Ova Komisija obraća se Papinskoj komisiji »Iustitia et pax« i nacionalnim komisijama da ih obavijesti o ratnim stradanjima i razaranjima u Republici Hrvatskoj. Ujedno želi zahvaliti na zanimanju i dosadašnjim izrazima podrške koje je primila.

Nametnuti rat koji se vodi u Republici Hrvatskoj već je ostavio za sobom mnogo mrtvih i ranjenih, a više od sto tisuća ljudi prognano je iz svojih domova. Razaraju se sela i gradovi, stradavaju civilni objekti, posebno škole, dječji vrtići, zdravstvene ustanove i crkve. Brojni su zločini protiv civilnog stanovništva, zarobljenika i ranjenika. Posebno nas pogađa to što su brojne naše župne zajednice potpuno raspršene a svećenici su morali napustiti mjesta službovanja. To se osobito odnosi na Đakovačko-srijemsku biskupiju, Zagrebačku, Riječko-senjsku i Zadarsku nadbiskupiju te Šibensku biskupiju.

Do sada je, koliko znademo, tako raseljeno i uništeno više od četrdeset župa, što govori o teškoj ugroženosti Katoličke crkve u svojoj opstojnosti i djelovanju na ovim prostorima.

Rat se vodi protiv Republike Hrvatske, protiv njezina teritorija, njezinih građana i njezinih zakonito izabranih vlasti. Protiv Hrvatske ratuju naoružane skupine sastavljene od njezinih građana srpske nacionalnosti (Srbi u Hrvatskoj čine 12,2 posto stanovništva), udružene s naoružanim građanima iste nacionalnosti iz Srbije i nekih drugih republika. Jugoslavenska savezna vojska naoružava i štiti te skupine, a sve više se i aktivno stavlja na njihovu stranu, upotrebljavajući teško naoružanje i avijaciju protiv civilnog građanstva i obrambenih snaga Republike Hrvatske. Prema posljednjim vijestima, armija upotrebljava i oružje ZABRANJENO MEĐUNARODNIM KONVENCIJAMA. Govori se o višestrukoj zloporabi znaka crvenog križa za prikriveno prevoženje naoružanja i vojske.

Dobre usluge Europske zajednice za uspostavu primirja nisu mogle postati djelotvorne zbog otpora Republike Srbije i Crne Gore. A odluke saveznih vlasti o primirju ne ostvaruju se, jer su savezne civilne vlasti nemoćne s obzirom na to da vojska svoj ratni plan provodi samovoljno. Time se vrlo opasno narušava jedno od bitnih načela demokratske države, a to je da vojne snage i policija budu pod vlašću i odgovornošću civilnih vlasti.

Nedjelotvornost federalnih vlasti proizlazi i iz toga što je nejednako sudjelovanje federalnih jedinica u institucijama saveznih vlasti, primjerice u Predsjedništvu SFRJ Republika Srbija ima tri člana, a ostale po jednog. Konačno je u noći između 1. i 2. rujna ove godine potpisan Sporazum o prekidu vatre. Međutim, nakon toga, uslijedili su još žešći napadi savezne vojske i njezinih štićenika na sela i gradove, koji se nemilosrdno razaraju, a civilno stanovništvo gine i bježi.

Izlaz iz blokiranosti bio bi u međunarodnoj potpori demokratskim procesima i legitimitetu demokratski izabranih vlasti u republikama, što uključuje i priznanje njihova međunarodnog subjektiviteta. Tim više što je u republikama Hrvatskoj i Sloveniji referendumom i plebiscitom nedvojbeno izražena volja građana za neovisnošću i suverenošću.

Međunarodna zajednica, koja se zalaže za mirno rješavanje jugoslavenske krize time bi, za razliku od odbijanja suradnje ostalih subjekata u Jugoslaviji, dobila autentične i pouzdane suradnike i sugovornike za uspostavu mira i daljnji razvoj demokratskih procesa u skladu s međunarodnim konvencijama i načelima.

Vrlo bi značajno bilo za istinit uvid u događaje o kojima vam pišemo, kada bi međunarodno javno mnijenje imalo pristup na mjesto događaja. Nažalost, zataškavanje najtragičnijih činjenica ide dotle da se novinarima, posebno stranim, priječi obavljanje profesionalne dužnosti, te su neki već platili glavom u nastojanju da prenesu istinu o događajima.

Ratne operacije su do te mjere već pogodile privredu u području prometa, turizma, industrije, trgovine i na poseban način poljoprivrede, da širokim slojevima naroda prijeti prava glad. Krivnju za takvo stanje snose oni koji su nametnuli rat i koji usprkos proglašenu primirju ne odustaju od njega. Ta njihova krivnja morala bi biti sankcionirana u međunarodnom mnijenju, a humanitarne državne i nedržavne institucije neće moći izbjeći zauzeti se za ugroženo pučanstvo.

No, najveći bi doprinos prevladavanju toga sramotnoga stanja bio u odlučnom djelovanju vlada da se stvore uvjeti za miran život i rad koji bi jamčili međunarodno priznati subjektivitet Slovenije i Hrvatske.

Nadamo se da smo vam ovim pismom približili tragičnost i dimenzije položaja u kojem se nalazimo, te da ćete biti u mogućnosti zauzeti se i kod svojih vlada i kod međunarodnih institucija u prilog slobode, mira, demokratskog razvoja i privrednog napretka u našoj zemlji.

U Zagrebu, 4. rujna 1991.

mons. Srećko Badurina

predsjednik Komisije »Iustitia et pax« BKJ