Misi je prethodila tradicionalna procesija župljana od Društvenoga doma do same kapele. Kapela u Otrovancu bila je premala da primi sve župljane i njihove goste koji posebno štuju svetu Jelenu Križaricu. U zajedništvu s biskupom Mrzljakom bili su o. Ivan Tambolaš, domaći sin na službi župnika u župi sv. Jakova u Opatiji, preč. Valent Posavec, župnik u Vinici te dekan Ivanečkoga dekanata, župnik u Kloštru Podravskom fra Ivan Široki, župnik u susjednoj Turnašici u Požeškoj biskupiji Ljubiša Krmar, tajnik varaždinskoga biskupa vlč. Marko Domiter. Sve ih je prije početka misnoga slavlja pozdravio domaći župnik Ivica Puškadija.

U uvodu misnoga slavlja biskup Mrzljak blagoslovio je obnovljenu i novouređenu kapelu, kazavši kako je blagoslovljena voda znak našeg krštenja. Biskup je dodao kako najprije želi blagosloviti živu Crkvu, a preko nje i onu kamenu. U homiliji brojnim vjernicima u Otrovancu biskup Mrzljak rekao je kako su njihovi preci prije 250 godina dali sagraditi tu kapelu jer im je bilo potrebno mjesto zajedništva, gdje će se okupiti živa Crkva i slušati Božja riječ. Mjesto koje će biti škola za život.

„Često ovih dana čitamo i slušamo o toj temi – ‘školi za život’. Zar nije ta škola za život postojala i prije 2000 godina, ali i mnogo, mnogo prije? Škola u kojoj su ljudi učili kako treba živjeti. Ljudi koji su bili nepismeni, ali učili su za život. Crkva je neprestano sudjelovala u toj školi za život. I sada nam nakon dvadeset stoljeća neki kažu kako nemamo pravo govoriti o školi. Kao vjernici se čudimo kako nekome pada na pamet prigovoriti da mi kršćani nemamo pravo govoriti o školi. Zar nije Isus Krist došao na ovaj svijet upravo da bi čovjeka učio, da bi bio Učitelj? Često si mnogi prisvajaju to ime ‘učitelj’ mimo učitelja koji se zove Krist i koji želi ljude naučavati. Učiti za život znači da se mladi uče i osposobe za određenu struku, ali neka se osposobe i da budu dobri i plemeniti ljudi. Neka nauče kako da u njihovu životu vlada ljubav o kojoj Isus govori. To je ta škola iz koje čovjek živi. Tko će nas naučiti kako biti čovjek?

Sami odlučujemo hoće li ovaj naš svijet biti dobar ili ćemo se svađati, tući i ratovati? Ovaj svijet će biti onakav kakvim ga mi ljudi napravimo. Pitamo se često odakle u svijet dolaze ratovi i mržnje. Te stvari dolaze od nas ljudi, mi smo takvi. Zato je itekako važna škola kršćanskog života, škola križa koji je i sv. Jelena Križarica išla tražiti. I mi poput nje moramo ići tražiti taj Križ. Jelena je tražila komad drva na kojem je Krist bio raspet, ali mi moramo tražiti simbol toga križa, dakle križ našeg svagdanjeg života“, poručio je biskup Mrzljak.

U nastavku propovijedi osvrnuo se na Kristove riječi koje je prenio evanđelist Luka: „Nisam došao mir dati, nego razdjeljenje”. „Isusova riječ je kao mač, reže i donosi nemir. Možda nas neke riječi u evanđelju sablažnjavaju, jer znamo da je Isus za sebe rekao da treba širiti mir. Ali, treba znati na koji način širiti taj mir. To ne znači prihvatiti svijet u kojem će biti gospodara i sluga, već svijet ravnopravnosti za sve ljude, svijet koji će prihvatiti vrednote koje Isus donosi. To je Kristov mač koji može razdijeliti i obitelji.

Ali taj se Kristov mač prihvaća kao vrednota te se ne napušta bez obzira na kakve protivštine nailazi njegova Riječ. A Božja Riječ nailazi na protivljenje i u ovom našem 21. stoljeću. Isusova sudbina i danas je slična. I danas ima onih koji viču ‘makni ga’, čak i ‘raspni ga’. Zar nema i danas mučenika na raznim krajevima svijeta koji upravo zbog svoje kršćanske vjere bivaju ubijeni i proganjani? Ništa se novoga ne događa pod ovim Suncem. Povijest se ponavlja, ali neprestano iznova izbija i ona prava istina o kojoj je Isus govorio – križ. Kada nas Isus poziva, ne mami nas jeftinim obećanjima, već nas poziva da uzmemo križ svojega života. Time nam želi reći neka se ne bojimo križa i žrtve za druge, neka budemo otvoreni za život i obitelj“, poručio je mons. Mrzljak.

Na kraju mise župnik Puškadija zahvalio je dragom Bogu, kao i svima koji su pomogli da slavlje blagdana sv. Jelene bude tako svečano.