Godine 2005. oprostili smo se od pape Ivana Pavla II. koji je nakon dvadeset i sedam godina papinske službe na kormilu Crkve završio tijek svoga zemaljskog života i ušao u blaženu Vječnost. Bio je treći papa u povijesti po duljini pontifikata, a kojemu je Providnost dodijelila da kao Petrov nasljednik uvede Kristovu Crkvu u treće tisućljeće kršćanstva.

            Papa Ivan Pavao II. bio je velik dar Božji za Crkvu i za cijeli svijet. A hrvatski je narod na poseban način zahvalan papi Wojtyłi koji je iskreno volio naš narod što je i u mnogim prigodama pokazao i posvjedočio. Brojni Hrvati čuvaju mnoge lijepe uspomene o svojim službenim ili privatnim susretima s Papom. U tim neformalnim susretima često je Papa rekao nešto spontano na hrvatskome, što je uvijek odavalo njegovu ljubav i naklonost prema Hrvatima. Kada bi mu se hrvatski sugovornik obraćao na kojemu drugom jeziku, Papa bi mu redovito rekao: “Govorite mi hrvatski!”

            Svakako, najveća njegova zasluga za naš narod jest međunarodno priznanje Hrvatske od strane Svete Stolice kada se naša mlada država nakon devet stoljeća kroz patnje i krv samoobrane oslobađala od dotadašnje podčinjenosti i agresije.

            Ni jedan papa u povijesti do pape Wojtyłe nije se Hrvatima obraćao na njihovu materinjem jeziku. Tijekom svoga pontifikata Papa Ivan Pavao II. izrekao je na hrvatskom jeziku brojne govore, pozdrave i poruke; svi oni čine dragocjenu baštinu koju treba s ljubavlju i zahvalnošću čitati i čuvati jer je postala sastavni dio hrvatske i nacionalne i kršćanske povijesti i kulture.

            Većinu svojih govora na hrvatskom jeziku Papa Ivan Pavao II.  izrekao je tijekom općih audijencija srijedom u Vatikanu na susretima s hrvatskim hodočasnicima. Tu su potom govori koje je izrekao za vrijeme svojih pet posjeta Crkvi u Hrvata te u raznim drugim zemljama diljem svijeta na svojim apostolskim putovanjima gdje je uvijek javno pozdravljao i Hrvate ako ih je ondje bilo, dakako na hrvatskom. Međutim, osim govora izrečenih usmeno, Papa je upućivao Hrvatima i pisane poruke za razne prigode i svečana slavlja. Osim toga Papa je i na drugim jezicima govorio o Hrvatima i to stranomu svijetu posebice njegovim predstavnicima; tih je Papinih intervenata bilo mnogo, pogotovo za vrijeme tragičnih zbivanja tijekom Domovinskoga rata. Upravo ti Papini govori što ih je izrekao u brojnim prigodama od početka agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, pa sve do kraja rata, (1991. – 1995.) jesu dragocjeno svjedočanstvo što su sve i Papa Wojtyła osobno i Sveta Stolica učinili za zaustavljanje rata, kao i za pomoć tolikim žrtvama i stradalnicima velikosrpske agresije na Hrvatsku i na susjedne narode iz sastava bivše komunističke države. Čitajući upravo ove Papine govore i poruke između 1991. i 1995., koji su kao vapaji bili upućivani cijelome svijetu, pred nama se otimlje zaboravu i ponovno oživljava sva ratna tragedija koja se tada odigravala u Hrvatskoj i u susjednim zemljama pred očima svijeta. Njegovi moćnici mogli su je spriječiti, ali nisu htjeli; a onaj koji je najviše učinio za ublažavanja tolikih ratnih stradanja, koji je svojim govorima, pozivima i prijekorima budio savjesti odgovornih i koji se jedini neprestano zauzimao za zaustavljanje nasilja i pomoć žrtvama bio je upravo Papa Ivan Pavao II.

            Svi ti Papini pozdravi i govori, nakon što bi ih izrekao odmah su bili objavljivani u raznim publikacijama, domaćim i stranim, posebno vatikanskim. A potom, nakon njegove smrti prigodom njegove beatifikaciju 2011. g. bili su svi sakupljeni i zajedno objavljeni u knjizi na 512 stranica pod naslovom “PAPA GOVORI HRVATIMA” (Izdanje FTI). Riječ “govori” u naslovu knjige čita se dvojako: kao imenica odnosi se na sve govore što ih je Papa uputio Hrvatima, a kao glagol u prezentu želi reći da, iako papa Wojtyła nije više na ovoj zemlji, njegova je poruka uvijek aktualna, on nastavlja i dalje govoriti nama Hrvatima preko svojih poruka i pozdrava.

            Kako je došlo do objavljivanja knjige svih Papinih govora Hrvatima? Pisac ovih redaka obavljao je od 1982. do 1988. službu urednika Hrvatskoga programa Radio Vatikana. Bile su to prve godine pontifikata Pape Ivana Pavla II. te sam tako bio svjedokom brojnih susreta Svetoga Oca s Hrvatima u Rimu kojima se redovito obraćao na hrvatskome jeziku. Imajući u vidu činjenicu da je to prvi puta u povijesti da jedan papa govori Hrvatima na hrvatskom jeziku, počeo sam odmah sve od početka njegove papinske službe prikupljati te govore s namjerom da jednoga dana  budu zajedno objavljeni i dostupni hrvatskoj javnosti u cjelini. Rad na prikupljanju ovih Papinih govora trajao je s manjim ili većim prekidima gotovo trideset godina. U cijelome tome poslu pomagali su mi mnogi  suradnici. Među njima istaknuo bih one koji su se svojim trudom i žrtvovanim vremenom posebno založili, a to su: Zrinka Jakubin, Marija Bubalo, Marin Saulić, Stjepan Ribić, Tomislav Kušanić, Karmela Batušić te skupina studenata Filozofskoga fakulteta Družbe Isusove iz Zagreba. Posebnu zahvalnost želim izraziti Radoslavu Dumančiću na njegovoj svesrdnoj pomoći; on je i sam, potaknut osobnim iskustvom susreta sa Svetim Ocem, te svjestan važnosti Papinih govora izrečenih na hrvatskome jeziku, želio da Papini govori upućeni Hrvatima budu svi prikupljeni i što prije dostupni cijeloj hrvatskoj javnosti. U tome smislu je i materijalno pomogao pripremu i izdavanje tiskanog izdanja Papinih govora za što mu najsrdačnije zahvaljujem. Ovom prigodom želim također zahvaliti Slavi Manduriću koji je kao najbolji hrvatski vodič za Rim od 1989. organizirao, dopratio i po Rimu vodio preko pet stotina grupa hrvatskih hodočasnika i omogućio im susrete s Papom, a čiji su govori i pozdravi tim skupinama također sadržani u ovoj knjizi.

            Uz svaki Papin govor ili pozdrav stoji oznaka mjesta i datuma kada je izrečen i potom navod publikacije gdje je potom bio objavljen. Govori su doneseni kronološkim redom kako su bili izrečeni, odnosno napisani od 1978. do 2005. godine.

            Istodobno s objavljivanjem tiskovnoga izdanja Papinih govora Zaklada ČUJEM-VJERUJEM-VIDIM iz Zagreba izdala je njihovo zvučno izdanje namijenjeno u prvomu redu slabovidnim osobama, a potom i svim štovateljima sada već sv. Pape Ivana Pavla II. U prvome dijelu ovoga zvučnoga izdanja nalaze se i tonski zapisi govora kako ih je Papa osobno izgovarao na hrvatskom tijekom prvih deset godina svoga pontifikata.

            Svi ovi Papini govori jesu također dragocjena dokumentacija zahvaljujući kojoj možemo pratiti dio povijesti hrvatskoga naroda i njegovih veza sa Svetom Stolicom pri kraju drugoga tisućljeća i na ulazu u treće tisućljeće kršćanstva; bit će važan doprinos da se ne zaboravi što su sve Sveta Stolica i papa Wojtyła učinili za hrvatski narod i ponovnu uspostavu njegove neovisnosti nakon devet stoljeća nesamostalnosti i neslobode.

            I na kraju želim još jednom naglasiti da je ova objavljena zbirka svih Papinih govora upućenih Hrvatima izraz naš dužne zahvalnosti tome velikom Božjem čovjeku, sada svecu Katoličke Crkve koji je Hrvatima u brojnim prigodama zasvjedočio svoju ljubav i naklonost. Preko ovih govora i poruka koji se sada objavljuju i u elektroničkom izdanju neka lik i djelo sv. Pape Ivana Pavla II. nastave živjeti u hrvatskome narodu, pridonositi njegovu jedinstvu te učvršćenju kršćanske vjere i moralnih vrijednosti u njegovim sadašnjim i budućim naraštajima.

Zagreb, 18. svibnja 2020., u prigodi 100. obljetnice rođenja sv. Pape Ivana Pavla II.

Božidar Nagy, SJ