Veliki bečki rat, koji je započeo 1683. godine pohodom velikoga vezira Kara Mustafa-paše na Beč, okončan je potpisivanjem mirovnog sporazuma između Svete lige i Turske u Srijemskim Karlovcima, na teritoriju današnje Srijemske biskupije. Nakon 72 dana dugih i teških pregovora mir je konačno potpisan 26. siječnja 1699. godine. Potpisale su ga Austrija, Poljska, Venecija i Rusija – članice Svete lige i Turska uz posredovanje Engleske i Nizozemske. Za potrebe pregovora na brdu iznad Srijemskih Karlovaca sagrađen je drveni objekt. Budući da se pregovarači nisu mogli dogovoriti tko ima čast ulaziti prvi, napravljena su četiri ulaza, kako bi sve strane ulazile istovremeno. Iz istog razloga prvi put je u pregovorima upotrijebljen okrugli stol, kako bi sve pregovaračke strane zauzele ravnopravna mjesta. Takva praksa pregovora za okruglim stolom uvedena je od ovoga događaja u diplomaciju kao princip jednakosti i ravnopravnosti pregovarača.

Značenje Karlovačkog mira bilo je višestruko. Prije svega označen je završetak Velikog bečkog rata, a zaraćene strane zadržale su teritorije koje su u tom trenutku imale u posjedu. On je označio i početak slabljenja Osmanskog Carstva i najavio njegovo povlačenje iz Europe, koje će uslijediti nakon više od jednog stoljeća. Ovaj mir dobiva na značenju i u moderno doba, kada bjesne sukobi na mnogim frontovima te stradavaju nevini. Povijest je preko Karlovačkog mira pokazala da se i u najkompliciranijim situacijama može iznaći rješenje te postići dogovor.

Na mjestu na kojem je potpisan Karlovački mir napravljena je najprije manja drvena kapela u spomen na taj važni događaj, a godine 1817. uzidana je sadašnja kapela posvećena Gospi od Mira u znak zahvalnosti Djevici Mariji što je pomogla kršćanima povoljno okončati rat s Turcima. Kapela je sagrađena u obliku turskog vojnog šatora, s kružnom osnovom. U početku su napravljena četiri ulaza, kao što je imala građevina u kojoj je potpisan mir. No, turski ulaz je zazidan i spram njega se stavljen oltar, kao izraz vjere da se Turci na ove prostore više nikada neće vratiti.

Kapela je u posjedu Srijemske biskupije i koristi se za liturgijska slavlja. U prošlosti je nepravedno zanemarivana, no u posljednje vrijeme želi joj se vratiti značenje koje joj pripada. Osim euharistijskih slavlja u njoj se sve češće organiziraju različite vrste susreta na kojima se, osobito mladima, naglašava njena, ne samo liturgijska, nego i povijesna vrijednost.