P. Tonči Trstenjak rođen je 1. ožujka 1944. u Kotoribi, a član je Družbe Isusove od 1961. Zaređen je 1973. u sadašnjoj varaždinskoj katedrali, koja je nekoć bila crkva varaždinskih kanonika te nekadašnja isusovačka crkva. Kako je rekao p. Trstenjak u razgovoru za HKM, njegova je želja bila zarediti se u toj crkvi. „Mladu misu imao sam u Kotoribi 14. siječnja. Bio je veliki snijeg i velika zima. Zato smo u planiranje proslave 50. godišnjice, dogovorili sa župom Kotoriba slavlje u svibnju”.

Stoga je njegove zlatna misa proslavljena 7. svibnja, za što p. Trstenjak kaže da je još uvijek pod dojmom. „To je bilo tako veličanstveno, uz 20 svećenika prisutnih u koncelebraciji. Čitava župa je sudjelovala. Moram reći, nisam to očekivao”.

Početci Religijskog programa

Osvrćući se za HKM na vrijeme pokretanja Religijskog programa Hrvatske televizije, p. Trstenjak je kazao: „Kada je počelo urušenje Jugoslavije, shvatio sam da treba ići u ondašnji najjači medij”. Kako je rekao – HRT je tada bio jedini medij „koji je ulazio u svaku kuću” te je kroz nju htio učiniti da Crkva bude prisutna u javnosti i kako bi se riječ Božja propovijedala kroz nju. 

„Dakako, mnogi u Crkvi su smatrali da je prerano u to ući, da nemamo snage. Ja sam imao iskustvo Radio Vatikana i studirao sam medije u Rimu. Radio sam čak u Cinecitta – na eksperimentima smo bili”. P. Trstenjak se javio nadbiskupu Kuhariću, koji mu je poručio da ode u HRT reći da žele svoj program te su uslijedili pregovori s Vladom, ministrima i televizijom.

Najljepši trenutci od ređenja do danas

Iako je u široj javnosti prepoznat kao sveučilišni profesor te po svom medijskom djelovanju, p. Trstenjak je poručio kako su mu najdraži trenutci u 50 godina svećenstva bili na službi u riječkom Zametu te u radu sa Zajednicom Bračnih susreta.

U Zametu kaže da je osjetio „što vrijedi svećeništvo”. Naime, pri njegovu dolasku 1974., vjerska zajednica nije bila živa, no kao mladi svećenik oslonio se na svoje iskustvo u glazbenom sastavu Kristofori. „U Zamet sam s gitarom odlazio i svirao djeci na ulici religiozne šansone”, prisjetio se p. Trstenjak. Već iduće nedjelje, kaže, na misi se okupilo oko 90-ak djece, od kojih su neki prvi put u životu vidjeli misu.

Kao drugo dragocjeno iskustvo istaknuo je rad sa Zajednicom bračnih susreta, s kojom radi od 1978. „Na te bračne susrete dolaze parovi koji su često religiozno prazni ili nemaju nekakve religiozne korijene. Odlazili su oduševljeni za Krista. To je svećenički poziv – oduševiti ljude za Krista”.

„Tu sam doživio što znači obraćenje. Toliko obraćenja nisam nikada vidio”, dodao je p. Tonči Trstenjak.

Čestitke biskupa Josipa Mrzljaka i p. Dalibora Renića

Na svom Facebook profilu p. Tonči Trstenjak podijelio je video snimke koje su mu uputili umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak te provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove p. Dalibor Renić povodom zlatne mise.

„Danas slavimo zlatni jubilej svećeništva p. Tončija, kojega sam i ja prije par godina proslavio, ali smo zajedno započeli u sjemeništu na Šalati 1959. godine. Nakon dvije godine on i još desetorica otišla su u Družbu Isusovu, a mi smo nastavili studij. Malo smo se razišli onda na studiju – i vojska, i službe na pojedinim mjestima… ali uvijek smo na neki način ostali povezani kao jedna zajednica od 150 mladih ljudi koji smo se našli na Šalati”, prisjetio se mons. Mrzljak.

„Zahvalni smo prije svega Bogu što možemo proslaviti 50 godina svećeništva p. Tončija Trstenjaka. Naravno zbog, prije svega, njegovog dara svećeništva, zbog svega što je kao svećenik dao Družbi Isusovoj, dao Crkvi. Naravno, u slučaju p. Tončija zahvalni smo i za sve one posebne darove i talente koje je itekako umnožio dok je radio kao isusovac i kao svećenik. Osobito je, znamo, poznat kao i profesor, ali još više kao novinar, kao čovjek koji je znao na pravi način protumačiti Božju riječ i protumačiti nauk Crkve. Za ljude koji vjerojatno ne razumiju naš jezik ili ponekad nisu bili zainteresirani – on je omogućio da u različitim televizijskim i radijskim nastupima Božja riječ ipak bude bliža. Naravno, p. Tonči je i kao subrat bio uvijek dragocjen u zajednici”, zaključio je provincijal Renić.