Predavač je na početku kazao da, ako bi se uzeli dokumenti II. vatikanskog koncila, moglo bi se zaključiti da je Biblija vrlo važna u životu Crkve. Postavio je, međutim, pitanje „je li ona – uvijek bila i jest – uistinu vjernicima jedrina vjere i hrana duše, odnosno njezino proučavanje duša teologije“. Govoreći o Svetom pismu tijekom povijesti Katoličke Crkve, rekao je da je važnost njegove uloge varirala. Potom je ukratko predstavio pristupe i ulogu Biblije od početaka do II. vatikanskog koncila, za kojega je kazao da je prijelomna točka jer se, po prvi puta, potiče vjernike da sami čitaju Bibliju. Istaknuo je tako konstituciju Dei Verbum, dokument Papinske biblijske komisije Tumačenje Biblije u Crkvi te temu XII. Biskupske sinode Riječ Božja u životu i poslanju Crkve.

Zatim je profesor Kljajić govorio o ulozi Biblije u izgradnji suvremenih vjernika naših prostora istaknuvši da je „položaj i mjesto Biblije kod nas još uvijek daleko od toga da bude duša teologije i hrana vjernicima“. Naveo je neke probleme koji su mogući razlozi toga. Prvi je materijalni problem, odnosno neposjedovanje Svetoga pisma u obitelji. Drugi mogući razlog jest nepoznavanje Biblije. „Takvi vjernici Bibliju shvaćaju kao neki informativni spis koji je dobro ako imaš, ali nije problem ako nemaš“, rekao je. Kao treći problem, naveo je da sve više osoba misli da poznaje Bibliju time što zna određene citate napamet, a zapravo ju uopće ne poznaje. „Takvo ‘poznavanje Pisma’ najčešće služi tome da se pred drugima pokaže veličina vjere ili da se na druge napamet naučenim citatima iz Biblije otvori bespoštedna rafalna paljba biblijskom, Božjom riječi. Naravno, na druge koji ne misle kao ja, koji ne žive kao ja“, istaknuo je predavač naglasivši da se takvim fundamentalističkim pristupom vjernike ne privodi bogatstvu Božje riječi, nego se od nje nepovratno odvraća.

Selektivna upotreba Biblije, kao četvrti problem, vraća se u naš religiozni govor na velika vrata. „Nije uopće rijetkost da se upravo biblijskim citatima, napada osobe koje ne misle kao mi. Napada se i sam Papa, i to ničim drugim nego Biblijom. I ne napada se kao vlastitim bičem, nego kao Božjim bičem“, ustvrdio je profesor Kljajić. Peti mogući razlog kojeg je naveo predavač jest „danonoćno čitanje Biblije“. „Ne osporavajući dobronamjerne želje, otvara se pitanje privlačimo li mi time ljude bogatstvu Božje riječi“, naglasio je te upitao je li smisao Biblije da se pročita ili da se čita, točnije iščitava i po njoj živi.

„Nasuprot onima koji u svom vjerničkom životu ignoriraju ili zaobilaze Pismo, stoje oni kojima je Pismo sve, i više od onoga što bi trebalo biti. Takvi Pismom žele zamijeniti Krista, praveći od kršćanstva religiju knjige – što ono u svojoj biti nije jer je religija osobe i događaja: Isusa Krista i njegove muke, smrti i uskrsnuća“, istaknuo je predavač rekavši da je Biblija sredstvo, a ne cilj. „Ne može se mijenjati Isusa za Bibliju, a to mi nerijetko radimo“, dodao je. Kao jednu od ozbiljnijih poteškoća, naveo je veliki rascjep između bibličara i tzv. ljudi u klupama. „Vjernici bi trebali si uvijek iznova ponavljati da im nitko ne može servirati gotova rješenja i da pomoćna sredstva ne mogu zamijeniti osobni trud, dok bi bibličari trebali pisati više njima razumljive radove, a ne, kako to kod nas nerijetko biva, samo radove za svoje kolege po struci, a ponekad i samo za sebe“, poručio je fra Stipo.

U trećem dijelu predavanja, dao je konkretne smjernice i iznio pozitivne primjere. „Čini mi se da bismo mogli i trebali, prije svega, biblijskim duhom prožeti pastoralno djelovanje“, rekao je naglasivši da to ne znači uz postojeće oblike pastorala uvesti i biblijski pastoral, nego „namočiti i prožeti biblijskim duhom cjelokupno pastoralno djelovanje“, kazao je citirajući sv. Ivana Pavla II.

Govoreći o Bibliji u liturgiji, poručio je da je „liturgija Riječi ključni čimbenik u slavljenju svakog sakramenta“. Spomenuo je i propovijedi u našem narodu rekavši da je stanje suvremenih propovijedi, uz sve suprotne primjere, prilično zabrinjavajuće, osvrćući se, između ostaloga, na puko moraliziranje ili govor o aktualnim temama.

Molitveno čitanje, odnosno Lectio divina, iznimno je važno zbog aktualizacije i shvaćanja Biblije kao riječi koja je pisana danas, za svakoga čovjeka, rekao je predavač. Glede pastoralnog služenja, kazao je da bi uloga Biblije u pastoralnom služenju trebala osobito doći do izražaja u katehezi, propovijedanju i biblijskom apostolatu.

Profesor Kljajić kazao je da bi se moglo učiniti mnogo toga, ali da, prije svega, „trebamo poticati sebe i druge na rečitanje Biblije“ kako bi ona sve više postajala hrana čovjeku. Predavanje je završio pozitivnim primjerom nedavno završenog biblijskog tečaja „Biblija 365“ u župi Uskoplje u kojemu je sudjelovalo 502 registrirana sudionika iz više od 40 mjesta.