Sve je započelo na blagdan sv. Lucije 1970. kada je prvi riječko-senjski nadbiskup mons. dr. Viktor Burić (1969.-1974.) službeno osnovao nadbiskupijski Caritas sa sjedištem u Dominikanskom samostanu u središtu Rijeke i za prvog ravnatelja postavio o. Anđelka Fazinića OP.

Zlatni jubilej riječkog Caritasa ove godine nije mogao biti proslavljen kako je željeno, okupljanjem brojnih volontera i dobrotvora, svečanom akademijom kojom bi se prisjetio svih koji su u tih 50 godina dio svog života ugradili u karitativno djelovanje mjesne Crkve i pomagali potrebitima. Okupljanja i susreti nisu dopušteni zbog pandemije covid-19, stoga je Caritas Riječke nadbiskupije 50. obljetnicu odlučio proslaviti koristeći medije komunikacije, objavljujući posebne priloge u tisku, na radiju i televiziji te Internet stranicama i komunikacijskim platformama. Kruna tih priloga je video uradak u kojemu sadašnji voditelji karitativnih ustanova Riječke nadbiskupije govore o karitativnim aktivnostima danas, ali i podsjećaju na svoje početke i tradiciju karitativnog djelovanja. Video je objavljen na YouTube kanalu Riječke nadbiskupije, režirao ga je i montirao o. Ivan Dominik Iličić, a može ga se pogledati i putem web stranica Riječke nadbiskupije i riječkog Caritasa.

„Od skromnih početaka u Dominikanskom samostanu do 5 specijaliziranih karitativnih ustanova i 3000 korisnika godišnje. Ova zlatna obljetnica karitativnog djelovanja poticaj je, kao i ovo vrijeme pandemije, da iznova osjetimo da trebamo jedni druge i da imamo zajedničku odgovornost za druge i svijet. Ne dopustimo da nas zahvati, kako kaže papa Franjo, ‘globalizacija ravnodušnosti’ u kojoj postajemo, a da toga nismo ni svjesni, neosjetljivi na bolni vapaj siromašnih, ne plačemo više zbog boli i patnje koja je snašla druge i čak ne osjećamo ni potrebu da im pomognemo, kao da je netko drugi pozvan sve to činiti jer je to nešto što se nas ne dotiče. ‘Caritas počinje s tobom’, geslo je Caritasa Riječke nadbiskupije kojim želi potaknuti sve ljude dobre volje da pomognu Caritasu kako bi Caritas mogao pomagati onima koji su u potrebi. Pomozimo zajedno jer – Caritas počinje s tobom!“, rekla je ovom prigodom ravnateljica nadbiskupijskog Caritasa s. Marija Faustina Kovačević. U videu se prisjetila početaka i najznačajnijih razdoblja u pedesetgodišnjoj povijesti.

Nakon smrti prvog ravnatelja o. Anđelka (1983.) nadbiskup mons. Josip Pavlišić (1974.-1990.) preselio je 1985. godine sjedište Caritasa u tek izgrađeni samostan Sestara milosrdnica u Kresnikovoj ulici, koje su od samih početaka bile i ostale uključene u rad Caritasa. Nadbiskup Pavlišić krajem osamdesetih godina naslutio je val demokratskih promjena koje će zahvatiti cijelu istočnu Europu pa tako i Hrvatsku, odnosno bivšu Jugoslaviju. Odlučio je stoga Caritasu dati još više prostora te je sjedište Caritasa 1989. godine preselio iz samostana Sestara milosrdnica u bivšu zgradu Bogoslovnog sjemeništa u Tizianovoj ulici.

Novi nadbiskup mons. dr. Anton Tamarut (1990.-2000.) ojačao je pravne temelje nadbiskupijskog Caritasa potpisavši 1990. godine njegov Statut. Nedugo zatim počeli su i oružani sukobi na teritoriju Hrvatske. Bilo je to vrijeme velikih izazova za nadbiskupijski Caritas, jer se u Rijeku slijevao veliki broj prognanika i izbjeglica kojima je bila potrebna duhovna, psihološka i materijalna pomoć. Caritas se na taj način aktivno uključio u pomaganje prognanika i izbjeglica, a time i u blisku suradnju s civilnim ustanovama. Nadbiskup Tamarut i Riječko-senjska nadbiskupija bili su u teškoj situaciji u vrijeme Domovinskog rata. Pola njegove nadbiskupije, tj. Kordun, Lika, ogulinski kraj, bilo je zahvaćeno ratnim sukobima, a Primorje je preplavio val izbjeglica i prognanika. Ratno stanje i posljedice rata potaknuli su i mnoge donatore iz susjednih zemalja na veliku solidarnost te su oni dopremali velike količine humanitarne pomoći za prognane i izbjegle, a Caritas je u svemu tome bio posrednik.

Tih ratnih godina u okviru Caritasa i karitativnog djelovanja počele su se osnivati i druge karitativne ustanove koje su bile specijalizirane za određenu vrstu pomoći. Tijekom 1992. godine u Rijeci je osnovano Savjetovalište za duhovnu pomoć ljudima pogođenima ratnim strahotama. U Kostreni je 1993. godine otvorena donatorska ljekarna. Uz pomoć Caritasa Austrije, posebno Klagenfurta, 26. srpnja 1993. u okviru programa „Žena u nevolji“ za žrtve ratnih stradanja otvoren je Dom „Sv. Ana“ koji danas skrbi za majke i djecu žrtve obiteljskog nasilja. „Caritas Piacenza“, „Caritas Italiana“, „Caritas Klagenfurt“ te skupina vjernika iz Njemačke omogućili su i otvaranja Doma za stare i nemoćne „Biskup Srećko Badurina“ u Ogulinu. U to vrijeme Caritas su vodili vlč. Marijan Žagar, a nakon njega mons. Juraj Petrović. Obojica su znali odgovoriti zahtjevima vremena. Nakon njih, u posljednjih 25 godina izmijenilo se više ravnatelja. Najduže je u toj ulozi bio mons. Nikola Uravić, 11 godina u dva mandata.

Nakon rata prestala je dolaziti pomoć iz drugih europskih zemalja, što je utjecalo na daljnje djelovanje Caritasa. Zbog toga je Caritas u Rijeci za pomoć u svom djelovanju morao pronaći druge partnere koje je našao u ustanovama civilnog društva. To je također vrijeme kada je Riječko-senjska nadbiskupija podijeljena na Gospićko-senjsku biskupiju i Riječku nadbiskupiju kojoj je za prvoga nadbiskupa metropolitu imenovan 17. studenoga 2000. mons. dr. Ivan Devčić. Tijekom njegove dvadesetogodišnje uprave Nadbiskupijom karitativna djelatnost se veoma razgranala, a istovremeno je uspostavljena i uspješna suradnja Crkve i lokalne zajednice.

U vrijeme njegove uprave Nadbiskupijom izgrađena je centralna zgrada Caritasa s prikladnim prostorima za skladište, urede i dvoranom za susrete. Nova zgrada Caritasa otvorena je 2006. godine i od tada se iz nje vodi sva karitativna nadbiskupijska djelatnost. S vremenom su se razvile i druge specijalizirane karitativne ustanove koje do danas djeluju na području Riječke nadbiskupije: Kuća utočišta sv. Vinka Paulskog kod Sestara milosrdnica, Prihvatilište za beskućnike „Ruže sv. Franje“, Socijalna samoposluga „Kruh sv. Elizabete“. Svakoj od tih ustanova Riječka nadbiskupija je pomogla pri osnivanju i daljnjem radu.

Godine 2013. otvoren je riječki Hospicij Marija Krucifiksa Kozulić, ustanova za palijativnu skrb, koja je od samih svojih početaka pokrenula „lavinu solidarnosti“, jer je ujedinila u brizi za najpotrebitije brojne subjekte, počevši od Ministarstva zdravstva RH, Grada i Županije, Kliničkog bolničkog centra do raznih tvrtki i pojedinaca koji ovu ustanovu na različite načine pomažu.

Kroz sve ove karitativne i socijalne ustanove Riječka nadbiskupija je tijekom 50 godina nastojala biti što pouzdanijim suputnikom svima potrebitima, bilo da su bili siromasi, beskućnici, prognanici, žrtve obiteljskog nasilja ili osobe s različitim duhovnim poteškoćama.