39. Teološko-pastoralni tjedan za svećenike

650 SVEĆENIKA IZ HRVATSKE I BIH RASPRAVLJA O PASTORALU BRAKA I OBITELJI

Više od 650 svećenika iz RH i BiH okupilo se od 26. do 28. siječnja na 39. Teološko-pastoralnome tjednu za svećenike u prostorijama Dječačkoga sjemeništa na Šalati u Zagrebu. Tema ovogodišnjega Tjedna bila je “Problematika pastorala braka i obitelji” s geslom blaženoga kardinala Alojzija Stepinca “Temelj na kojem počivaju i narodi i čovječanstvo jest bez sumnje obitelj”.
Pozdravi i nazočni
Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić, veliki kancelar Katoličkoga bogoslovnog fakulteta, priređivača Tjedna, otvarajući Tjedan istaknuo je kako “jake i sretne Hrvatske nema bez jakih, fizički i moralno zdravih i zadovoljnih hrvatskih obitelji. A tih opet neće biti bez čestitih moralno i fizički zdravih pojedinaca, bez zdrave i valjane djece… Kako god se danas viče da nam manjka kruha, vjerujem da Hrvatska može smoći kruha za svoju djecu, samo ako bude u njoj poštenja i straha Božjega”.
Tom prigodom nadbiskup je pozdravio i sve nazočne nadbiskupe, biskupe, svećenike, redovnike i redovnice među kojima su bili i zagrebački umirovljeni nadbiskup kardinal Franjo Kuharić, sarajevski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Giulio Einaudi, predsjednik mešihata islamske zajednice u RH Ševko Omerbašić, predstavnici Evangeličke, Baptističke i Srpske Pravoslavne Crkve, potpredsjednik Vlade i ministar obnove i razvitka dr. Jure Radić te ostali predstavnici iz političkoga i kulturnog života.
Dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. Tomislav Ivančić govorio je o ugroženosti obitelji u današnjemu suvremenom svijetu. Posebno se osvrnuo i na stradanje djece u nedostatku ljubavi unutar obitelji istaknuvši kako je i Crkva u Hrvata pozvana ispitati svoje smjernice u pastoralu obitelji. Kardinal Puljić također se obratio skupu, ukazavši na potrebu očuvanja obitelji bez obzira gdje ona bila, a u tome posebnu ulogu mora imati Crkva. Nadbiskup Einaudi govorio je o opasnostima suvremene obitelji koje joj dolaze od genetičkoga inžinjeringa koji ide za tim da se život stvara na umjetan način. Predsjednik Vijeća za obitelj Hrvatske biskupske konferencije krčki biskup Valter Župan u svome obraćanju nazočnima istaknuo je kako u RH postoji čak 48 udruga i pokreta koji se zalažu za očuvanje života. Obitelj je prvi i najvažniji put, a ona danas trpi od različitih napetosti koje su protkane socijalnim i gospodarskim problemima, rekao je između ostaloga biskup Župan. Rektor zagrebačkog sveučilišta dr. Branko Jeren istaknuo je potrebu odgoja zdrave mladeži koje nema bez moralno zdrave obitelji.
Ministar Radić pozdravio je skup uime predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana te hrvatske Vlade govorivši o vladinim programima za poticanje demografske obnove. Među inima, ministar Radić govorio je o zakonu poreznih olakšica za obitelji s petoro djece koji je stupio na snagu od 1. siječnja 1999. godine. Predsjednik Saveza baptističkih Crkava dr. Branko Lovrec također je pozdravio skup istaknuvši kako bi Hrvatska trebala biti svjetionik u Europi i Svijetu te da ne bi smjela postati postkršćanskom državom. Uime Evanđeoskoga fakulteta iz Osijeka nazočne je pozdravio dr. Damir Špoljarić.
Prije početka radnoga dijela koje animira prof. dr. Tomislav Zdenko Tenšek, dekan Ivančić pročitao je brzojav koji je nadbiskup Bozanić uputio papi Ivanu Pavlu II. uime sudionika skupa. Otvaranje Tjedna vodio je prof. dr. Josip Baloban.
Predavanje “Beatifikacija kardinala Alojzija Stepinca: događaj, poruka i poticaj za sadašnje i buduće naraštaje”, održao je dr. Juraj Batelja, rektor Dječačkoga sjemeništa i postulator kauze za proglašenjem svetim blaženoga kardinala Alojzija Stepinca. “U progonu Katoličke Crkve, prikrivenom i otvorenom, kojim su neprijatelji Božji navijestili i provodili borbu protiv religije kao ‘opijum naroda’, a u vidu stvaranja ‘svijeta bez Boga’, on je bio spreman ‘i posljednju kap krvi ako ustreba žrtvovati za pobjedu kršćanske misli u hrvatskome narodu, koji je već počeo izdisati pod uplivom materijalizma’- I podnio ju je, podnijevši u svome tijelu i duhu okrutnosti komunističkoga sustava”, istaknuo je u svome predavanju dr. Batelja.
Dr. Nikola Dogan govorio je o “Pastoralnim porukama i poticajima pape Ivana Pavla II. prigodom drugog pohoda Hrvatskoj – 1998. godine”. “Za život građana u Hrvatskoj potrebno je promicati, na trajnim vrijednostima i istinskome humanizmu, pomirenje i demokratizaciju društva. Neka ova zemlja i susjedna područja postanu prebivalište mira”, istaknuo je u svome predavanju dr. Dogan citirajući Papine riječi koje je izrekao u tijeku svoga drugog posjeta našoj zemlji. “Crkvu u Hrvatskoj Papa potiče na zajedništvo, prije svega na zajedništvo s biskupom kao glavom mjesne Crkve. Nema crkvenoga zajedništva bez zajedništva s biskupom. U novome tisućljeću valja razvijati dijalog u Crkvi i u društvu; dijalog s kulturom, sa znanošću i znanstvenicima; poticati ekumenski dijalog s drugim kršćanskim Crkvama kao i međuvjerski dijalog s različitim religijama”, istaknuo je dr. Dogan.
Je li Crkva razočarala narod?
Prijepodnevni dio programa završio je misnom slavljem koje je predvodio nadbiskup Bozanić. “Da li neki i na poslanje Crkve u našem društvu gledaju očima učenika na putu u Emaus? Takvi će reći: mi smo se nadali da će Crkva riješiti sve probleme našeg društva i države, našeg gospodarstva i politike, nezaposlenosti i novih radnih mjesta, osobito da će riješiti sve probleme na socijalnom području. A mi odgovaramo: iako se Crkva zalaže i želi zalagati za siromašne i obespravljene, socijalna su pitanja ona koja su joj na osobiti način bliza, a Caritas je sastavni i nezaobilazni dio njezina poslanja, ipak Crkva nije socijalna ustanova. Njezino je poslanje drugačije naravi. Ona je nositeljica nade Kristovog Uskrsnuća. Ona je službenica novoga života koji nam dariva Duh Krista Uskrsloga. Ona naviješta Evanđelje da bi se ljudima mogle otvoriti oči kako bi prepoznali Isusa u lomljenju kruha. Ona okuplja novu zajednicu ljubavi i nade”, istaknuo je u svojoj propovijedi nadbiskup Bozanić. Osvrćući se na pripreme za Veliki jubilej 2000. godine nadbiskup Bozanić je istaknuo kako je “potreban svjež i jasan navještaj temeljnog sadržaja naše vjere. Potrebno je da Crkva i u našem društvu ponovno objasni što je Crkva, koje je njezino poslanje. Potrebno je da otkrivamo teološku krepost nade, da ne bismo bili ljudi prošlosti, nego budućnosti. Taj temeljni stav nade usmjeruje nas osobito na konačni cilj, na vječni život”.
U poslijepodnevnom dijelu programa predavanja su održali dr. Nikola Hohnjec “Današnja iskušenja novozavjetne vizije braka i obitelji”, dr. Karlo Koračević “Novije promjene u življenju i shvaćanju braka i obitelji” te dr. Stjepan Kušar “Diktat faktičkoga i ustuk normativnog”.
Dr. Hohnjec u svome je izlaganju istaknuo kako se u novozavjetnim vizijama braka brak definira kao nerazdvojivo zajedništvo i fundamentalno jedinstvo, jer je čovječanstvo sjedinjeno u mužu i ženi. Potkrijepio je to primjerima iz Evanđelja po Marku, Mateju i Luki, te se osvrnuo i na Pavlove poslanice te je dodao kako se u tim novozavjetnim napisima raspravlja i o problemu preljuba i rastava. Osvrnuo se i na Kristovu ljubav prema djeci i njegovu okruženost obiteljskim ljudima, što također dokazuje kakav je Kristov odnos prema obitelji, jer se Kristova ljubav prema djeci prenosi na roditelje, rodbinu, prijatelje. Kristov odnos prema obitelji dokazuju i njegova brojna čuda. Na kraju izlaganja istaknuo je veliku važnost priprave za brak putem tečajeva, obiteljskih zajednica, udruga te molitvenih skupina.
Između zakona i prakse
Govoreći o promjenama unazad 30 godina koje su utjecale na življenje i shvaćanje braka i obitelji, dr. Koračević je istaknuo kako je do njih došlo uslijed modernizacije društva, te sve više postoje zajednice, odnosno brakovi, bez vjenčanog lista, broj rastava se povećava, kao i broj zajednica bez djece. Sva tradicionalna shvaćanja bračne zajednice jednostavno se gube, jer je brak, prema sve više uvriježenom mišljenju, institucija u kojoj se gubi sloboda i osobni identitet. Kako je istaknuo, stječe se dojam da su jedino homoseksualci oni koji teže bračnoj zajednici. Kao uzroke nepovjerenja prema bračnim zajednicama i samim time prema zasnivanju obitelji naveo je proces modernizacije društva, promjenu uloge i samostalnost žene u društvu, liberalizacija i duhovno ozračje. Na kraju se, kao i dr. Hohnjec, osvrnuo na pastoralno djelovanje u skladu s takvim shvaćanjima i življenju braka i obitelji.
Na početku svog izlaganja dr. Kušar se osvrnuo na istraživanje iz 1997. godine “Kako živimo i vjerujemo” koje je pokazalo kako su neke ustaljene kršćanske norme, koje se odnose na predbračni život i seksualni odnos, uslijed promjena shvaćanja u društvu izgubile svoje vrijednosti. Istaknuo je kako je došlo do sekularizacije društva, pluralizma i individualizma koje onemogućuju kršćansko shvaćanje braka. Dodao je kako nisu nestali kršćanski ideali i norme, ali postoji neki ustuk prema tim normama. Zaključio je kako je ustuk normativnog – ženidba je jedna i nerazrješiva, a da je diktat faktičnog – budimo kao i svi ostali.
Ipak najviše bračna djeca
“Teme o braku obitelji nametnule su se današnjoj Crkvi kao gorući moralni i pastoralni problemi. Relativnu šutnju o njihovu rješavanju prekinuo je II. vatikanski sabor te tako utjecao i na nastanak brojnih dokumenata do danas. Njihova je novina i u tome što se ne bave samo unutarnjim pitanjima braka i obitelji, nego se brojne stranice tih dokumenata odnose i na vanjske okolnosti i iskušenja koja stoje pred tim dvjema ‘ustanovama'”, istaknuo je, među ostalim, dr. Tomislav Jozić u svom predavanju “Moralna bračna problematika pred izazovima današnjeg vremena” održanog u prijepodnevnim satima drugog dana Tjedna. Prvo predavanje “Društveni utjecaji na kršćanski brak i obitelj” održao je ddr. Marijan Valković. On je u svom predavanju govorio o društvenom kontekstu braka u tijeku povijesti, a posebice u suvremenom društvu.
“Brak i obitelj u demografskom kontekstu” naslov je predavanja dr. Anđelka Akrapa. “Činjenica da se danas još uvijek u Hrvatskoj rađa u braku više od 90% djece pokazuje da je ona, bez obzira na sve promjene koje su se zbile u toj ustanovi, stožer demografske budućnosti”, istaknuo je dr. Akrap. Demografske promjene se izražavaju “u zamjetno sve manjem broju sklopljenih brakova, postupnom, ali blagom relativnom povećanju broja rastava i sve manjoj sklonosti rađanju”, istaknuo je dr. Akrap. “Za sadašnje nepovoljne demografske procese, opravdano, krivci se nalaze u nekadašnjim nositeljima političke i gospodarske moći, ali prečesto današnji nositelji te moći ne misle da će i njih budući naraštaji okrivljavati za ono što nisu učinili danas, a demografsko stanje bit će neusporedivo lošije”, rekao je dr. Akrap.
Nisu li umirovljenici sami sebi krivi?
“S punim se opravdanjem može, općenito, postaviti pitanje odgovornosti naraštaja koji sad ulaze u umirovljeničku dob za sadašnji i budući sve nepovoljniji odnos između broja onih koji se sada nalaze u radnoj dobi i broja umirovljenika koji će na temelju generacijske solidarnosti temeljiti svoju životnu egzistenciju. Generacijska solidarnost za funkcioniranje mirovinskih fondova zaista je stvar prošlosti, jer je generacija koja ulazi u umirovljeničku dob stvorila tako malobrojnu mladost da se zaista treba bojati budućeg odnosa između rano aktivnog i umirovljeničkog stanovništva”, istaknuo je dr. Akrap.
Dr. Tomislav Jozić u svom je predavanju govorio o unutarnjim pitanjima braka koja se tiču bračnog morala u službi života te pitanja rastavljenih. Govorio je također i o vanjskim obiteljskim izazovima koji su u nas u posljednje vrijeme naročito pojačani političkim interesima zbog prividne koristi od raseljavanja. Iznio je podatke da je u Bosni i Hercegovini od početka rata do danas raseljeno 1.440.000 osoba odnosno 400.000 obitelji. Posebno je teško stanje u vrhbosanskoj nadbiskupiji gdje je od 626.000 Hrvata raseljeno 471.000 te banjolučkoj biskupiji gdje je također raseljeno 2/3 hrvatskog pučanstva. Nužno je prepoznati politiku koja je dijelom tome pridonijela, rekao dr. Jozić, istaknuvši u tome kontekstu koridor u Bosanskoj posavini koji je ostavljen u srpskim rukama te tzv. plan humanog preseljenja. Crkva u tome ima veliku odgovornost i čini koliko je u njezinoj moći pomažući, primjerice, raseljene obitelji. Crkva upućuje apel da je raseljavanje bilo organizirano te za to optužuje i humanitarne organizacije koje su pomagale obiteljima prebacivanje u prekooceanske zemlje. Da bi se iznašla rješenja tih problema nužno je prije svega poznavati prilike te na prvo mjesto staviti socijalna pitanja. Nakon kraće rasprave uslijedilo je misno slavlje kojim je presjedao generalni tajnik HBK požeški biskup Antun Škvorčević.
“Brak i obitelj u zakonodavstvu Hrvatske i Europske unije” i “Raskorak između crkvenog zakonodavstva i današnjeg shvaćanja braka i obitelji” bila su prva dva predavanja poslijepodnevnog rada Tjedna. U svom predavanju o uređivanju obiteljskih odnosa u zakonodavstvu Hrvatske i Europske unije dr. Nenad Hlača je istaknuo da ugovori na kojima se temelji Europska unija ne sadrže odrednice kojim se promiču i štite prava čovjeka. Ukazao je na odredbe kojima se Konvencijom za zaštitu prava čovjeka i temeljnih sloboda uređuju brak i obiteljski odnosi. Dr. Hlača je zaključio da su države pristupnice gotovo apsolutno suverene u pravnom pristupu toj problematici, budući da se državama strankama pri uređenju obiteljskih odnosa priznaju široka ovlaštenja.
Vjeruju li vjernici da je brak nerazrješiv?
Dr. Josip Delić je na početku svoga izlaganja govorio o crkvenom zakonodavstvu glede ustanove ženidbe i braka, istaknuvši da se u novom Zakoniku kanonskog prava obitelj ne spominje. Drugi dio predavanja bio je posvećen pitanju: Kako katolici danas, prema istraživanjima, gledaju na ženidbu i obitelj? Dr. Delić je istaknuo da se bitni raskorak između odredaba Crkve u njenom zakonodavstvu i prakse na području braka i obitelji odnosi na nerazrješivost sakramentalno izvršene ženidbe. U nastavku je predstavio rezultate istraživanja javnog mišljenja provedenih u Splitu i cijeloj Hrvatskoj. Rezultati pokazuju da je u Splitu od 1968-1995 15% brakova završilo rastavom. Predstavio je i istraživanje o tome što katolici misle o rastavi ističući da, prema tome istraživanju, 44% vjernika drže brak nerazrješivim, 30% smatraju da se može razvesti u iznimnim slučajevima, dok 13% to ostavlja na volju bračnih drugova. Moguća rješenja tako teškog stanja leže u pravnoj i pastoralnoj pomoći. Pravna bi se sastojala od priprave za brak koja bi započinjala već u najranijoj dobi. Dr. Delić je također podsjetio da postoji mogućnost sklapanja braka između katolika i nekrštene osobe uz Papin oprost. Podsjetio je također na Pavlovsku povlasticu. Pastoralna pomoć bi se sastojala od priprave u obitelji (primjer roditelja), stvaranja organizacija za mladež, savjetovališta, pružanja i organiziranja pomoći, te uvođenja roditelja u bračne tečajeve.
Nakon kraće stanke uslijedilo je predavanje mr. Jure Bosančića “(Ne)uspjesi kršćanskog odgoja u obitelji”. U središtu pozornosti izlaganja bio je kršćanski odgoj u suvremenim kršćanskim obiteljima te njegovi rezultati. Neizravno je riječ i o rezultatima pastoralne skrbi svećenika za roditelje, te najvažnije vjerničke skupine. Ističući kako su roditelji prvi odgajatelji u ljudstvu i vjeri mr. Bosančić je rekao da su prijašnji naraštaji roditelja imali veliku pomoć u zdravom vjerničkom okruženju, čime im je uvelike bio olakšan odgoj djece i mladih. Sadašnji naraštaji roditelja ostali su bez te velike i uspješne potpore. Izvanobiteljski čimbenici odgoja su neobično jaki i utjecajni. Među najutjecajnijim su sekularizacija društva i vjerski indiferentizam. Čak i manji broj roditelja koji svojim primjerom zrele vjere pružaju solidni oslonac svojoj djeci i mladeži u odgoju u vjeri nisu uvijek uspješni. Njihova roditeljska ljubav i sam dobar primjer očito nisu dostatni. Potrebno im je i poznavanje i prakticiranje osnovnih odgojnih procesa od malih nogu njihove djece do njihova osamostaljenja. Škola već odavno ustraje na svestranoj suradnji s roditeljima zbog boljeg uspjeha u obrazovanju njihove djece. Bit će potrebna još veća suradnja njih i delegiranih odgojitelja u vjeri kako bi djeca i mladi uspješnije “rasli u milosti i mudrosti kod Boga i ljudi”. Osim toga, roditeljima bi se trebala ponuditi dobra odgojna literatura, organizirati njihove susrete gdje će se razgovarati o odgoju.
Posljednje predavanje drugoga dana tjedna “Pastoralno djelovanje u neredovitim situacijama prema ‘Familiaris consortio'” održao je dr. Stipe Nimac. On se u svom izlaganju osvrnuo na moguće poticaje, stavove, pastoralne ciljeve, načine i uopće perspektive pastoralnog djelovanja u nekim prilikama koje se smatraju neredovitim. To su: brak na probu, stvarno slobodne veze, katolici vezani jedino građanskom ženidbom, rastavljene i razvedene osobe koje se nisu ponovno vjenčale te razvedeni i ponovno oženjeni. Upravo toj posljednjoj kategoriji dr. Nimac je posvetio najveću pozornost, ističući kako se je u odnosu prema njima ipak došlo do nekih promjena. Dok su se nekada smatrali javnim grešnicima, te im je čak uskraćivan i crkveni sprovod, blagoslov kuća i dr. danas, prema “Familiaris consortio” oni se pozivaju na djelatno sudjelovanje u životu župe, premda im i dalje nije dopušten pristup sakramentima.
Teškoće u predženidbenom pastoralu
Posljednjeg dana skupa, u četvrtak 28. siječnja prvo je predavanje održao dr. Pero Aračić. Govorio je o “Teškoćama u predženidbenom pastoralu”, istaknuvši na početku kako “zapažanja u pastoralnom djelovanju, statistike i istraživanja govore da se događa ozbiljna promjena u shvaćanju i življenju braka i obitelji i onome što su njihove sastojnice”. Statistički podaci, istaknuo je predavač, govore o povećanju ukupnog broja ženidbi u proteklih nekoliko godina. Tako je, primjerice, 1991. godine u Hrvatskoj sklopljeno 21.583 brakova, dok je 1997. taj broj dostigao 24.517. Prosječno se u našoj zemlji rastavi svaki 5 ili 6 brak, no ohrabruju pozitivna očekivanja mladih od braka koja su, sudeći prema istraživanjima, uz našoj zemlji sve očitija. Temeljna je poteškoća predbračnog pastorala u neizgrađenim stavovima obzirom na zahtjevnost kršćanske ženidbe, koji svoje korijene vuku od formacije u doba djetinjstva, a posebno kroz mladenačko odrastanje, gdje je sustavni crkveni utjecaj na mlade gotovo simboličan. No, istaknuo je predavač, u crkvenom djelovanju postoje i određena preduvjerenja, predrasude, o nemogućnostima, nemoći, bilo pastorala mladih bilo pastorala ženidbe uopće. Govoreći o važnosti predženidbenog pastorala, predavač je istaknuo kako taj pastoral treba uklopiti u ukupni odgoj, od ranog djetinjstva i mladenaštva, kao daljnje priprave, pa preko duže i sustavnije priprave zaručnika, kao bliže priprave, pa sve do same neposredne priprave za vjenčanje.
Potom je svoja iskustva iz bračnoga i obiteljskog života okupljenim sudionicima prenio dipl. inž. Kajetan Knešaurek, katolički laik, suprug i otac. Najveći dio njegova izlaganja odnosio se na njegovo osobno iskustvo u kršćanskom odgoju djece u kome je, prema njegovim riječima, najvažniji bio “razgovor, razgovor, razgovor…”, te osobno svjedočenje onih vrijednosti koje se na djecu želi prenijeti. Inž. Knešaurek je govorio i o svojim pozitivnim iskustvima iz kućnog druženja svećenika s njegovom djecom, što je bitno pridonijelo izgradnji pozitivnoga stava prema svećenicima i Crkvi u uopće. Upravo je “Mjesto i uloga svećenika u pastoralu braka i obitelji” bila je tema zadnjega predavanja prijepodnevnog dijela rada, a i ovogodišnjega Tjedna uopće, a održao ga je dr. Zvonko Pažin. On je istaknuo kako je uloga svećenika, kao prezbitera, koordinirati cjelokupnim životom kršćanske zajednice u kojoj je postavljen pastirom. Sve je donedavna, stjecajem povijesnih okolnosti, svećenik uživao veliki autoritet u očima naroda, a u mnogim je krajevima smatran najobrazovanijim i najmjerodavnijim za sva pitanja, te je kao takav bio jedini nositelj ukupnoga pastoralnog rad. Danas, pak, više ističemo ulogu i suodgovornost laika u pastoralu obitelji, pa je potrebno premisliti ulogu svećenika u tom pastoralu u novim okolnostima. Zaključio je kako je svećenikova uloga u pastoralu braka i obitelji dvostruka: ona koja se odnosi na svećenikovo zajedničko djelovanje s laicima, te ona koja je “tipično” svećenička. U prvu grupu predavač je ubrojio svećenikovo sudjelovanje u pripremi i provedbi tečajeva priprave za brak te različitih savjetovališta, obiteljskih susreta s različitim sadržajima, te njihovom uključivanju u liturgiju. “Tipično svećenički” udio u obiteljskom pastoralu, istaknuo je dr. Pažin, jest njegovo duhovno vodstvo, ispovjedničku službu te njegovu podršku i pomoć onima koji su u posebnim prilikama.
Nakon predavanja uslijedila je rasprava na kojoj su dotaknuta pitanja uloge redovnica u obiteljskom i bračnom pastoralu, potrebi izdavanja “Direktorija za pastoral braka i obitelji”, čija je izrada zastala, te razlike između termina “brak” i “obitelj”. Nakon rasprave sudionici su slavili misu, koju je predvodio porečko-pulski biskup Ivan Milovan zajedno sa zagrebačkim nadbiskupom Josipom Bozanićem.

7