Na početku je predavač rekao da je Isus govorio neka puste djecu k njemu, ali je za svoje apostole, učenike i učenice pozivao odrasle ljude. „Od svih životnih dobi najteže je pastorizirati i odgajati u vjeri odrasle“, ustvrdio je te dodao da upravo zbog te zahtjevnosti, mnogi idu lakšim putem.

Govoreći o odsutnosti odraslih iz crkvenih zajednica, spomenuo je problem aktivizma koji uzrokuje distanciranje, ali i razočaranje osoba zbog crkvenih službenike te, još više, zbog nemogućnosti da vide Boga i zbog brojnih nevolja u svijetu. „Mi ne bismo smjeli samo naše društvo promatrati u radikalizaciji između vjere i nevjere. Koliko god je sada kriza vjernika, kriza je i nevjernika. Mnogo je ljudi koji traže“, ustvrdio je te istaknuo važnost pomoći tim osobama.

O značajkama kršćanske vjere, prof. Šarčević naglasio je važnost služenja najjednostavnijim riječima. Spominjući teologa Romana Guardinija koji govori krizama vjere u prijelazima iz jedne u drugu životnu dob, naveo je krizu odnosa prema realnosti, pitanje iskustva, granica, „mudrosti napuštanja“ i bespomoćnosti na kraju života.

Predavač je potom govorio o obilježjima odrasle vjere. Istaknuo je osobnu vjeru govoreći da je to vjera koju čovjek prihvaća, koja je njegovo osobno uvjerenje, a ne naučena vjera. Naglasio je da to nije privatističko uvjerenje, nego komunitarno. Potom je kazao da je razlika između odraslog i djetinjastog čovjeka – odgovornost. „Odgovornost je također uvijek vezana uz krivnju. Ako odrastamo u zajednici koja nema vlastitu krivnju, ne možemo imati zrele i odrasle ljude. Odgovornost je biti odgovoran – znati posljedice svoga djelovanja“, ustvrdio je prof. Šarčević istaknuvši problem moralnosti i odsutnosti moralnog zakona u čovjeku. Sljedeća dimenzija odrasle vjere koju je istaknuo jest zahvalnost. „Radosni ljudi su zahvalni“, rekao je te dodao da je zahvalnost širi pojam od radosti. Kao bitan element zahvalnosti, istaknuo je sposobnost čuđenja i zaprepaštenja pred tajnom sudbine drugog čovjeka. „Onaj tko se zna radovati uspjehu drugoga čovjeka, on je riječio svoje probleme u životu. Zato je ta vjera zahvalna – jer se divi čovjeku“, kazao je.

Prof. Šarčević potom je govorio o opuštenoj vjeri rekavši da ona stoji pred pitanjem kako promijeniti nepromjenjivo. „Opuštena vjera ne kaže ‘briga me’, ali isto tako ne paniči“, naglasio je. Govoreći o skromnoj vjeri, istaknuo je da se upravo pojmom skromnosti danas mnogo manipulira. „Skromnost istodobno nije bojažljivost, nego je to odlučna vjera. Zreo kršćanin je skroman, ali odvažan. I zna se povući“, kazao je. Sljedeće obilježje odrasle vjere koje je naveo jest poučljivost. „Slušati iz iskustva drugoga, to je zreo kršćanin“, ustvrdio je dodavši da je za zrelog kršćanina važno učiti o vjeri da bi ju razumio.

Naglasio je također da se zrela vjera svjedoči ljubavlju. „Nije pitanje našega znanja, nego naše praktične vjere ili našeg praktičnog ateizma. Velika je vjera ona koja ljubavlju može zagrliti sve svoje sumnje, malenosti i kratkoće. Tako i malenosti drugih“, rekao je predavač.

Zaključio je da je, uz redovne oblike pastorala, važno posvetiti se i pastoralu odraslih, s naglaskom na biblijski pastoral. Potaknuo je prisutne također da koriste prilike poput krštenja, potvrda i sprovoda kako bi pastoralno djelovali među odraslima.