Na početku propovijedi podsjetio je na svjedočenje o prvom silasku u Jazovku karlovačkoga speleologa i istraživača Mladena Kuke koji se pred tim strašnim prizorom ljudskih kostiju prvo pomolio. Prva mu je misao obratiti se Bogu; uspostaviti odnos Boga i tih ljudi, kao žrtava totalitarnoga režima koji nije vodio računa ni o čovjeku niti o Bogu. Diljem naše Domovine i šire susrećemo takva mjesta na kojima nam je prva misao molitva Bogu da njihovu patnju i muke koje su podnijeli pridruži svome križu. Kristov križ je poziv ljudima na obraćenje, poziv svakom čovjeku da u križu prepozna put vlastitoga obraćenja i spasenja, istaknuo je biskup Huzjak.

Na Jazovku dolazimo da bismo se ujedinili u molitvi i u euharistiji s tim žrtvama pred Bogom, da bismo postali jedno. U euharistiji se ujedinjuje Crkva zemaljska, putujuća, i ona nebeska, proslavljena; ujedinjuje se u Kristovoj žrtvi, muci i križu i poziva nas da sudjelujući u njoj budemo pripravni mijenjati sebe, pogledati u oči tim žrtvama i u njima prepoznati svoj život i budućnost. Jer, oni su stradali da bismo se mi danas uopće mogli okupiti na Jazovki, ili drugim takvim mjestima diljem Domovine gdje su ljudi stradali, da bismo mogli u miru Gospodinu prikazati žrtvu. Jer, njima je to bilo uskraćeno, bilo im je oduzeto dostojanstvo, i ljudsko i kršćansko. To im dostojanstvo vraćamo prikazujući ih na oltar i moleći za njih Bogu, istaknuo je propovjednik.

Oni koji su izvršavali to zlo i oni koji su odlučivali bili su ispunjeni strahom; opteretirili su svoje živote i savjesti, kao i svojih nasljednika, zlom i strahom. Kada po riječima sv. Ivana Pavla II. nastojimo u molitvi i pouzdanju u Boga očistiti svoju memoriju, i to ne kao nepravedni zaborav bez kršćanskoga i ljudskoga dostojanstva, već je čistimo od mržnje i zla koji mogu zatrovati ljudsku dušu, što nas sprječava ići naprijed. Tim žrtvama treba dati njihovo mjesto u našim srcima i savjestima, u našoj molitvi, i našemu društvu i povijesti našega naroda i Domovine, treba im dati dostojan ukop, istaknuo je biskup, poručujući da zlo ne može nikada donijeti dobro. Zato molimo i za počinitelje da bi se obratili, Krist nas zove da pomognemo ljudima osloboditi se od zla, grijeha, jedino se tako može ići naprijed.

Podjele samo produbljuju jaz, upozorio je biskup i poručio da mi kao kršćani Božjom snagom možemo oprostiti. Primijetio je kako se danas, nažalost, često podgrijavaju te podjele, ideološke razlike. Koliko će više biti nastojanja da društvo učinimo dobrim, plemenitim i pozitivnim, toliko će uspjeha biti, poručio je biskup Huzjak. Zadatak je svih nas da mijenjamo društvo na bolje.

Ako Europa u kojoj živimo ne poštuje istinske vrijednosti na kojima počiva, kršćanske vrijednosti, njena će demokracija voditi u anarhiju koja pak nužno vodi u totalitarni sustav, napomenuo je biskup, dajući primjere – Domovinski rat, rat u Ukrajini – situacije u kojima se ljudima nameće nešto što ne žele, i poručujući da se oružjem se ne može promijeniti svijet.

Žrtve koje danas spominjemo su žrtve za izgrađeno, civilizirano društvo, koje ima svoje vrednote; čovjeka spremnoga se žrtvovati za ideale – osobne, obiteljske, domovinske. Samo molitva i ljubav začeta u Kristu, u Presvetom Trojstvu, put je promjene na bolje. Graditi pravo, istinito društvo znači početi od sebe, poručio je biskup Huzjak.

Došli smo ovdje moliti Gospodina da njihova žrtva ne bude uzaludna, kamen spoticanja, nego da ta žrtva bude kamen u izgradnji hrvatskoga naroda i domovine na putu koji nam je Isus pokazao svojim životom i žrtvom. Zato svi mi, ne samo vlasti i odgovorne institucije, crkvene institucije – nego svi – ako želimo društvo u kojemu ćemo poštivati čovjeka, onda ćemo znati iskazati pijetet onima koji su prije nas stradali, kao ovdje na Jazovki, istaknuo je biskup.

Možda je pravda spora i ponekad se čini nedostižna, ali ono što mi kao kršćani možemo učiniti na tragu je povratka dostojanstva i prava ljudima kojima je to bilo oduzeto. Biskup Huzjak pozvao je stoga na iskrenu i žarku molitvu za one koji su stradali u Jazovki i diljem Domovine, na molitvu Gospodinu da nam pomogne očistiti naša sjećanja i naše savjesti da možemo i oprostiti i graditi bolji svijet.

Molimo da nas ne obuzme osjećaj mržnje, molimo Gospodina da idemo naprijed, da njima dajemo pravo mjesto koje im pripada – bilo u srcima bilo u javnosti, da se zna da gradimo svoju budućnost iskreno i predano. To nam je potrebno da budemo sigurni da imamo uređeno društvo kako nam mladi ne bi odlazili. Budućnost našega naroda ovisi o našem nastojanju da ovaj svijet i svoju domovinu uredimo tako da možemo u njoj živjeti mirno i dostojanstveno, da jedni drugima budemo svjetlo, primjer i putokaz, zaključio je biskup Huzjak.

Pokraj jame Jazovke, kod Sošica na Žumberku, misom zadušnicom, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odaje se počast ubijenim pripadnicima hrvatskih vojnih postrojba koje su partizani bacili u tu jamu nakon bitke kod Krašića 1943., i nakon II. svjetskog rata, u svibnju i lipnju 1945., te ranjenicima, medicinskom osoblju i redovnicama odvedenim iz bolnica 1945. i poubijanim na tom stratištu. “Spomen-pohod Jazovka” tradicionalno se organizira 22. lipnja, na Dan antifašističke borbe. Organizator je udruga Hrvatski obredni zdrug – Jazovka.