U Komisiji »Iustitia et pax« Biskupske konferencije Jugoslavije razmišljali smo i posavjetovali se o sadašnjem času naših stradanja, o križu naše Crkve, o tragičnom položaju naroda. Rat koji bjesni i razara Domovinu, ruši same temelje opstanka, jer pretvara u zgarišta trud mnogih naraštaja, teško ranjava prirodu, ljudske živote ništi i ugrožava, a osjećaj moralne odgovornosti začetnika ove katastrofe još ne zapažamo.

Posebna je oznaka ovoga rata u Hrvatskoj rastjerivanje ljudskih zajednica i pretvaranje u prah i pepeo vjekovnih naselja, dragih zavičaja, stotina tisuća građana naše republike, kršćanske crkve, mjesta svetog bogoslužja, koje su stoljećima okupljale, preporađale i duhovno uzdizale Božji narod, opustjele su, teško su oštećene ili potpuno porušene. Tako je u velikim prostranstvima potpuno zamrla molitva kojom je narod slavio Boga i oplemenjivao svoj zemaljski život. Time su svetogrdno povrijeđena Božja prava, ali su i teško pogažena vjerska prava naših sugrađana.

Je li blizu dan kada će se započeti ispravljati ta velika nepravda? Onima koji su na pojedinim dijelovima naše Domovine odgovorni za takvo stanje želimo predočiti veliku moralnu obvezu da omoguće vraćanje vjernika i vjerskih službenika u mjesta odakle su prognani ili odakle su izbjegli. Ususret nam dolazi Božić, blagdan kršćanske radosti i obiteljskog zajedništva. Ne smije se dogoditi da stotine naših crkava dožive grobni muk i da u njima ne odjekne božićna pjesma. Crkvi treba omogućiti da slobodno obavlja svoju ulogu na svim prostorima i u svim zajednicama okupljenim i povezanim vjerskim osvjedočenjem i vjerskom praksom. Premda u prvom redu govorimo o katoličkim župama i zajednicama, željeli bismo da se i pravoslavni službenici vrate u svoje hramove i obnove svetu liturgiju s pobožnim vjernicima svoje Crkve. Isto tako željeli bismo da zajednice drugih kršćana kao i zajednice Židova, muslimana i ostalih obnove vjerski i molitveni život svagdje gdje je on poremećen zbog ratnih stradanja.

Poštovanje prema onome što je sveto u ljudskom društvu – a previše je svetogrđa počinjeno u ovom ratu – treba biti ona iskra koja će zasjati u moralnoj tami koja nas guši i koja će navijestiti novi dan mira i pravednosti.

Željeli bismo da ovaj naš poziv ne ostane glas vapijućega u pustinji, nego da već sutra budemo svjedoci prvih koraka povratka i obnove svetoga bogoslužja i vjerskog života u opustošenim dijelovima naše Domovine.

U Krku, 12. studenoga 1991.

mons. Srećko Badurina

predsjednik Komisije »Iustitia et pax« BKJ