Misno slavlje predvodio je karmelićanin s Krka o. Dominik Magdalenić, uz asistenciju Tomislava Skendera, koji je pročitao Molitvu vjernika, dok je prvo čitanje pročitala Dora Skender. Čuvarice svetišta predvodile su pjevanje uz orguljsku pratnju s. M. Bonite Kovačić, OCD.

„Na današnji dan prije 400 godina, 1622., Terezija Avilska proglašena je svetom. Šesnaesto stoljeće je poznato kao zlatno doba Španjolske jer je procvat kulture, znanosti i duhovnosti dosegao svoj vrhunac. Sv. Terezija Avilska je prva žena u povijesti koja je proglašena naučiteljicom Crkve. Proglasio ju je papa Pavao VI. 1970. godine. Zanimljivo je to da je doktorom Crkve proglašena žena koja nije ni jedan dan išla u školu. Otkud joj to znanje?

Kada Crkva proglašava nekoga naučiteljem Crkve, želi reći da je taj nauk važan za cijelu Crkvu. Odgovor na to pitanje daje nam odlomak iz prvog čitanja: ‘Zato se pomolih i razbor dobih, zavapih i primih duh mudrosti. ‘(Mudr 7,7). Ona nije pisala ono što je naučila, već što je iskusila. Terezija govori o iskustvu Boga, a ne o znanju. To iskustvo, njezin sakramentalni život i djela koja je čitala doveli su do toga da ima mudrost i znanje koje je bilo potrebno da bude proglašena naučiteljicom Crkve,“ rekao je o. Dominik na početku homilije.

U nastavku propovjednik je naglasio da je molitva za sve ljude, ne samo za karmelićanke i karmelićane, te je spomenuo četiri elementa koja su potrebna za molitvu: a) Svijest da je molitva susret sa živim Bogom. Molitva nije vrijeme koje mi darujemo Bogu, očekujući uzvrat za tu molitvu, nego treba biti svjestan da je u molitvi Bog zbilja prisutan u nama. b) dopustiti da nas Bog gleda onakve kakvi jesmo, bez uljepšavanja, bez sakrivanja svojih loših strana jer nas Bog neće nikada prezreti, ni odbaciti. c) povući se u tišinu i dopustiti Bogu da nam govori da nam molitva ne bude monolog. d) nakon molitve stvoriti malu odluku da budemo bolji i da nam susret s Bogom promjeni srce, o čemu nas uči i sv. Terezija.

Jednako tako, u svojim djelima ona progovara o problemima u molitvi s kojima se svi ljudi muče, a jedan od njih je i rastresenost. Zbog rastresenosti čovjek ne smije odustati od molitve, jer je kod molitve bitna nakana i srce. U molitvi treba biti uporan i ustrajan i treba uskladiti svoj život s molitvom. Ne smijemo biti dvolični – ne možemo se na jedan način ponašati u obitelji, na drugi na poslu, na treći kad smo s prijateljima, a na četvrti kada smo u Crkvi. Potrebno je biti autentičan kod molitve, uskladiti svoju volju s voljom Božjom, jer nas takva molitva mijenja i suobličuje nas Kristu Gospodinu, istaknuo je o. Dominik.

Na kraju homilije rekao je: „Danas se spominjemo 400. obljetnice proglašenja svetom Terezije Avilske. Neka nam ona bude poticaj da krenemo putem kojim je ona krenula i da svoju molitvu nastojimo uskladiti sa njezinom molitvom jer je to siguran put koji će nas voditi k Bogu.“

Za veliki jubilej sestre su se pripremale zajedničkim duhovnim vježbama koje je također predvodio o. Dominik Magdalenić, a započele su u nedjelju 6. ožujka zazivom Duha Svetoga. Tema duhovnih vježbi bila je „Zamak duše“ sv. Terezije Avilske, njezino najzrelije i najsavršenije spisateljsko djelo koje je nastalo 1577. godine, pet godina prije njezine smrti.

U „Zamku duše“ sv. Terezija opisuje put duše kroz sedam odaja, načina na koje se ljubi Bog, do sjedinjenja s njime u mističnom duhovnom vjenčanju koje je Terezija živjela i ostavila u baštinu svojim duhovnim sinovima i kćerima.