjetni svećenik nije povjerovao poruci anđela navjestitelja u Hramu da će mu stara Elizabeta roditi sina, i da će rođenje njegovo obradovati mnoge, pa je tek počeo k sebi dolaziti nakon devet mjeseci (Lk 1,5-25). Stari Zaharija i Elizabeta poručuju da Bog daje dijete kao svoj dar. Zato su roditelji u službi toga života koji treba uzrasti do punine koju Bog želi. Zaharija nije položio kušnje vjere u Hramu. Žena mu Elizabeta položila odličnim i mogla bi mu biti uzorna vjeroučiteljica.

– Među ove osobe starije dobi ubrajamo i Mudrace s Istoka, koji prate Zvijezdu vodilju preko Jeruzalema sve do Betlehema gdje ugledaše Dijete s Marijom Majkom njegovom, obradovaše se radošću veoma velikom i pokloniše se novorođenomu kralju kojega obdariše zlatom, tamjanom i smirnom (Mt 2,1-12).

– U ovu skupinu uključujemo i staroga Heroda, višestruka zločinca, koji je ne samo pobio betlehemske muškiće, nego je zadavio svoja tri sina: Aleksandra, Aristobula i Antipatera, i dvije žene, a doživio je svoje „skončanje“ (Mt 2,19) godine 4. prije naše kršćanske ere, ali nije s njime prestalo zlo u kraljevskoj obitelji.

– U skupinu starijih ubrajamo i Šimuna, koji je zagrlio maloga Isusa prigodom njegova prikazanja u Hramu i nije žalio istoga trenutka umrijeti, jer vidješe oči njegovo spasenje Božje (Lk 2,25-35).

– U ovaj Dom za stare uključujemo i staru Anu, kojoj su 84 godine, i koja je „postovima i molitvama danju i noću služila Bogu“ u Hramu i koja je svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o Djetetu (Lk 2,36-38).

– Naravno u ovaj niz starijih osoba ulazi i rimski car August, izričito spomenut sa svojom naredbom „da se provede popis svega svijeta“ (Lk 2,1). Njemu je tada, tj. u vrijeme rođenja Isusa Krista, Gospodina našega, bilo više od šezdeset godina.

Evo Božićnog otajstva između začeća i rođenja života, između prijetnje nasilne smrti i spasenja čovjeka, između priprostih pastira i krvavih koljača djece, između novorođenoga Ivana i novorođenoga kralja Isusa. Nije velik tko je velik u očima ljudi, nego je velik tko je velik u očima Božjim. U očima ljudi velik je Herod, nazvan čak „Velikim“, a on pobio osobe iz svake generacije: malu djecu u Betlehemu, svoja tri mlada sina i dvije žene na dvoru u Jeruzalemu. Umjesto da kao kralj bude u službi promaknuća života, on je bio sluga smaknuća ljudskih bića.

Mi smo pozvani najprije iskorijeniti iz sebe zlo, pa će onda zlo biti iskorijenjeno i na društvenoj razini. Neka nam u tome pomogne svemogući Bog.

Na dobro vam došao Božić – Sveto Porođenje Isusovo!

Svima sretna i mironosna nova 2019. godina!