Europa pred izazovima organiziranoga kriminala

Zajednička izjava Europske konferencije komisijâ za pravdu i mir iz

Albanije, Belgije (Flandrija), Belgije (Valonija), Hrvatske, Francuske, Njemačke, Italije, Luksemburga, Portugala, Španjolske, Švedske, Švicarske i Ukrajine

Sažetak

Organiziran kriminal rastući je sigurnosni problem u Europi. Različiti oblici organiziranoga kriminala i raznolike metode koje koriste, kao i širok spektar prijetnji i destruktivnih potencijala njihovih aktivnosti, nisu samo kriminološki fenomeni, već predstavljaju i golem problem za europska društva i države. Stoga Europska konferencija komisijâ za pravdu i mir ovom izjavom zahtijeva da se suzbijanje organiziranoga kriminala uočava kao izazov za cjelokupno društvo i politiku.

Popis zahtjeva

Mi, Europske konferencije komisijâ za pravdu i mir, zalažemo se za stvaranje širokih nacionalnih i europskih saveza protiv organiziranoga kriminala, na razini različitih politika, agencija za provedbu zakona, civilnog društva i Crkve. S našeg stajališta, žurno su potrebne sljedeće mjere za učinkovitu borbu protiv organiziranoga kriminala u Europi:

1. Započeti proces stvaranja obvezujuće definicije organiziranoga kriminala na interdisciplinarnoj osnovi, uz redovito procjenjivanje njezine učinkovitosti na području Europe.

2. Ojačati međunarodnu suradnju u borbi protiv organiziranoga kriminala, uključujući zajedničke obavještajne službe, usklađene zakone i zajedničke operacije za razbijanje prekograničnih kriminalnih mreža.

3. Naglasiti važnost rješavanja sistemskih institucionalnih ugroženosti.

4. Uspostaviti multilateralnu i prekograničnu europsku strategiju koja usklađuje, integrira i objedinjava mjesne, nacionalne i međunarodne napore, s obzirom na to da mreže organiziranoga kriminala ne priznaju nacionalne granice, što je posebno osjetljivo pitanje na vanjskim granicama Europske Unije. Postojeće ili novostvorene platforme za razmjenu moraju imati mogućnost pratiti dinamički promjenjive oblike organiziranoga kriminala kako bi mogle prilagoditi političke, policijske i druge odgovore.

5. Poboljšati pravni okvir i povećati kapacitete Europola u borbi protiv prekogranične prirode organiziranoga kriminala. Ovo bi trebalo uključivati poboljšane okvire za razmjenu podataka, primjerice u suradnji s Interpolom, kao i tehnološke alate za praćenje i rješavanje rastućih kriminalnih mreža.

6. Naglasiti važnost borbe protiv organiziranoga kriminala, jer se taj problem proteže kroz sve razine nacionalne i europske politike. To znači da bi se ovo pitanje trebalo sustavno razmotriti u konceptualnim promišljanjima o smjerovima razvojnih, gospodarskih, socijalnih, obrazovnih i integracijskih politika.

7. Uspostaviti redovite okrugle stolove koji bi trebali okupljati različite skupine i institucije na relevantnim europskim i nacionalnim političkim razinama, koje su upoznate ili zahvaćene ovim problemom, kako bi se razmjenjivale informacije i iskustva, raspravljalo o prijeko potrebnim ili korisnim mjerama i inicijativama, te kako bi se izradile odgovarajuće preporuke za društvo, donositelje politika i vlasti.

8. Poboljšati prevenciju informiranjem, obrazovanjem i podizanjem svijesti. Zbog toga je potrebno financirati i promovirati projekte i institucije koji se zalažu za ovaj cilj. U tom kontekstu potrebno je i promicati ili stvoriti organizacije koje provode mjere osobnoga razvoja kako bi se dugoročno izgradila otpornost u cijelom društvu.

9. Biti podrška žrtvama organiziranih kriminalnih radnji, uključujući migrante i druge osobe koje su bile žrtve trgovanja ljudima ili prisiljene na ilegalne radnje. One moraju biti zaštićene. Ako su dobro zbrinute, onda bi mogle pružiti neprocjenjive informacije o kriminalnim organizacijama i na taj način podržati borbu protiv organiziranoga kriminala.

10. Proučiti sveobuhvatne programe integracije kojima se migrantima, prvenstveno onima koji nisu Europljani, olakšava pristup obrazovanju, jezičnom usavršavanju i tržištu rada, kako bi se značajno smanjila ekonomska marginalizacija i potaknula inkluzija. Njihova nesigurna situacija stavlja ih u poziciju vrlo ranjive skupine u kontekstu organiziranoga kriminala, ali važno je oduprijeti se iskušenju da ih automatski stigmatiziramo kao prijestupnike.

11. Istražiti je li moguće, i na koji način, zabraniti reklame i promidžbu štetnih djelovanja poput uporabe droga, kockanja, pornografije i prisilne prostitucije u medijima, s obzirom na to da te i mnoge druge radnje često značajno pridonose razvoju i financiranju kriminalnih organizacija.

12. Potaknuti promišljanje o restorativnoj pravdi i rehabilitaciji kao dijelu pravosudnog procesa. Dati prednosti jačanju otpornosti društva, njegovanju solidarnosti i poticanju mirenja, uzimajući u obzir da žrtve, počinitelji i pogođene zajednice trebaju biti integralan dio procesa.

13. Pozivamo Crkve i njihove organizacije da iskoriste sve mogućnosti koje imaju na raspolaganju za podizanje svijesti o društveno destruktivnom značaju bijeloga kriminala. Biskupi i svećenici trebali bi javno istaknuti nespojivost organiziranoga kriminala s kršćanskim vrijednostima, koristeći ekskomunikaciju kao moralan i duhovan alat za isticanje stava da se Crkva protivi kriminalnim organizacijama.

14. U vlastitim strukturama, Crkve moraju biti saveznici na svim razinama inicijativa, organizacija i osobama koje se protive organiziranom kriminalu. Moraju biti informirane o tome u kojim područjima njihova djelovanja može doći do poteškoća i poduzeti mjere opreza protiv kriminalnog utjecaja. Nijedna ekonomska aktivnost Crkava ne smije promicati ili omogućavati djelovanje organiziranoga kriminala, niti imati kriminalna obilježja, jer su dio očitovanja strukture grijeha. Crkvene institucije, uključujući humanitarne organizacije i financijske institucije, trebale bi se pridržavati strogih etičkih standarda kako bi izbjegle suodgovornost ili neizravnu podršku organiziranom kriminalu. Potrebno je provoditi redovite revizije radi promicanja transparentnosti i integriteta.

Pozadina problema

Europa se trenutačno suočava s mnogim prijetnjama svojoj sigurnosti, integritetu i koheziji, kako iznutra tako i izvana. U svjetlu tih prijetnji, od kojih su mnoge svima vidljive, postoji i djelomično skrivena opasnost koja djeluje i raste: organiziran kriminal.

Bez općeprihvaćene definicije, vrlo je teško precizno definirati što točno podrazumijeva pojam organiziran kriminal. Na temelju opisa Europola, moguće je barem prikazati što sve obuhvaća organiziran kriminal. Prvenstveno, radi se o kriminalnim mrežama ili skupinama koje djeluju u mnogim područjima. Osim širokih područja djelovanja, koriste i iznimno raznolike metode. Međutim, u pravilu obično uključuju korupciju i različite oblike uporabe moći i nasilja.

Socijalna i politička percepcija potencijalne prijetnje koju predstavlja organiziran kriminal, uvelike se razlikuje diljem Europe. Dok je u jednim zemljama problem gotovo očigledan i postoje brojni vladini i društveni pristupi rješavanju problema, u drugim je zemljama borba protiv ovoga fenomena vrlo ograničena. Vrlo često u tim slučajevima svijest o problemu nije dovoljno razvijena ili postoji manjak političke volje. Također, često može prevladavati mišljenje da je organiziran kriminal problem drugih. Međutim, to je pogrešna procjena. Organiziran kriminal jest globalan i rastući europski problem i nijedna država ne može se osloboditi zadatka suočavanja s izazovima koje on donosi – pogotovo zato što je njegovo prekogranično djelovanje jedna od izvanrednih karakteristika ovog oblika kriminala.

Koliko god suzbijanje organiziranoga kriminala zahtijeva zajednički napor cijele europske obitelji država, on nema samo jedno lice. Postoje značajne razlike u njegovim karakteristikama, jer kriminalne organizacije djeluju na različite načine i znaju kako iskoristiti različite okolnosti u područjima svojega djelovanja (tj. teritorijalne slojeve poput nacionalnih, regionalnih, ruralnih i urbanih, pograničnih i unutrašnjih područja). Također, to objašnjava širinu i dubinu prodiranja u pojedina društva. Izrazito je teško suzbiti organiziran kriminal i provoditi borbu protiv njega, jer se kriminalne aktivnosti ne događaju samo u takozvanom podzemlju. Naprotiv, u njemu sudjeluju počinitelji iz svih dijelova društva i svih društvenih staleža, svojevoljno ili nesvjesno. Takav primjer nalazi se u državnim i mjesnim političkim strukturama, često povezanima s ostatcima obavještajnih mreža iz prethodnih režima. Organiziran kriminal često je karakteriziran time što granica između ilegalnoga i legalnoga područja, između podzemlja i društva, postaje zamagljena stvaranjem ovisnosti ili čak sklapanjem saveza između tih dvaju područja. To nisu rijetki slučajevi, pogotovo u tranzicijskim zemljama gdje postoje zajedničke kriminalne aktivnosti u takozvanim privatno-javnim partnerstvima. U tome novac iz javnih sredstava odlazi u privatne džepove na netransparentan i kriminalan način, a javne se usluge podmićuju. Ovakva međuzavisnost često dovodi do paradoksalne situacije da mnoga društva s jedne strane pate zbog djelovanja organiziranoga kriminala, dok s druge strane neki sudionici organiziranoga kriminala uspijevaju steći određen stupanj društvene tolerancije. Štoviše, katkad čak mogu zauzimati visoke državne funkcije i uživati priznanje ili podršku javnosti, vještim iskorištavanjem tih službenih i neslužbenih saveza, predstavljajući se kao društveni dobrotvori. Nerijetko takvi mutni savezi preuzimaju izvorne državne dužnosti poput sigurnosti, zdravstva, zaštite i reda te odvoza otpada, koristeći javna sredstva za privatnu korist.

Katolička Crkva, posebice pod vodstvom pape Franje, dosljedno je osuđivala organiziran kriminal, nazivajući ga ozbiljnim moralnim i društvenim zlom koje ugrožava ljudsko dostojanstvo i zajedničko dobro. Papa Franjo je izričito ekskomunicirao članove mafije, izjavivši 2014. godine: »Oni koji u svojemu životu slijede ovaj put zla, kao što to čine mafijaši, nisu u zajedništvu s Bogom. Oni su ekskomunicirani.« Njegov čvrst stav definira organiziran kriminal ne samo pravnim pitanjem, već i dubokim kršenjem Božanske pravde i kršćanskih vrijednosti kao što su zajedničko dobro, solidarnost i pravda. Papa Franjo potiče globalnu suradnju u borbi protiv tih transnacionalnih mreža, naglašavajući da takvi zločini iskorištavaju institucionalne disfunkcije i društvene ranjivosti. Također je istaknuo izrazitu ljudsku cijenu organiziranoga kriminala, opisujući ga kao silu koja nanosi patnju i vidljivim i nevidljivim žrtvama, čije dostojanstvo i prava moraju biti zaštićeni.

U svjetlu kršćanskoga socijalnoga nauka, jasno je vidljiva silina društveno-destruktivnoga potencijala organiziranoga kriminala: većina oblika organiziranoga kriminala ide ruku pod ruku s grubim kršenjima ljudskoga dostojanstva i najtežim povredama ljudskih prava. Takve pojave trebale bi se smatrati očitim manifestacijama nevidljivih, ali aktivnih struktura grijeha. To je očito pri slučajevima ubijanja i ubojstava, koja predstavljaju kršenja prava na tjelesni integritet ili temeljnoga prava na život. Posebice je delikatno kada se kriminalne mreže susreću u osjetljivim područjima zdravstva, obrazovanja, kulture i medija. Osim što truje pojedince i društvo i čini ih nesposobnima za normalno funkcioniranje, trgovina drogom zanemaruje pravo na zdravlje. Pravo na zdravlje često je neoprezno ugroženo u slučajevima ilegalnih odlaganja otrovnog otpada, krivotvorenih lijekova, namjernog nepoštivanja sigurnosnih propisa u građevinskoj industriji, prisilne prostitucije žena i muškaraca, te komercijalne zlouporabe djece ili adolescenata. Prisilno surogatstvo jest izrazito perfidan oblik iskorištavanja djece i žena, koji prvenstveno služi komercijalnim ciljevima, kao i trgovina djecom, pogotovo onom iz neeuropskih zemalja, kako bi ih ponudili za posvojenje. Također, izričito spominjemo organiziran financijski kriminal, koji organizirani kriminalci provode na svim kontinentima, a postao je mnogo značajniji zbog novih tehnologija. Financijski kriminal ima ozbiljan društveno-ekonomski utjecaj i često je povezan s nasilnim kriminalom, pa čak i terorizmom.

Zajedničko obilježje svih vrsta organiziranoga kriminala jest to da uvijek nanosi štetu ljudima – fizičku ili emocionalnu, kratkoročnu ili trajnu – a u krajnjim slučajevima uzrokuje i smrt. Ljudi postaju sredstva za postizanje određenoga cilja, za donošenje profita ili za uzrokovanje ovisnosti. Ovakva instrumentalizacija ljudi ne utječe samo na žrtve, već i na počinitelje kaznenih djela. U kriminalnim radnjama nema ničega prihvatljivoga ili poželjnoga, pa svatko postaje žrtva. Zbog toga organiziran kriminal gotovo uvijek djeluje protiv same srži ljudskih prava – ljudskoga dostojanstva.

Iz svega navedenoga proizlazi potreba za proširenim razumijevanjem pojma sigurnosti, kojim bi trebalo obuhvatiti središnja obilježja ljudske sigurnosti i povezati nov odnos između unutarnje i vanjske sigurnosti. Ovdje se ne radi samo o prijetnji individualnoj sigurnosti zbog izravnoga fizičkog nasilja, već i o sigurnosnim rizicima poput zdravstvenih prijetnji, uništavanja okoliša ili društvenih problema koji ugrožavaju ili uništavaju ljudske živote i miran suživot. Ne bismo smjeli zanemariti niti umanjiti štetu koju organiziran kriminal nanosi svemu stvorenomu. Svijet oko nas snosi posljedice zbog trgovine ugroženim vrstama životinja i biljaka, ilegalnog uništavanja zaštićenih prirodnih područja, ilegalnom ili samo prividno legaliziranom eksploatacijom prirodnih izvora različitim oblicima korupcije, krivolova, ispuštanjem nafte, štetnih tvari ili otrovnih otpadnih voda.

Suzbijanje i borba protiv organiziranoga kriminala mora postati političko i društveno pitanje koje zahvaća sva područja. Nije dovoljno prepustiti borbu protiv ovih oblika kriminala policiji ili sudovima, čija djelovanja često ne odgovaraju zahtjevima pravnoga postupanja, nego očekivanjima interesnih skupina. Zbog toga svako društvo mora ozbiljno preispitati načine na koje koristi određene oblike organiziranoga kriminala, svjesno ili nesvjesno. Prešutno sudjelovanje u takvim aktivnostima počinje krivotvorenjem profita i utajom poreza, neprijavljivanjem građevinskih radnika, lošim uvjetima rada i nejasnim radnim vremenima. Zatim se proširuje na kupnju cigareta bez markica i prostituciju, na ilegalno zapošljavanje domaćica i stranih radnika – što je jedan od oblika modernoga ropstva – na konzumiranje droga kako bi se postigla bolja radna učinkovitost ili zbog zabave. Uz prethodne radnje, navodimo i krađu umjetnina i davanje mita za zapošljavanje ili za kakvu drugu korist. Osim toga, svaki oblik netransparentnoga djelovanja i donošenja odluka odgovara logici struktura grijeha. Sve ovo treba nadopuniti novom pošasti ovisnosti o kockanju i klađenju, koja nije samo ozbiljan moralan i obiteljski problem, već je i povezana s raznim oblicima kriminalnih radnji poput iznude, ucjene, krađe i zavjere s ciljem stjecanja profita. Društveno prihvaćeno izbjegavanje plaćanja poreza, koje se smatra beznačajnim prekršajem, samo je početan korak do velike porezne prijevare, kojom katkad upravljaju visoko profilirane financijske institucije ili njihovo osoblje.

Budući da organiziran kriminal u velikoj mjeri funkcionira po tržišnom načelu, on može napredovati samo ako postoji društvena potražnja kojoj pogoduje i društvena ravnodušnost prema ovim pojavama, što rezultira odobravanjem koje se ukorjenjuje u mentalitet mjesne zajednice. Osim strukturnih čimbenika koji idu u prilog organiziranom kriminalu, u borbi protiv njega moraju se sagledati i društvene vrijednosti i stavovi. Upravo oni katkad podržavaju određene koruptivne radnje koje smatraju društveno prihvatljivima, ako ne i moralnima, što govori o društvenim obilježjima mjesne kulture i mentaliteta. Bez promjene mentaliteta i kulture društva u kojem djeluju korupcija i organiziran kriminal, to je društvo osuđeno na propast.