14. hrvatsko vojno-redarstveno hodočašće u Mariju Bistricu

Braćo i sestre!
Evo nas po četrnaesti put na ovome svetom mjestu. Došli smo u naše nacionalno svetište Majke Božje Bistričke o petnaestoj godišnjici hrvatske vojske i našega vojno-redarstvenog hodočašćenja u Lurd i Mariju Bistricu te idući u susret desetoj godišnjici utemeljenja Vojnoga ordinarijata. Donijeli smo sa sobom svu ljubav hrvatskog branitelja prema krunici u Domovinskom ratu, svu spremnost za obranu Domovine i svu odgovornost za dobro države Hrvatske, kao i naše zajedničke brige pred sadašnjošću i budućnošću. Zajedno tražimo što nam je činiti da ostanemo vjerni onim idealima koji su nas ponijeli u Domovinskom obrambenom ratu, kad smo bili spremni darovati i svoje živote za spas Hrvatske i njezinih stanovnika. Na to nas potiče i Božja riječ današnje liturgije. U prvom čitanju, kao i u evanđelju, susrećemo dramatiku odnosa u zajednici: pitanje auktoriteta vođe, odnos prema podanicima, dinamiku suradnje i povezanost članova, te odnos prema – kako se obično kaže – onima koji nisu “naši”.

Čuli smo u evanđelju u kakvoj se situaciji našao Krist, kad su apostoli pokušali ušutkati čovjeka koji u Isusovo ime “izgoni zloduhe” a nije bio – reklo bi se danas – iz njihove udruge, stranke ili lobija. Bojali su se da će izgubiti na važnosti, ako se pojavi neki “alternativni iscjelitelj”. Isus tada daje lekciju apostolima, svjestan koliko će biti potrebna suradnja u Crkvi nakon njegova odlaska i koliko će biti važno međusobno prihvaćanje njegovih suradnika.

Zato je tijekom povijesti kršćanstva do dana današnjega stalno odzvanjala Isusova opomena: “Tko nije protiv nas, za nas je.” Isus je kao Božji Sin znao gdje se nalazi izvor zla i razdora u zajednici. Znao je za ulogu onih koji će se kititi Njegovim imenom i pozivati se na pripadnost Crkvi, ali će životom biti svima na sablazan i tako ljude odvraćati od Evanđelja. Zato traži od svojih učenika da, poput Mojsija, prihvaćaju suradnike koje im Bog šalje, odnosno da, kao i Mojsijevi iskreni suradnici, svoje služenje znaju uklopiti u zajedničko djelo, kako bi svi složno radili za dobro naroda, a ne za njegovu podjelu, zbunjenost i sablazan.

Draga braćo i sestre!
U današnjem evanđelju uočavamo da Isus nije gotovo ni u jednom stavu bio toliko radikalan kao kad je riječ o sablazni. Naime, tko se javno pokazuje onakvim kakav nije te svojim riječima, pisanjem i životom daje loš primjer drugima, poglavito onima koji su na putu sazrijevanja ljudskog i kršćanskog dostojanstva, takav ljude zavodi. Isus je za one koji druge sablažnjavaju upotrijebio veoma snažnu riječ: “Jao čovjeku po kom dolaze sablazni” (v. Mt 18,7; Lk 17,1). Zašto? Isus ulaže vlastiti život da spasi čovjeka, i zato je strahota kad se netko poigrava sa životom drugoga čovjeka, pokušava ga odvratiti od Boga i tako odrediti njegovu vječnu sudbinu. A znademo koliko je upravo to, nažalost, dio naše svakodnevice, našega javnog, osobito medijskog okruženja.
Mnogo je primjera za to, no dovoljno je spomenuti psovku, tu našu rak ranu, kako se često ističe. Zar nije strašno koliko je upravo psovka prisutna u medijima? Zato je u pravu jedan uman čovjek s estrade koji nedavno reče da je “jezik naše televizije jezik zla” (Arsen Dedić). Strašan je primjer i količina nasilja u svim medijima, jer ono potiče čovjeka na nasilje i sablažnjava one “malene”, o kojima govori Isus. Upravo su djeca i mladi najveće žrtve medijske reklame zla. A zbog toga strada i cijela obitelj. Jer kao što se ne može podići sigurna kuća, ako se prije ne postave čvrsti temelji, tako se ne može ni ljudsko društvo urediti bez sigurnog temelja, koji se zove obitelj. A da bi obitelj bila čvrst temelj društva, u njoj moraju biti izgrađeni pojedinci. Hrvatske nema bez moralno zdravih obitelji! A njih neće biti bez dobro odgojene djece i mladih. Dakle, bez brojnih čestitih obitelji nema ni budućnosti naroda! Zato danas trebamo sebi posvijestiti istinu da naš nacionalni prioritet nisu ni međunarodne integracije, ni postizanje većega standarda, nego naša duhovna obnova i “moralni preustroj”, jer je ugrožen naš biološki opstanak.

Braćo i sestre, dragi hodočasnici! Često se u javnosti i medijima rabe pojmovi “preustroj” i “tranzicija”. Pritom se zaboravlja da je cijeli svijet u tranziciji. Svjedoci smo globalnog preustroja na svim razinama, ne samo na tržišnoj i političkoj! Na pomolu je novi “svjetski poredak”, koji ne želi biti kršćanski, a nastoji ući u sve pore ljudskog života i u institucije, poglavito u obitelj. Ide za razaranjem duhovnih vrijednosti i tako postaje velika sablazan u ovom vremenu. No ključno je pitanje: vidimo li mi to i jesmo li spremni za tu staru “novost” koja nam se opet nameće?! Samo čovjek širom otvorenih duhovnih očiju može uočiti te stvarnosti i izdići se iznad robova novopoganskog “Velikog brata”, koji su postali novi oblik javnog zavođenja i sablazni.
Također, kad je riječ o sablazni, želim istaknuti da se većina hrvatskoga naroda i hrvatskih građana ne želi pomiriti s pojavama koje su “rezultat sindroma samooptuživanja i krivnje”, kako nedavno reče jedan katolički intelektualac (Stjepan Baloban). Tu prije svega mislimo na odnos prema Domovinskom ratu. Svima nama je jasno tko je bio napadač a tko žrtva. Uvijek su se u povijesti moralno razlikovali postupci agresora od postupaka branitelja: neka nedopuštena djela koja je počinio branitelj, nikada ne bi bila učinjena da prije toga nije počinio zlodjelo napadač. Poznato je da su u ratovima agresori bili kažnjeni, a branitelji dobili priznanje i nekakvu zadovoljštinu. U Hrvatskoj je obratno. Neki ljudi, udruge i lobiji kao da se natječu tko će više, što glasnije i uvjerljivije ukazati na tzv. “nečasne radnje” branitelja. I tako se postupno stvara javno mnijenje o nekoj imaginarnoj “kolektivnoj krivnji” hrvatskoga naroda i o potrebi našega trajnog samooptuživanja, kako bi se narod držalo u trajnoj napetosti i nezadovoljstvu.

Takvo se stanje iz političkog i medijskog okruženja prenosi i na druga područja života, na gospodarstvo, kulturu, izobrazbu pa i na svjetonazor. Stoga se ne čudimo ako se u Hrvatskoj manje vjeruje domaćem političaru i znanstveniku a više stranom, manje domaćem bankarstvu nego stranom. Ne znam jesmo li u ovom trenutku svi svjesni dalekosežnih, da ne kažem katastrofalnih, posljedica za hrvatski narod, prije svega za buduće naraštaje koji bi mogli biti sluge drugima, ako se zemlja počne rasprodavati. Zar nam mrtvi branitelji ne govore koliko je vrijedna svaka gruda hrvatske zemlje? Stoga trebamo držati do svoga dostojanstva i ponosa, do svoje Domovine koja je u povijesti mnogo puta krvlju obranjena i sačuvana od osvajača!

U taj kontekst možemo staviti i svakodnevni govor o našem ulasku u Europsku uniju. Valja se prisjetiti da su njezini prvi tvorci obnovu Europe temeljili na suradnji među europskim zemljama, a ne na međusobnom optuživanju. Nisu gajili misao o kažnjavanju pobijeđenih, još manje o osveti, nego o suradnji, razvoju prijateljstva i poštivanju međusobnih razlika. Schuman je često naglašavao moralne vrijednosti kršćanstva, ako se želi izgraditi prosperitetnu Europu, u kojoj će svaki narod imati svoja prava i svaki čovjek svoje dostojanstvo. Poznata je njegova poruka: “Valja učiniti da duhovni napredak ide usporedo s materijalnim.”
Ta je misao, braćo i sestre, vrlo aktualna, poglavito danas kada kreatori tzv. “nove Europe” žele odbaciti kršćanske korijene i plan prvih utemeljitelja Europske unije. Što nam to govori u okolnostima kada se “čovječanstvo ne kreće prema sve većim mogućnostima koje bi imali moralniji ljudi, nego prema sve većim mogućnostima koje će imati sve nemoralniji ljudi”, kako je upozorio jedan uman medijski djelatnik (Milan Ivkošić)? A to je nedavno istaknuo i Sveti Otac, rekavši da “rastu prijetnje protiv čovjeka i mira” (v. govor predstavnicima muslimana, 25.9.2006.).

Papa Benedikt je davno napisao da “postoji patologija razuma potpuno odvojena od Boga. To se pokazalo u totalitarnim ideologijama koje su se odvojile od Boga i željele stvoriti novoga čovjeka, novi svijet”. Papa tu ističe nacizam i komunizam te dalje upozorava: “I duhovni razvoj Zapada ide sve više prema razornim patologijama razuma” (Joseph Ratzinger, Europa – Njezini sadašnji i budući temelji, str. 92).
Budući da je tu korijen današnjih duhovnih i političkih kretanja, mi uvijek ističemo da smo za Europu u kojoj će vladati Božji ustav i Božji poredak. Zato je vrlo suvremena riječ Bl. Alojzija Stepinca: “Kakav poredak zastupa Katolička Crkva, kad se cijeli svijet bori za #!novi poredak#!?”, pita naš sveti kardinal i odgovara: “Crkva je za onaj poredak koji je napisan ne na raspadljivom papiru, nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj toga poretka je sam Bog!” Zbog svega toga razumljiv je i pohvalan sve jači zahtjev katoličkih vjernika u Hrvatskoj za kršćanskom televizijom i dnevnim listom.

Braćo i sestre, dragi hodočasnici!
Ove godine slavimo i 15. obljetnicu stvaranja hrvatske vojske. Mi smo ponosni na naše vojno-redarstvene snage, na vas koji ste zajedno s generalima i vrhovnim zapovjednikom dr. Franjom Tuđmanom oslobodili Hrvatsku od agresora. Mnogi branitelji još nose rane na duši i tijelu. One su njihova najljepša “legitimacija”, jer su znak žrtve za bližnjega.

Neka dobri Bog blagoslovi sve vas i vaše drage obitelji! Neka nas Marija, Majka Isusova i naša, koju posebno štujemo kao Kraljicu Hrvata, čuva i zagovara. Neka nam pomogne da ne budemo nikome na sablazan, da držimo do svoga dostojanstva i ponosa, da cijenimo žrtve i napore ljudi koji su pridonijeli stvaranju slobodne i neovisne države Hrvatske, da poštujemo prije svega žrtve hrvatskih branitelja, kao i sve žrtve koje su ugrađene u temelje slobode i napretka naše Domovine.
Neka nam hrvatski sveci i mučenici pomognu da, zajedno sa svim građanima Lijepe naše, svoju Domovinu nastavimo izgrađivati, bez optužaba i sablazni, evanđeoskim i humanim svjedočanstvom života. Amen.