Katolička crkva dužna je upozoravati svoje vjernike na pojave koje se u javnosti teško protive kršćanskom i ljudskom moralu. U hrvatskoj se javnosti u posljednje vrijeme sve češće događaju teški ogovori i klevete ozloglašavanja i nepoštivanja prava na privatnost. Budući da se to događa na različitim razinama, sve do nosilaca vrlo odgovornih državnih službi, potrebno je sasvim određeno iznijeti katolička stajališta kako se ne bi u mnogim savjestima pomutila sigurna kršćanska načela.

Katolička crkva trajno naučava da svaki čovjek ima pravo na dobar glas. Nitko nema pravo čovjeku oduzimati dobar glas, bilo izmišljenim klevetama bilo iznošenjem u javnost mogućih pogrešaka i slabosti iz njegova privatnog života. Odgovarajuće državne službe koje skrbe za red i sigurnost prikupljaju podatke o građaninu o kojemu se vodi istraga isključivo za potrebe tužiteljstva radi mogućeg podizanja optužnice pred zakonitim sudom. Svako iznošenje u javnost povjerljivih podataka iz policijskih dosjea mimo takve optužnice predstavlja protuzakonit i grešan čin. Građanin kojemu je na taj način ugrožen dobar glas, koji je javno ozloglašen, ima pravo tražiti od suda da ozloglašitelja kazni. U tom se slučaju ne istražuje je li povjerljivi podatak koji je nezakonito iznesen u javnosti točan ili netočan, nego se prvo ustanovljava krivnja onoga koji se nezakonito poslužio povjerljivim podacima. Takva je zakonitost nadasve potrebna ne samo zbog očuvanja osobnog prava na privatnost, nego još više zbog očuvanja ugleda države i njezina uređenja glede zakonitosti i demokratičnosti.

Stoga pozivamo sve vjernike, kao i građane koji dijele ista etička načela, da se zakonito usprotive sve više uobičajenim protuzakonitim služenjem podacima iz policijskih dosjea. Poznato je da ti dosjei koje je ostavila bivša vlast mogu i ne biti točni ni cjeloviti, i da je ta vlast zacijelo uklonila dosjee onih svojih privrženika koji bi dalje mogli djelovati. Javnim iznošenjem tih, po svojoj naravi povjerljivih a po sadržaju ipak nesigurnih podataka, kao i prijetnjama o mogućem objavljivanju takvih dosjea, stvara se u našoj javnosti ozračje nesigurnosti i straha koje ne priliči demokratskoj zakonitosti.

Istodobno se događa da i vrlo odgovorni politički djelatnici uzajamno jedan drugoga ocrnjuju objavljivanjem navodnih podataka i prijetnjama o iznošenju još neobjavljenih podataka koji teško ugrožavaju ugled, dobar glas i podobnost za javno djelovanje. Premda se i u svijetu koji se naziva demokratskim javljaju takve pojave, dužnost nam je istaknuti kršćanska i humanistička etička načela po kojima je to nedopustivo i čovjeka nedostojno. Neka se političari nadmeću sve boljim programima za državno i narodno dobro, a neka ne nastoje jedan drugoga onemogućiti ozloglašavanjem. Ako pak netko o drugome ima podatke koji govore o kažnjivoj krivnji, neka se s njima obrati zakonitim ustanovama tužilaštva i suda.

Pojave o kojima govorimo izravno se protive ne samo sigurnoj kršćanskoj etici, nego i Ustavu Republike Hrvatske. Članak 28. toga Ustava utvrđuje da je svaki građanin javno nedužan dok mu se sudskom presudom ne utvrdi krivnja. Članak 29. čak ističe da se »dokazi pribavljeni na nezakonit način ne mogu uporabiti u sudskom postupku«. Članak 35. svakom građaninu jamči poštivanje i pravnu zaštitu njegova osobna i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. Članak 36. kaže da je »sloboda i tajnost dopisivanja i svih drugih oblika općenja zajamčena i nepovrediva«, a članak 37. svakom jamči »sigurnost i tajnost osobnih podataka«.

Iz Ustava je dakle jasno da nitko, ni Sabor, ne smije nikoga ovlastiti da prikuplja povjerljive podatke u drugu svrhu osim za pokretanje zakonite optužnice. Drugačija uporaba tih podataka mora se smatrati s kršćanskog stajališta teškim grijehom ogovora ili klevete, a s državnog stajališta kršenjem Ustava i zakona.

Apostol Pavao u svojim poslanicama (Rim 1,29–30; 1 Kor 6,10) izričito isključuje klevetnike iz Kraljevstva Božjega. Sv. Toma Akvinski smatra da ozloglašavanje pripada među najteže grijehe protiv bližnjega, odmah nakon ubojstva, teže od krađe. Najnoviji Katekizam Katoličke crkve potvrđuje taj sigurni stav osobito u točkama 2477. i 2479. Sv. Bernard ističe da je onaj tko drugoga ozloglašuje trostruki ubojica: jer ubija svoju dušu, dušu onoga koji ga sluša i dušu onoga kojega ozloglašuje.

Smatramo da je u ovo teško i odgovorno doba, kad smo svi pozvani pridonositi izgradnji što čovječnijih međuljudskih odnosa u nezavisnoj i demokratskoj državi, doista potrebno snažno isticati navedena kršćanska načela i sprečavati spomenute zle pojave.

U Zagrebu, 20. svibnja 1994.

mons. Marko Culej

predsjednik Komisije »Iustitia et pax« HBK