Na sam blagdan jutarnje misno slavlje predvodio je mladi župnik Dola i Svirača don Toni Aviani. Svečano blagdansko koncelebrirano euharistijsko slavlje, u nazočnosti mnoštva Gospinih štovatelja, u večernjim satima predvodio je vlč. Šagud. Koncelebrirala su šestorica svećenika, među kojima je bio hvarski dekan i župnik Vrboske i Selaca na Hvaru don Emil Pavišić. Liturgijsko pjevanje predvodili su domaći pjevači.

Godine 1478. je, kažu predaja i kronika, u blizini crkvice Sv. Petra i Pavla iz 1430. godine jedna pastirica u nekom grmu našla Gospinu sliku, koju je dolski župnik postavio u spomenutu crkvicu. Crkvica je potom proširena i dobila je ime Crkva Gospe od Sela. Župljani susjedne župe Stari Grad svojatali su sliku sebi. Stoga su je tri puta pokušali odnijeti u Stari Grad. No, svaki put omelo ih je nevrijeme, pa je slika tako do danas ostala u Dolu. Bila su teška i dramatična vremena u kojima se tražila Gospina zaštita i obrana, jer gusari i Turci su napadali otok Hvar na kojemu se, uz to, umiralo ne samo od jada i bijede nego i od kuge i raznih drugih bolesti.

Vlč. Šagud u propovijedi je istaknuo važnost radovanja svakom životu i čovjeku. Možda bismo trebali početi od onoga kojega svako jutro vidimo u ogledalu, pa kazati: „Bože hvala ti što sam još živ, kakav god moj život bio“. Potom krenimo drugima i kažimo: „Vidi, vidi – on je živ! Bože, hvala ti i blagoslovi i taj život“. Nažalost, puno je načina i sitnica s kojima ubijamo život. To su npr. psovka kruha, krvi, sunca i onoga koji nas je stvorio. Jer, svemu je tome zajedničko – život. Stoga moramo paziti na svaku riječ koju izgovaramo. Kazati npr. nekome da je glup, da je nitko i ništa i da od njega neće ništa biti ubitačne su riječi. Krenimo graditi kulturu života, krenimo se radovati svakome životu, pa i onome koji ima loše ocjene, koji nam ide na živce iz nekog razloga, onome koji nas je povrijedio i razočarao, jer to je Isus Krist učio i činio. Mi smo prvi koji nismo ispunili njegova očekivanja. Ali, on nas zbog toga nije prokleo, nego je raširio svoje ruke i oprostio nam. Stoga je važan križ na zidu kako bi nas podsjetio da Bog uvijek ima raširene ruke prema nama ljudima. Što god učinili, kakvi god bili, Bog širi ruke i čeka da mu dođemo kako bi nas prihvatio i zagrlio, rekao je vlč. Šagud.

Nakon euharistijskoga slavlja kroz dolsko polje krenula je tradicionalna procesija. U procesiji Gospinu sliku s posebnim osobnim zavjetima ove godine nosili su Jurica Moskatelo, Stjepko Dužević, Ivan Moscatello i Nikola Moškatelo. Ispred njih išle su djevojčice koje su po putu bacale latice cvijeća. Liturgijske pjesme svirala je Hrvatska gradska glazba Stari Grad, a pjevali su Dolski kantaduri. Djevojke Djevojačkoga društva Presvetog Srca Isusova nosile su zastavu Presvetoga Srca Isusova. Procesija se zaustavila na dva mjesta gdje se s Gospinom slikom i posebnim relikvijarom obavio blagoslov sudionika i župe Dol. Svečanost je završena pjevanjem hrvatske himne „ Lijepa naša Domovino!“