4. Pepelnica umjetnika

Zagreb, (IKA) – U Kažotićevoj dvorani dominikanskog samostana u Zagrebu, na Pepelnicu u srijedu 25. veljače održana je 4. Pepelnica umjetnika na kojoj se govorilo o glazbi i teologiji, crkvenoj i profanoj glazbi. Četvrta Pepelnica umjetnika započela je euharistijskim slavljem u crkvi Kraljice sv. Krunice koju je predvodio fr. Frano Prcela zajedno s dominikanskim provincijalom Ikom Mateljanom, fr. Antom Bobašem i ostalim svećenicima. U prigodnoj homiliji fr. Frano protumačio je značenje Pepelnice i korizme, pozvavši sve vjernike na odricanje, činjenje dobrih djela i pomaganje bližnjima.
Nakon euharistijskog slavlja uslijedila je rasprava u Kažotićevoj dvorani dominikanskog samostana u kojoj su sudjelovali Jasenko Houra iz Prljavog kazališta, prof. Frano Parać s Muzičke akademije, autor knjige “Druga strana rock n rolla” Branko Miloš i mr. mo. Miroslav Martinjak s Instituta za crkvenu glazbu KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, moderatori su bili Vesna Kusin i fr. Frano Prcela.
U raspravi je istaknuto kako svaki čovjek živi od glazbe koja, u liturgijskom smislu, nije samo privjesak već sastavnica svakoga liturgijskog slavlja. Glazba na svoj način daje pečat životnom osjećaju i postaje religija moderne i postmoderne. Istaknuto je kao je Crkva često zbunjena s činjenicom sveprisutne glazbe. Unatoč malobrojnim iskustvima za glazbu u liturgijskom životu, govornici su istaknuli kako jedino suvremeni glazbeni život uspijeva proći crkvena vrata te postati dijelom sastavnica same liturgije. Izraženo je kako moderni glazbeni izričaji nisu od strane Crkve aktivno zapaženi i liturgijski artikulirani. Istaknuto je kako ozbiljna glazba još uvijek traži svoju umjetničku avangardu, a da se moderni glazbeni liturgijski izričaj zadržao na šezdesetim i sedamdesetim godinama popa i roka. Ponekad dolazi do glazbene getoizacije bogoslužja, a zanimljivo je da su se neki moderni crkveni pokreti poput karizmatika okrenuli modernoj crkvenoj glazbi. U razgovoru je istaknuto kako je uho, tj. sluh, najizraženiji čovjekov osjetilni organ putem kojeg glazba može liječiti strahove, umanjivati bolove i stresove, ali može poticati i na agresivnost. Glazba je uvijek polarizirajuća i uvijek emocionalno nadražujuća. Ponekad glazba za mnoge, svjesno ili nesvjesno, postaje religija. Glazba postaje instrument s kojim se može doći do većih transcendentalnih iskustava. Glazba se može usko povezati s duhovnom spoznajom, a slušanje glazbe nije samo stvar uha, nego i čitavoga živčanog sustava svakog čovjeka, rečeno je na Pepelnici umjetnika.